KOJE SU VJERE BILI, BOGUMILI
Autor: Sead Zubanović
Objavljeno: 30. Jan 2019. 01:01:53

SEAD ZUBANOVIĆ: Svjesno pišući laži o Bosni i Bošnjacima, između mnogih velikosrpskih književnika, na sami vrh popularnosti su se propeli Ivo Andrić I Meša Selimović! Oni su svojim nebuloznim romanima potpomogli mitomansku lažnu teoriju da su pravoslavci, odnosno Srbi, koji se u Bosni spominju pod tim imenom tek samim krajem devetnaestog vijeka, ovdašnji starosjedioci od kojih su nastali Bošnjaci!?


Heretici, pagani, patareni, katari, babuni, sve su to pogrdni nazivi koji su se koristili i još uvijek koriste za imenovanje stanovnika Bosne u periodu od prvih pisanih tragova pa do petnaestog vijeka ove ere. Sa druge strane isti taj narod, u tom vremenu, nazivan je bogumilima. Znači, ljudi koji su Mili Bogu, državama u bližem i širem okruženju, u najmanju ruku, nisu bili dragi?! Šta je bio razlog tome i zašto je država Bosna u Srednjem vijeku trpila velike političke pritiske koji su često prerastali u krvave vojne pohode na nju, posebno tokom trinaestog stoljeća? Čime je ona toliko provocirala i stvarala sebi dušmane?! U čemu je bila toliko drugačija da je predstavljala potencionalnu opasnost i izazivala mržnju drugih? A zašto je, poslije tolikog vremena patnje, bola i ogorčene borbe za svoju samobitnost, maltene preko noći, Bosna prihvatila osmansku vlast i vjeru islam? Šta se desilo sa Crkvom bosanskom, njenim učenjem i tolikim sljedbenicima? Na ova i mnoga druga pitanja, do danas, nismo dobili adekvatan odgovor jer se od Bošnjaka na različite načine, mora se priznati uspješno, krila njihova prošlost! Taj vremenski vakum neznanja i mraka srednjeg vijeka stvarale su i iskoristile srpskohrvatske fabrike historijskih laži, tamošnje akademije nauka, koje su nas doslovno zatrpale patvorinama i povijesnim falsifikatima. Nažalost, iz njihovih udžbenika i knjiga su učili, sticali znanje, i današnji bošnjački historičari. Svjesno pišući laži o Bosni i Bošnjacima, između mnogih velikosrpskih književnika, na sami vrh popularnosti su se propeli Ivo Andrić I Meša Selimović! Oni su svojim nebuloznim romanima potpomogli mitomansku lažnu teoriju da su pravoslavci, odnosno Srbi, koji se u Bosni spominju pod tim imenom tek samim krajem devetnaestog vijeka, ovdašnji starosjedioci od kojih su nastali Bošnjaci!?

Pripremajući magistarski rad pod naslovom Veliki vezir šehid kodža Mehmed paša Sokoluu, historičar Čolo Nusret je dobio priliku da istražuje, između ostalih, i povjerljive sultanske dokumente pohranjene u glavnoj biblioteci grada Istanbula.Tako je u knjizi autora Galibolulu Mustafe Ali effendi el- Bosnevi naslova Kunhil-Ahbar pisanoj u šesnaestom stoljeću na arapskom jeziku, naišao na citat sultana Mehmeda Fatiha, u kome ova ogromna historijska ličnost kaže da je njegova vojska po dolasku u Bosnu naišla na narod koji je vjerovao u izvorni Indžil (Evanđelje) i koji je odmah, masovno prihvatio islam! Oduševljen poštenjem, inteligencijom, fizičkim izgledom i iskrenošću Bošnjaka on je u pisanoj formi izdao naredbu da se jedanput godišnje iz svake četrdesete kuće u Bosni uzme obrezano muško dijete uzrasta najviše do deset godina i odvede u Stambol na školovanje. Sultan je doslovno napisao da želi na taj način, uz pomoć bošnjačke mladosti, vremenom popraviti moralno stanje i stati na put evidentno narastajućoj korupciji u njegovoj imperiji. Nakon izvjesnog vremena, naredba da djeca moraju biti obrezana je ponovljena i strogo naglašena jer su, podmićujući turske službenike, svoju neobrezanu djecu sve češće uspijevali poslati na školovanje i Bošnjaci kršćani. Treba dobro podcrtati činjenicu da su ovu veliku povlasticu da se besplatno svestrano obrazuju, a poslije na osnovu stečenog znanja uđu u vrhove političkog, vojnog, vjerskog i kulturnog života ogromne osmanske imperije, imala samo bošnjačka djeca!



Šta je Indžil (Evanđelje)? On je treća vjerska knjiga, poslije Tevrata (Tore) i Zebura (Stari zavjet), koja je islamom priznata. U izvornom Indžilu, koji je spominjao sultan Fatih, najavljen je dolazak posljednjeg poslanika Muhammeda a.s. (Ahmeda) i objava Božije upute čovječanstvu, Kur’ana. Stoljetna sporenja između muslimana i jevreja nastala su zbog osnovane muslimanske optužbe da su jevreji krivotvorili Indžil (Jevanđelje) prikrivši, između ostalog, i ove dvije činjenice! U ovom tekstu nema potrebe dalje aktuelizirati ovo veoma važno pitanje.

Rahmetli Mehmedalija Dizdar je u svom eseju naslova Stari bosanski tekstovi afirmisao činjenicu da je prvi Indžil, Marijansko evanđelje, na ovim geografskim prostorima, preveden sa latinskog jezika na oblu glagoljicu početkom dvanaestog vijeka, i to u Bosni. Zatim su prevedene i desetine drugih Indžila i njihovih dijelova koji su kasnije na čudan način, da ne kažemo pokradeni, reći ćemo, razneseni širom svijeta od Rima do Lenjingrada. Danas se u Bosni čuva samo Čajničko evanđelje. Objasnio je Mehmedalija i osnovne razlike u načelima Bosanske crkve u odnosu na Zapadnu vatikansku i Istočnu, carigradsku Crkvu. Crkva bosanska nije praktikovala krštenje vodom, nije imala kult svetaca i ikona, nije koristila zvono, svojim monoteizmom je negirala trojstvo... Na ovom mjestu treba podcrtati da su pripadnici Crkve bosanske, svoju mušku djecu, kao i Jevreji obavezno obrezivali. Po njenom učenju osnovni čovjekov životni motiv je borba dobra sa zlom i potreba da se zlo savlada pravednim životom i radom. Osporavala je ona formiranje i postojanje crkvenih država koje su u svom osnovu nepravedne jer vladari žive od tuđeg, a ne svog rada. Zapadna crkva, dakle Vatikan, je prema njenoj interpretaciji Sotonina crkva koja koristi gospodarima ovoga svijeta. Za Istočnu crkvu, bosanska kaže da je podmitljiva, jer se njene starješine postavljaju na visoke položaje pomoću mita (srebrom i zlatom). Zar ovo malo pobrojanih činjenica nije bilo dovoljno za vjekovnu mržnju bosanske države i njenih vladara kao i naroda od strane pomenutih crkava! Učenje Crkve bosanske je nazivano mahinejskim zabludama koje su osvajači uporno pokušavali ugušiti čestim krvavim ratnim pohodima i inkvizicijom!

U takvoj je situaciji ovaj bosanski slobodarski, ali i napaćeni narod dočekao dolazak Osmanlija. Vjeru koju su oni sa sobom donijeli, Bogumili su odmah prepoznali. Indžil ih je za islam pripremio. Iz tog razloga nije bilo, sem sporadičnog, vojnog otpora Bosne. Zar činjenica da u tom vremenu neosvojivi grad Bobovac, trećeg dana po opsadi, otvara svoja vrata pred iznenađenim vojnicima sultana Fatiha, sama po sebi ne govori dovoljno? Šta dalje treba reći? Bogumili preko noći postaju muslimani, a džamije njihovo mjesto okupljanja. Evo i odgovora za one koji svjesno i nesvjesno lažu, kada kažu da su Bogumili promjenili vjeru. Oni su kao sljedbenici Indžila bili monoteisti i svoju vjeru u Jednog Boga još više učvrstili pripadnošću islamu. Cijena koju i danas plaćaju njihovi potomci Bošnjaci, zbog svog vjerskog ubjeđenja, je uračunata u onoj pomenutoj životnoj borbi dobra i zla kojom se zaslužuje Džennet!