DR. MUSTAFA CERIĆ: Čini mi se da po prvi puta čujemo od predsjednika Turske Redžepa Tajjiba Erdogana da je potrebno revidirati Daytosnki sporazum. Lijepo je od našeg dosta da se brine o nama. I mi znamo da Daytonski privremeni sporazum nije najbolje rješenje za Bosnu, ali u datim okolnostima to je još uvjek najbolje rješenje, jer apetiti bosanskih susjeda prema podjeli Bosne nisu usahli. Tek onda kada i bosanski i turski parlament usvoje rezoluciju o genocidu u Srebrenici, kojeg je usvojio Europski parlament 15. janura, 2009. god., a kojeg su po tome usvojili parlamenti Hrvatske, Makedonije, Crne Gore i djelimićno Srbije, može se govoriti da se u Bosni poštuje dostojanstvo žrtve genocida kao uvjet za zdravo i normalno bosansko društvo, koje može samostalno upravljati svojom bosanskom državom na temelju novog bosanskog ustava, koji bi se temeljio na principu građanskih prava, a ne na principu plemenske ili etničke podjele, koja se generira miješanjem od strane dvaju bosanskih susjeda u bosanska društvena i državna pitanja.

Kao ovih dana, nikad ljepša moja Bosna nije bila. Oko njene ljepote velika se svita svila iz bliza i iz daleka. U nju su jednako zaljubljeni Zagreb i Ankara, Beograd i Moskva. Natječu se ko će prvi do "lijepe naše".

Dva dana, jučer i danas, Bosna im je glavna tema. Jučer u Ankari između predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednika Republike Turske Redžepa Tajjipa Erdogana, a danas u Beogradu između predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i predsjednika Rusije Vladimira Putina. Zar zbog toga Bosna ne treba da bude presretna? Zar ne treba da bude sigurna i spokojna? Kad toliko ima prijatelja, koji o njoj pričaju bez njenog prisustva? A što bi Bosna morala biti prisutna kad se o njoj priča? Nije bila prisutna ni kad se o njoj pričalo na Berlinskom kongresu 13. VI – 13. VII. 1878. Samo su joj javili da više nije svoja, već da od sutra pripada Beču, Austriji. Javili su joj, također, da su Srbija i Crna Gora dobile status države, a ona, Bosna, da je na čekanju. Kako tada tako i sada - Bosna čeka da Zagreb i Ankara shvate i prihvate da je Bosna suverena država, čiji su najbolji sinovi - šehidi platili visoku cijenu da se više nikad ne ponovi da o njenoj sudbini neko drugi u njeno ime govori, niti da neko oko njene sudbine trguje na njenu štetu a u svoju korist .

Poruke iz Ankare smo već čuli. Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, koja inače voli Bosnu koliko i Hrvatsku, pa čak i malo više, rekla je da se Bosna "po svom sadržaju razlikuje od većine drugih europskih država jer je država tri konstitutivna naroda". Ova opservacija je zanimljiva, ali nije tačna. Naime, Veliku Britaniju, također, čine tri glavne konstitutivne etničke skupine: Englezi, Škoti i Velšani, kojima je zajednički državno-nacionalni identitret - Britanci. To važi i za Bosnu. Bosnu čine tri glavne konstitutivne etničke spupine: Hrvati, Srbi i Bošnjaci, kojima je zajednički državno-nacionalni identitet - Bosanci.

Kad gospođa Grabar Kitarović shvati da je to ključni europski standard za Bosnu, onda će nam svima lahnuti, jer će svima biti jasno da za stabilnu Bosni nisu najvažniji dobri odnosi između Bošnjaka i Hrvata, kao dvije etničke skupine u Bosni, već je za stabilnu i mirnu Bosnu najvažnije da predsjednica Hrvatske u Ankarai razgovara o odnosima Hrvatske države sa Turskom državom, a da priču o Bosni prepusti Bosancima, koji predstavljaju bosansku državu. Nije primjereno da dva državnika razgovaraju o tuđoj državi bez prisustva njenog domaćina. Taj neprimjereni odnoso prema Bosni je suprotan i po ljudskim, i po evropskim, i po turskim običajima.

Berlinski kongres 1978.: Valikonacionalistički apetiti prema Bosni

Čini mi se da po prvi puta čujemo od predsjednika Turske Redžepa Tajjiba Erdogana da je potrebno revidirati Daytonski sporazum. Lijepo je od našeg dosta da se brine o nama. I mi znamo da Daytonski privremeni sporazum nije najbolje rješenje za Bosnu, ali u datim okolnostima to je još uvjek najbolje rješenje, jer apetiti bosanskih susjeda prema podjeli Bosne nisu usahli. Tek onda kada i bosanski i turski parlament usvoje rezoluciju o genocidu u Srebrenici, kojeg je usvojio Europski parlament 15. janura, 2009. god., a kojeg su po tome usvojili parlamenti Hrvatske, Makedonije, Crne Gore i djelimićno Srbije, može se govoriti da se u Bosni poštuje dostojanstvo žrtve genocida kao uvjet za zdravo i normalno bosansko društvo, koje može samostalno upravljati svojom bosanskom državom na temelju novog bosanskog ustava, koji bi se temeljio na principu građanskih prava, a ne na principu plemenske ili etničke podjele, koja se generira miješanjem od strane dvaju bosanskih susjeda u bosanska društvena i državna pitanja.

Stoga, pozivam Amora Mašovića, koji je ovih dana, na moje veliko iznenađenje i razočarenje, mnogo glasno mahanisao u medijima sadržaj teksta rezolucije EP o genocidu u Srebrenici - pozivam ga da nagovori bosanski i turski parlament da donesu bilo kakvu rezolucio o genocidu u Bosnu. Na taj način Mašović bi dokazao dobronamjernost svojih kritika na rezoluciju EP od 15. 01. 2009. god. U protivnom, njegove kritike će ostati zlonamjerne i upitne.

O razgovoru o Bosni danas u Beogradu, sutra ćemo pisati, kad čujemo šta su rekli srbijanski i ruski predsjednici. No, imam potrebu da kažem da mi je zasmetalo na jednom bosanskom portalu što se dozvolilo da se Milorada Dodika oslovljava kao predsjedavajućeg Predsjedništva bosanske države dok sjedi na stolici u svom kabinetu sa pozadinom zastave manjeg bosanskog entiteta bez ijednog znaka bosanske države. To više nije čudo od Dodika, jer uspjeva da nas navikava na njegove bedastoće, već je nedopustivo da bosanski novinar i bosanski mediji uopće pristaju na tako nešto. Da je to uradio neki strani novinar ili medij, svi bosanski mediji bi zagalamili. Ali, kad to uradi jedan bosnski novinar ili medij, to prolazi kao normalno. E to nije normalno i evo ja to osuđujem i nadam se da će to neko sankcionirati, kao primjer da se to nikad i nikome više ne ponovi da radi intervju sa Miloradom Dodikom u svojstvu predsjedavajućeg Predsjedništva bosnske države bez bosansko-državne zastave. Šta to ima važno Dodik da nam saopći što ne znamo dok nam prkosi sa zastavom manjeg bosanskog entiteta, koji neustavno obilježava dan svog nastanka na pobuni i na genocidu?

Mnogo je toga što treba da naučimo i da se presaberemo oko naše sudbine u Bosni. Uz Božju pomoć zajedno možemo uraditi ono što će biti bolje za našu djecu, ako Bog da.