Ja moram, drugi kako hoće
MI ŠUTJETI NEĆEMO!
Autor: Nihad Aličković
Objavljeno: 27. Jan 2019. 02:01:11

Nihad Aličković, AntiDayton pokret: Ne bježe Bošnjaci ni od suživota, ni od mirne budućnosti, niti od multietičnosti, ali definitivno moraju bježati od zaborava koji im podvaljuju kako agresori, tako negatori genocida i agresije, ali takođe i one ne svjesne struje balijandera koji se dave u nekakvoj komunističkoj ideji koja ovdje nema više nikakvu šansu. Podvaljuje se Bošnjacima za sve negativno krivica jer kao Bošnjaci bude mnoge teme, ali nikako da neko progovori da su te teme rezultat agresije i genocida! Dakle niko ovdje ništa ne izmišlja da bi imao priču već ovdje ima toliko priča da se ne mogu sve stići ispričati.


Milion puta sam rekao da je Bošnjacima zaborav najveći neprijatelj. Naravno da se to ne ogleda u klasičnom zaboravu kao kada zaboravite šta ste jeli prije nekoliko dana već i tome, da se oči zatvaraju pred prošlošću, da se interesovanja sva podređuju drugim ne bitnim stvarima i informacijama osim historiji i prošlosti ali i u tome da negatori agresije i genocida uporno rade na tome da vi ne mislite na sve to što oni negiraju. Žele da vas dovedu u stanje umora ili vas dovedu u stanje posvete pažnje nečemu totalno ne važnom ili što je najgore nečemu lošem za vas.m samo da ne pričate o onome što su vam učinili.

Naprimjer, zabranjivanje Bošnjacima da govore o prošlosti je uticaj na njihovo pamćenje. Naravno, nakon određenog vremena mnogi će se umoriti, ne zato što im nije stalo, ne zato što im je mrsko, ne zato što nisu upravu, nego samo zato što negatori agresije i genocida imaju VEĆI motiv, da Bošnjake natjeraju da odustanu od kulture sjećanja jer znaju da im je to sječanje prepuno zločina i krvi.

Prošli su naši preci mnoge slične situacije ali i direktne i indirektne zabrane da o prošlosti govore. Nekada se to pravdalo tim kao "A KAKO ĆEMO DOĆI DO POMIRENJA AKO SE BUDE STALNO O TOME GOVORILO", i takva slična "opravdanja" na uticaj protiv kulture sjećanja. Takve se šuplje podvaljuju i danas. Stalno čujemo da onda kada se neko sjeti agresije i genocida bude okarakterisan kao neko ko "ŠIRI MRŽNJU" ili radi "PROTIV" toga da se narod pomiri i slično. Međutim niko JAVNO da kaže da se Bošnjaci nikada ni sa kim nisu ni svađali niti narušavali mir da bi se morali miriti. Niko da kaže da neko treba već jednom da stisne hrabrost i prizna krivicu i Bošnjacima se izvine, traži oprost, moli za oprost, jer ovaj genocid nije bio brutalan nego morbidan i monstruoznih razmjera i obima. Nikome da padne na pamet da se politički ili akademski usudi reći da ga je stid i sram što se i dan danas masovno i sistemski i planski KRIJU masovne grobnice, njih najmanje 500 u kojima su kosti ne stradalih već ubijenih Bošnjaka. Niko da kaže i prizna da je u ime ideologije ubijao, zlostavljao, silovao, pljačkao i da se kaje... nema toga.

Pitam se milion puta, kakav bi to raspon brutalnosti bio poslije agresije da su agresiju izvršili i genocid počinili Bošnjaci.

Garantujem i smijem da se zakunem da bi mi danas spuštene glave hodali, da bi pisali pjesme o priznanju svega učinjenog, garantujem da bi plakali i molili i dan i noć za oprost i Boga i narod. Garantujem da bi bili protjerivani, mučeni, da bi bili maksimalno diskriminisani, pa čak sam siguran da bi i u ovom poslijeratnom stanju za Bošnjake bio USPOSTAVLJEN POLICIJSKI SAT. U to sam siguran. Bošnjacima bi bila ograničena kretnja maksimalno, bila bi ograničena potrošnja bilo kakve vrste dobara, Bošnjacima bi se napravile posebne radnje za kupovinu i javni život da se ne miješaju sa ostalima.

Međutim Bošnjaci se danas ponašaju tako nekada kao da oni treba da se izvinjavaju, pokazuju minimalan karakter i princip. Bošnjaci danas opraštaju svima čak i kada se od njih to ne traži nego se čak njima treba izvinuti.

Još puno je metoda kojima će se našem narodu nametati zaborav, i sve druge teme kao jedina opcija, samo da Bošnjaci ne pričaju o prošlosti. Bošnjaci moraju shvatit da im je spas samo u znanju i prenošenju s koljena na koljeno ono što je ovdje učinjeno.
Zato nas tako otvoreno i jako napadaju, kada radimo filmove, kada pišemo knjige, kolumne, tekstove, kada radimo svi i sve na tome da se nikada ne zaboravi agresija i genocid.

Oni su navikli, da poslije svakog genocida mi šutimo, budemo uplašeni, da iza genocida ostanu žene, djeca i starci koji ne pričaju puno prenose puno prošlost dalje iz straha. Navikli su da Bošnjaci šute, da se ne raspravljaju, da ne odgovaraju, da ne žele da se raspravljaju. Navikli su da nam se naša tolerantnost uvijek savije preko vrata. Međutim, ovaj genocid je počinjen u jednom modernom vremenu nakon kojeg je ostao veliki broj audio i video snimaka kao dokaz svemu, ostao je veliki broj fotografija, ostao je veliki broj živih svjedoka koji se ne libe da napišu knjigu, da svjedoče, i takve ljude trebamo čuvati kao blago. Takvi ljudi rade posao koji bi trebale institucije. Drže nas budnim i zaborav drže daleko od nas a to je ono najbitnije. Nemoguće je šutjeti i zaboraviti!

Ovo je najdokumentovaniji genocid nad nama te mi posebno sada nemamo pravo na zaborav ni u snu. Dali smo veliki broj ako Bog da šehida za opstanak naroda i države i ne smijemo to prokockati.

Ne bježe Bošnjaci ni od suživota, ni od mirne budućnosti, niti od multietičnosti, ali definitivno moraju bježati od zaborava koji im podvaljuju kako agresori, tako negatori genocida i agresije, ali takođe i one ne svjesne struje balijandera koji se dave u nekakvoj komunističkoj ideji koja ovdje nema više nikakvu šansu. Podvaljuje se Bošnjacima za sve negativno krivica jer kao Bošnjaci bude mnoge teme, ali nikako da neko progovori da su te teme rezultat agresije i genocida! Dakle niko ovdje ništa ne izmišlja da bi imao priču već ovdje ima toliko priča da se ne mogu sve stići ispričati.

Zato, kao što sam davno rekao, Bošnjacima su falile tri krvne osvete odmah 95. i 96. i 97. godine. Samo tri. "Otac osvetio djecu, djeca osvetila roditelje, brat osvetio sestru i obratno", ali nažalost nije ih bilo. Samo tri puta da se to desilo odmah nakon agresije danas bi svi drugačije pričali i ne bi danas bilo ubjeđivanja o prošlosti. Nebi danas trpili svaki mogući teror i još se pravdali za svaku inicijativu. Međutim sada je kasno, pustili smo da agresori i genocidaši uvuku svoje papke svuda i u sve pored društva a posebno one pore koje su nosioci javnog i političkog sektora. I sve to opet, samo zato što su Bošnjaci tolerantni više nego bi to trebali biti. Dozvoljavamo da kojekakvi kretenoidi poput Gatala, Bačanovića, Bektaša i sličnih pišu bljuvotine o Bošnjacima kakve pišu svakodnevno. A ne vidim da pišu o genocidnim namjerama uopšte.

Satraše se oni svi kao od brige za povratnicima kojima kao svi mi pravimo problem kada se pojavimo u neki od gradova na prostoru genocidne tvorevine. Eto kao Srbi toliko vole povratnike da onda zbog nas iz tzv. federacije i Dijaspore moraju da ih maltretiraju. Na taj način pokušavaju ustvari opravdati sve ono što ustvari povratnicima NEGIRAJU i OSPORAVAJU a to su i nacionalni identitet, i jezik, i ljudska prava, i mnogo toga. Na taj način bi oni opravdali i trovanje stoke povratnicima, i paljenje kuća i štala, paljenje auta, traktora, maltretiranje djece, maltretiranje porodica, itd itd... i nažalost mnogi padaju na tu šuplju priču o brizi za povratnicima koji nikada nebi imali problem da nije onih koji dođu u tzv. rs povremeno. A niko da se zapita zašto povratnik uopšte postoji kao povratnik, zašto nema 90% Bošnjaka u tim mjestima, zašto im onda djeca ne mogu učiti bosanski jezik, zašto im neko negira državu, zašto im neko omalovažava vjeru, zašto im neko gađa džamije krmetinom, mezarja, šehitluke itd itd... to oni rade jer to žele, bili mi ili vi njima podređeni u kojem god obliku.

Neće u javnost istupiti oni koji se za sve nabrojano bune kada se nešto od nabrojanog desi. Neće se kvaziborci za ljudska prava javiti NIKADA kao što nisu do sada, kada neko oskrnavi stakla na džamiji, kada osvane krmetina na kapiji Memorijalnog Centra, neće se javiti kada neko prebije i udari neko povratničko dijete, neće se javiti kada neko toj djeci zabranjuje maternji jezik, neće se javiti kada se oko kuća za 9. januar vozaju kolone četnika koji su njihove roditelje protjerali sa ognjišta a familiju pobili, neće se na to javiti oni koji se satraše da brane prava životinja, homoseksualaca i lezbejki, neće se javiti oni koji bi da o moralu pričaju a traže masovno ubijanje ptica u našim gradovima, neće se javiti takvi da osude grafite i natpise i pjesme u kojima se priznaju počinjeni zločini i najavljuju novi ili veličaju presuđeni ratni zločinci. Neće se oni javiti ni da osude škole, parkove, domove itd nazvane po ratnim zločincima i sprovodiocima genocidnih ideja. Ne, takvi se neće javiti, tada, ali hoće ako vi pohvalite povratničku djecu, tada se oni jave i kažu kako vi trujete tu djecu kao da oni imaju NEKAKVO EKSKLUZIVNO PRAVO nad tom djecom koja odrastaju na okupiranom prostoru Republike Bosne i Hercegovine.

Ja ne mogu, ja ne znam i ja ne želim da šutim i nikome ne namećem ni da priča ni da šuti ali sugerišem da se bar ne bavi onim što ga ne zanima pa ne pokušava ni da morališe KO FOL, kao njemu ili njoj je stalo, a ustvari najviše bi voljeli da nas nema ni u životu ni u statistici!

Bošnjaci su preživjeli agresiju i genocid, odbranili se, preživjeli su pokušaj istrebljenja, dali toliko mladih života da bi mi danas MOGLI I SMJELI pričati o tome. Ko neće i ne može i ne zna, taj i ne mora, ali neka mu ne pada na pamet da soli pamet AntiDayton pokretu i meni ali i svima onima koji iskreno to rade jer znaju da nam je to MORA JE. Nemoj da nam takvi sugeriše da se povučemo, zakočimo, smanjimo, obustavimo, povučemo ručnu, prestanemo sa svim i slično!

ZABORAVITE NA TU OPCIJU DA POSTOJI, NAMA JE OPSTANAK U PAMĆENJU!

NEMA OPROSTA I NEMA ZABORAVA!!!