Olovski komandant, Senahid Bolić Bolo, za ratne podvige zasluženo je odlikovan najvišim priznanjima Zlatnim ljiljanom i ordenom sa Zlatnim mačevima

ELMEDINA MUFTIĆ: Bio je živa ograda između smrti i života, granica između dobra i zla, bedem koji brani narod od neprijatelja, svjestan da ispred njega je agresor, a iza njega država i narod, kao emanet koji se izdati ne smije. I nije izdao! U najvećoj agresorskoj ofanzivi na olovsko ratište koja je počela u novembru 1993.godine, a kojom je komandovao presuđeni srpski ratni zločinac Ratko Mladić, komandant odbrane Olova, Senahid Bolić Bolo je položio život za opstanak Bosne.

Kad pokušamo stvoriti sliku heroja, obično to biva, neki lik skrojen po šablonu američkih filmova, s korakom od sedam milja, pogledom koji ubija zlo, hrabrošću koja paralizuje neprijatelja već u samom startu, voštanom facom s koje se ne može pročitati nikakva emocija, osim potrebe da se bori.

Sliku heroja stvaramo na fikcijama, po scenama filmova pisanih perom onih koji ništa teže od kašike nisu podigli, a rat, stradanje i zlo su vidjeli samo na televiziji, što je potpuno pogrešna percepcija heroja, hrabrosti, plemenitosti i dobrote koja ga krasi.

Mi u BiH, imamo priliku da živimo sa istinskim herojima, onima koji nisu izvodili dobro uvježbane scene, koji nisu imali kaskadere da za njih izvode opasne zadatke, onima koji su svojim životima, djelima, spremnošću na žrtvu svjedočili istinske herojske podvige. Imamo priliku svjedočiti najplemenitijim herojskim djelima, koja su činili časni pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine, dok su u oružanoj agresiji na našu domovinu pružali otpor agresoru. Takvih heroja bilo je mnogo, neki na žalost nisu uspjeli vidjeti obrise slobode na horizontu države bosanske. Položili su svoje živote u njezin opstanak, a njihov pogled je ostao prikovan na štitu sa šest ljiljana izvezenih u plavetnilu neba bosanskog, što kao zvijezde obasjavaju put nama koji smo ostali da čuvamo, gradimo i volimo našu BiH.

Nije bio junak iz filma sa korakom od sedam milja, pogledom koji paralizuje neprijatelja, nije mogao pucati očima, ali je pucao srcem. Njegovu ulogu na platnu života nisu pisali scenaristi, nego sudbina življenja na ovim prostorima, koja mu je podarila srce lava čija hrabrost nadilazi granice čovječnosti, i ostavlja logiku bez riječi. On nije junak iz filma, on je gazija bosanski, sa srcem lava iz Olova.

Hrabri komandant bataljona odbrane Olova, koji je svoj život ugradio u temelje bosanske državnosti, a svojom krvlju udario pečat opstanka Bošnjaka. Komandant kojeg su borci voljeli, nije im bio samo komandant, bio je jedan od njih, na njegovom licu su vidjeli obrise svjetla slobode u mraku olovskog džehenema, kad je na hiljade artiljerijskih projektila padalo po njima. Komandant koji je po danu bio u rova s puškom u ruci sa svojim saborcima, a po noći je pravio planove odbrane naroda, grada i jedine domovine. Ratni put i harizma predanog vojskovođe čije biće gori plamenom ljubavi za domovinu upisali su mu ime na najčasnije stranice historije naše države i našeg naroda.

Komandovao je jednim od udarnih bataljona odbrane Olova, gradića koji je bio stalna meta agresorskih snaga. Zbog strateškog položaja olovsko ratište bilo je jedno od najtežih poprišta bitke za očuvanje R BiH. Cijelo područje je bilo izloženo stalnim napadima agresorskih snaga kojima je bio cilj okupacija Olova, što bi značilo prekid putne komunikacije slobodnih teritorija R BiH, Tuzle i Sarajeva, a ujedno i spajanje okupiranih teritorija sa Vozućom.

Komandant odbrane Olova, koji je svoj život ugradio u temelje bosanske državnosti, a svojom krvlju udario pečat opstanka Bošnjaka.

Znao je šta znači odbrana Olova za opstanak domovine, i nije se predavao, zajedno sa svojim saborcima pružao je nadljudski otpor agresoru, čuvajući svaki pedalj slobodne teritorije, na koju je dnevno znalo pasti i po 3000 granata. Komandant koji sebi nije uzimao predaha, išao je i kad bi drugu stali da predahnu. I kada bi osjetio umor, pokretala ga je svijest o Bosni, uvijek ispred svih. Bio je živa ograda između smrti i života, granica između dobra i zla, bedem koji brani narod od neprijatelja, svjestan da ispred njega je agresor, a iza njega država i narod, kao emanet koji se izdati ne smije. I nije izdao! U najvećoj agresorskoj ofanzivi na olovsko ratište koja je počela u novembru 1993.godine, a kojom je komandovao presuđeni srpski ratni zločinac Ratko Mladić, komandant odbrane Olova, Senahid Bolić Bolo je položio život za opstanak Bosne. Uvodeći nove jedinice u borbu veliki sin Bosne u bitci za odbranu Kruševa teško je ranjen 14.januara 1994.godine. Duša šehida insha'Allah, Senahida Bolića, napustila je ovaj svijet 22.01.1994.godine, ostavljajući nam u emanet Bosnu, jedinu domovinu koja se iznevjerit ne smije.

Komandant bataljona odbrane Olova, Senahid Bolić Bolo, za ratne podvige zasluženo je odlikovan najvišim priznanjima Zlatnim ljiljanom i ordenom sa Zlatnim mačevima.

Svako vrijeme ima svoje heroje, koji svojim djelima ostave neizbrisive tragove u bilježnici događaja, po kojima se pamti, piše historija, ali se također mjeri i vrijednost postojanja, količina učinjenog dobra, hrabrost i spremnost na vlastitu žrtvu, za dobrobit drugih, za opstanak naroda i države.

Heroji se rađaju u vremenima kad i nije baš zahvalno roditi se, ali je zasigurno najčasnije živjeti. Heroji ne biraju vrijeme, vrijeme bira heroje i daje im uloge, velike uloge koje nikad nisu sanjali da će ih odigrati na platnu života, nisu učili scenarij, naprosto su dovedeni na scenu, da izaberu ko žele da budu i šta žele da postanu.

On je izabrao da bude heroj...