UDRUŽENE SILEDŽIJE KROJE NAM SUDBINU
Autor: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac
Objavljeno: 30. Jan 2019. 01:01:56
Mostarski Sarajlija:
Današnji siledžija, silnik i veliki srpski bijednik, toliko se je osilio i poludio, valjda iz sjene i zaleđine svojih čuvara i istomišljenika, Vučka iz Srbije i njihovih crkvenih vjerodostojnika, da komotno može lansirati lične bljuvotine, najveće gluposti i mrziti sve što je bosansko i hercegovačko.
Miloradov orguljaš, iz zajedničkog orkestra, drugi siledžija, je tako „ugroženi“ čistokrvni Hrvat, veliki nacionalista i samozvani akademik, Dragan Čović, po prirodi mnogo lukaviji, od svoga jarana i pajdaša, jer uvijek ne izgovara ono što misli.


Predstavnik EU, gospodin Vigemark, u Mostaru, poručuje prvom siledžiji, mostarskom orguljašu Draganu Čoviću: „Formirati vlast, prestati sa tenzijama“.

"Još jednom ću ohrabriti političare da izbjegnu problematizovanje i politiku ultimatuma i okrenu se kompromisima i međusobnoj saradnji u interesu građana. Nažalost, postoji tendencija da se tenzije podižu, da uvijek razgovaramo o krizama. Ova zemlja može napredovati samo kroz saradnju i međusobno poštivanje prava svih", naveo je Vigemark.
Visoki predstavnika OHR-a u Bosni i Hercegovini, gospodin Incko, bečkom dnevniku "Kurir", rekao je da nije realno da će Milorad Dodik ostvariti svoj, kako je rekao, separatistički cilj, ali da stalnim ponavljanjem svoje retorike stvara "zatrovanu" klimu.
Što bi naš narod rekao: „Jeb'o lud zbunjenoga“. Ne znajući ko je lud, a ko zbunjen, poznato je da smo svi mi građani, ove nam države, svakodnevno silovani, od strane, ovoga dvojca siledžija, guslara i orguljaša, uz pomoć i međunarodne zajednice.



Domaće siledžije, Dragan Čović i Milorad Dodik, kao čobani svoga stada, nacionalista srpsko- hrvatskog „čistokrvnog“ porijekla, uz pomoć ovakvih mentora iz međunarodne zajednice, za dobre novce, ispijaju nam krv, poput stjenica i uspavljuju nas, retorikom koja je za male bebe, pred spavanje.
Sramno je dolaziti i prolaziti kroz grad Mostar i pričati priče za malu djecu, a ostavljati grad, kao crnu rupu, na milost i nemilost, za iživljavanjem nacionalističkih hordi i udruženog dušmanskog poduhvata, HDZ-ovih i SNSD –ovih, čimbenika, uz potporu međunarodne zajednice.
Da li oni znaju, da u gradu Mostaru nema izbora za Gradsko vijeće, već deset godina?
Državu nam, Bosnu i Hercegovinu, permanentno podrivaju i negiraju njene vrijednosti, a u pozadini imaju kupleraje sa podanicima, koji tobože u Skupštini RS-a ili u HNS-u, donose neke odluke, dekleracije i kurvanske provokacije, sve uperene protiv države i njenoga puta ka EU i NATO savezu.
Tako, guslar Dodik, stalno negira pristup NATO-u, kao odluka Skupštine RS-a, a Čović bi htio izmjene izbornog zakona i Ustava države, prema njegovim aršinima i željama, kao zvanični deklerativni zaključak Skupštine HNS-a.



Da bruka i ironija života, na ovim prostorima, bude još veća, obojica siledžija negiraju, odluke Haškoga suda, udruženi zločinački poduhvat, kao i izvršeni genocid.

Milorad i Dragan, oličenje su ljudske gluposti, primjeri su bez obraza i postojanja, bilo kakvog stida. Možda ih je ponajbolje definisao Frojd, sopstvenom konstatacijom;
„Prvi znak ljudske gluposti je potpuno odsustvo stida“.

Da li su i kome potrebni, bezbrojni primjeri, njihovog ludačkog ponašanja i odnosa, u našoj svakodnevnici.

Znajući, da su nekada bili pioniri, sa crvenom maramom oko vrata, privrženi Titovi omladinci, sa crvenim knjižicama, vaspitani i odgajani u takvom duhu, da li lažno ili iskreno. Činjenice ukazuju, da su, poput onoga pijetla na dimnjacima zgrada, promjenili svoj ćurak, te se usmjerili i prepustili vjetrovima, koji su počeli duvati sa Ravne gore i Blajburškoga polja.



Tako je, guslar Milorad, veliki i nebeski Srbin, ne daj Bože da je Bosanski Srbin, poprimio u svome mentalnom sklopu i psihopatske gene, svoga mentora i uzora, Haškog psihijatra, dugo skrivanog doktora Dabića, odnosno Durmitorskog seljačića, Radovana Karadžića,koje je i školovao besplatno, bivši sistem i omogućio mu, da sa istom ili sličnom crvenom knjižicom, postane i doktor medicine, specijalista za svoje klijente sa dijagnozama, psihopatske naravi.

Za guslara iz Laktaša, Milorada, kriminalca i preprodavca cigareta „Ronhill“ i trgovca sa brojnim nekretninama i vilama, od Banja Luke do Dedinja i preko Romanije do Trebinja i Istočnog Sarajeva, bio je put nezakonitog bogaćenja i stvaranja njegove siline i bezobraznog ponašanja.

Kakvo li licemjerstvo i glupost iskazana u njegovim svakodnevnim tiradama: „Da je Bosna i Hercegovina, kao multietična država, neodrživa i nemoguća“. Sramota ga je reći, da je on bosanski Srbin, jer takvi ne postoje i da ga vrijeđaju, ako mu pripisuju takav atribut.

Takva neljudska bitanga, sjedi u čelnoj fotelji Predsjedništva, države, koju mrzi u svim svojim tiradama i porukama, ne voli je, te podriva i njene institucije vlasti.

Bez sopstvenog obraza, sa sramotom, bez totalnog odsustva stida, a može mu pocrveniti samo dupe od trajnoga sjedenja u fotelji , koja mu ne pripada, ili od krkancije svinjogojca i pića domaće, bosanske prepečenice.

Intezivno je uljuljkan, u krilima, svojih agresorskih ideologa i mentora, Karadžića i Mladića, koji su za njega, kada je iole imao mozga, često i oslovljavao zločincima.



Danas on može tim istim zločincima i inim njihovim saradnicima, dijeliti i brojna odlikovanja, za dobro izvedeni „krvavi pir“ nad svojim komšijama Bošnjacima, kao i za genocidne radnje, za stvaranjem njihove „dušmanske“ i genocidne tvorevine, Republike srpske.
Uz dužno poštovanje i prisjećanja na Srebrenicu i izvršeni genocid, što je planetarnih razmjera i svjetskoga nivoa, moram priznati, da ni mi Mostarci, sa našim „Uborkom“, kao mjestom stradanja, nevinih naših, preko stotinu, komšija i susjeda, ne možemo zaboraviti i ne isticati sva ta njihova zla, koja su nam priredili u periodu dvostruke agresije na grad Mostar, sa istoka i sa zapada.

Današnji siledžija, silnik i veliki srpski bijednik, toliko se je osilio i poludio, valjda iz sjene i zaleđine svojih čuvara i istomišljenika, Vučka iz Srbije i njihovih crkvenih vjerodostojnika, da komotno može lansirati lične bljuvotine, najveće gluposti i mrziti sve što je bosansko i hercegovačko.
Miloradov orguljaš, iz zajedničkog orkestra, drugi siledžija, je tako „ugroženi“ čistokrvni Hrvat, veliki nacionalista i samozvani akademik, Dragan Čović, po prirodi mnogo lukaviji, od svoga jarana i pajdaša, jer uvijek ne izgovara ono što misli.

Istina je, da još nije dobio hemeroide, zahvaljujući i svojoj vjernoj pratilji Bojani, a Bogami i našem Željku Komšiću, koji mu je izmakao fotelju, u koju je želio trajno zasjesti.

Zato je postao izuzetno frustriran i nerovozan, navukao je svoju svitu HDZ-ovaca, da misle njegovom ludačkom glavom, ali mu je još ostao „nedresiran ili neposlušnik“ načelnik opštine Rama/ Prozor, koji nije htio Željka Komšića proglasiti „personom non grate“, po uputama i željama, doglavnika Dragana Čovića.

Siledžija i moćnik, jedan od rijetkih, koji je mogao izdejstvovati kod sudsko–tužilačkog, pravnoga sistema države Bosne i Hercegovine, nestanak dokumentacije sa dokazima, za počinjeni kriminal, ostati čist i nevin, za mnoga znana nedjela.

Kao, „zaslužni“ milioner, mogao je on dobiti bitku za promjenu vodotoka, u cilju ljepote i zaštite i svoje teško stečene i izgrađene hacijende u mostarskim Barama.

Može on, godinama, držati i grad „slučaja“ Mostar u sospstvenim raljama HDZ-a, da ne dozvoli i održavenje izbora za Gradsko vijeće, jer je istinski i međunarodna zajednica i mnogi njeni predstavnici, koji ga susreću po Mostaru, tapšući po ramenima, kao tobožni brižnici riješenja problema i napretka države, Bosne i Hercegovine, ka Evropskoj uniji, kao i riješenja izbora u Mostaru.
Udružene siledžije, guslar i orguljaš, ludački Mićo i lucidni Draganče, sa redovnim pratiljama, Bojanom i Željanom, osmislili su zajedničko koaliciono drugovanje, radi uspješnijih rušilačkih aktivnosti, u sopstvenoj državi, na uštrb svojih rezervnih domovina, Srbije i Hrvatske, te radi očuvanja svojih „čistokrvnih gena“ veliko srpsko-hrvatskih sljedbenika i naraštaja“.

Obojica siledžija, bez stida i srama, haraju i divljaju našom društveno- političkom scenom, kako to hoće i žele, jer su druge domaće snage nemoćne i rasturene, nejedinstvene, kako bi im stali na put , a međunarodna zajednica to salonski posmatra i dijeli nam pridike i upustva, za dječije bajke, dok totalno ne potonemo u sospstvenoj močvari.

Međunarodnu zajednicu, njene pradstavnike u Bosni i Hercegovini, sa udruženim našim siledžijama, sada više uznemiravaju i legalna mišljenja i zahtjevi SDA i njihovog predsjednika, gospodina Bakira Izetbegovića, da se mijenja naziv Republike srpske i da se stane u, kraj diskriminaciji i Bošnjaka i Hrvata, u istoj. Zašto i ne?

Na kraju, radije ću citirati izjavu, moje dobre prijateljice i spisateljice, sa FB stranice, velikog borca za pravdu i istinu, gospođe Elmedine Muftić:

„OHR i Inzko... '91 ste nam uveli embargo na uvoz oružja, 2019. nećete nam uvesti embargo na mišljenje, na odbranu domovine. Da budemo ono što jesmo, nećemo vas ni pitati...
Nisu Bakir i SDA ostali usamljeni. Nego su se samo kukavice izdvojile na stranu, a sa njima i uz njega su svi oni koji su i '92. bili na braniku R BiH. Kukavice nikad i nisu bile našega soja. Volimo te Bosno naša!“/ završen citat /.

Bravo Elmedina, sve patriote, ove nam jedine domovine Bosne i Hercegovine, isto misle i stoje na braniku njenih granica i vrijednosti!