Crveni alarm za Bošnjake/Bosance IV i V
PSIHIČKI GENOCID
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 13. Feb 2019. 15:02:34
MOTO
["Bît čovjeka je supstanca (“jawhar”), bît koja je nematerijalna. Ova činjenica čini čovjeka različitim od ostalih živih bića. Ona ima različita imena sa suptilnim razlikama u značenju: ona je al-rūḥ ("duh"), al-nafs ("duša"), al-ʿaql ("um") i al-qalb ("srce"). Stoga, mi ljudi, postali smo čovječanstvo kroz ovu perceptivnu, znatiželjnu te svjesnu i savjesnu substancu, a ne kroz tjelesne organe. Prema tome, ova supstanca je adresa, ona je ono što se traži, ona može biti kriva i ona može biti kažnjena"]. Imam al-Ghazali
 DR. MUSTAFA CERIĆ: Zato je važno, Bošnjaci/Bosanci moji, da shavtimo da ovo što nam se ovih dana događa od četničkog orgijanja u Srebrenici na badnji dan/noć do najave formiranja fantomske komisije, koja ima predodređen zadatak da negira Genocid u Srebrenici, Genocid koji je bez imalo sumnje utvrđen i pravosnažno osuđen od strane međunarodnih sudova u Hagu - važno je da shvatimo da se time želi ubiti bosanski duh, na način da ga se dresira da šuti i trpi bez glasa protesta i bez prava da se brani. To se zove psihički genocid, koji je trenutno na djelu. Volio bih da ovo zna i naš veliki brat i prijatelj predsjednik Turske Republike Tajjub Redžep Erdogan... |
| PORUKA PETA Njegošev "Gorski vijenac" nije pisan toliko u slavu crnogorskog junaka koliko u slavu "istrage poturica", ne u biološkom već u duhovnom smislu. Ni Ivo Andrić nije pisao svoj roman "Na Drini ćuprija" da veliča duh okcidenta, već da ogadi duh orijenta u kojem ima najviše islama. No, unatoč svemu, Dobri Bošnjani, odnosno Bošnjaci/Bosanci, nisu se dali duhovno porazilti. Ostali su uporni i dosljedni duhu svoje slobodne savjesti. Niko im nije mogao isćupati iz njihove bosanske duše bosansku herezu pa čak ni onda kada su im jezike odrezivali. Kako nekad tako i sada. Niko im ne može isćupati iz njihove duše "bosanski islam" zato što se slobodni duh-islamski srastao s njihovom bosanskom dušom i zato što se njihov um-bosanski spojio s njihovim islamskim srcem. Uistinu, dreveni Dobri Bošnjani, kao i sadašnji dobri Bošnjaci/Bosanci u Bosni su pravo svjetsko čudo kako su uspjeli opstati i ostati na pučini uzbrukanog bosanskog mora, mora koje se ne smiruje, već se i dalje uzburkano giba, bacajući Bosnu i Bošnjake/Bosance u njoj, s jedne na drugu obalu. Ali, bosanski brod nije Titanik, koji slijepo plovi pa se sudari s velikom nevidljivom morskom stijenom zbog koje potone. Bosanski brod nije tako velik, ali ima velike oče i naprijed i nazad. Te oči su Bosni oduvjek bile navigacija da izbjegne smrtonosnu opasnost na uzburkanom bosanskom moru, gdje se kreću proždrljive domaće ajkule i ajkule uljezi. Uz navigacijske oči, Bosna ima i blagoslov Božji, blagoslov koji je došao s islamom kako bi ukinuo đavolsko prokletstvo iz manastira Žiča 1221. god. Važno je da Bošnjaci/Bosanci ovu mantru često ponavljaju da bi je upamtili, kao svoje duhovno uporište, kao svoj duševni mir, kao svoju umnu snagu, kao svoje oplemenjeno srce, a to je da Bosna nije prokleta zemlja, niti da su Bošnjaci/Bosanci prokleti ljudu, već da je Bosna blagoslovljena zemlja i da su Bošnjaci/Bosanci blagoslovljeni ljudi, koji imaju pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i čast. Bošnjaci/Bosanci nisu ni na koji način zaslužili da se nad njima čini genocid. Ovo nije priča za djecu, već je ovo priča za punodobne i odgovorne Bošnjake/Bosance, koji moraju shvatiti da je jedan od glavnih razloga za genocid nad njima bila ideja da je Bosna prokleta zemlja, ideja iz koje Milorad Dodik zaključuje da je "Bosna neodrživa država", te da su Bošnjaci/Bosanci poturice, koji ne zaslužuju ni srpko ni crnogorsko poštovanje, a to znači da mogu biti njihova meta za odstrel. Pišući svoj izvještaj iz Jerusalema o suđenju nacističkom ratnom zločincu Adolfu Ajhmanu (Adolf Eichman) za Hannu Arent (Hannah Arendt) bilo je najzagonetnije pitanje kako su Jevreji tako šutke, bez imalo otpora, kopali grobove sami sebi i masovno odlazili u smrt u gasne komore bez glasa protesta? Isto pitanje važi i za Bošnjake/Bosance dok gledaju kako srpski škorpioni, te junačine nad nemoćnim ljudima, s leđa ubijaju jednog po jednog bošnjačkog/bosanskog mladiča a da oni ne puste ni daha ni galasa. Oni potpuno nijemo odlaze u sigurnu smrt bez glasa i bez jauka. Kako je to moguće? Moguće je tako što žločinac u žrtvi prvo ubije njegov duh tako da kad je njegov duh mrtav, mrtvo je i njegovo tijelo, koje nema ni daha ni glasa. Zato je važno, Bošnjaci/Bosanci moji, da shavtimo da ovo što nam se ovih dana događa od četničkog orgijanja u Srebrenici na badnji dan/noć do najave formiranja fantomske komisije, koja ima predodređen zadatak da negira Genocid u Srebrenici, Genocid koji je bez imalo sumnje utvrđen i pravosnažno osuđen od strane međunarodnih sudova u Hagu - važno je da shvatimo da se time želi ubiti bosanski duh, na način da ga se dresira da šuti i trpi bez glasa protesta i bez prava da se brani. To se zove psihički genocid, koji je trenutno na djelu. Volio bih da ovo zna i naš veliki brat i prijatelj predsjednik Turske Republike Tajjub Redžep Erdogan, kojeg mi Bošnjaci/Bosanci izuzetno cijenimo, kao svjetskog lidera, koji se posebno istakao na svjetskoj sceni u zaštiti ljudskih prava u slučaju svirepog ubojstva saudijsko-postvašingtonskog novinara Džemala Kašogija u saudijskoj ambadsadi u Istanbolu. To nas jako ohrabruje da će, ako Bog da, i Turski parlament, kao što je to uradio Europski parlament, donijeti rezoluciju o osudi Genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. To bi bio jedan od važnih dokaza da se amanet rahmetli Alije poštuje u Turskoj. U međuvremenu, dragi Bošnjaci/Bosanci, vodite računa o stanju vašega bosanskog duha, o vašoj bosanskoj duši, o vašem bosanskom umu i o vašem bosanskom srcu, jer, kao što reče Imam Al-Ghazali, to je supstanca, koja nas čini ljudima - insanima, koja nas čini čovječanstvom. Nemojte dopustiti da vam ubiju duh svojim mecima, da vam otruju dušu svojim lažima, da vam ugase svjetlo uma svojim mračnim pričama, da vam ojade srce svojom mržnjom - genocida. Allahu Milostivi, osnaži nas da čuvamo Tvoj duh kojeg si nam uduhnuo da budemo insani po Tvojoj volji. |
Utvrđena praksa agresora je da su na početku pljačke i hajdučije do genocida ujedinjeni u musli i akciji. Nakon toga svađaju se oko ratnog plijena i međusobno se optužuj za ratne zločine te isporučuje jedan drugoga na Međunarodni sud za ratni zločin - genocid. U trećoj fazi svu krivicu za rat, kojeg su počeli i zločin genocida, kojeg su počinili svaljuju na žrtvu. Nije teško prepoznati sve te faze u srpskoj agresiji na bosansku državu, zemlju i narod - na početku su bili jedinstveni u misli i akciji, zatim su se posvađali oko plinena i krivice i na kraju, tj., sada, svu krivicu za svoja nedjela prebacuju na žrtvu.
Kao jedna od šest republika u bivšoj Jugoslaviji, Bosna nije nikoga i ničim izazivala da bi zaslužila rat, a kamoli ratni zločin genocida. Jedina krivica, koja joj se uvijek pripisivala je njena ljepota i nevinost. Te dvije bosanske osobine su oduvijek izluđivale njene susjede u želji da joj ubiju ljepotu i oduzmu nevinost. Ne samo u davnoj prošlosti oko njenog bosanskog karaljevstva, već i u moderno doba oko njene državnosti nadmetali su se njeni susjedi, jer im je Bosna liječila kompleks nedovršene nacije i države.
 |
I, doista, i istočnom i zapadnom susjedu Bosna je oduvijek bila nedosanjani san, ne samo zbog njene prirodne ljepote i bogatstva, već, prije svega, zbog ljepote i bogatstva njenog duha, njene duše, njenog uma i njenog srca. Ljudi u Bosni su drugačiji po mirisu svoga duha, po nježnosti svoje duše, po bistrini svoga uma i po osjećaju svoga srca. Sve to napose i zajedno je oduvjek izazivalo prejaku ljubomoru kod istočnog i zapadnog susjeda da bi Bosnu ostavili na miru.
Ali, nikad nisu znali kako da se Bosni dodvore. Mislili su da će Bosna podleći psihičkom pritisku pa su je optuživali za bogumilsku i patarensku herezu. U manastiru Žiča 1221. god. bacili su na nju svoje prokletsvo, koje ni do danas nije dokinito. Eto, to je odgovor onima koji se još uvijek pitaju zašto je Bosna primila islam - zato što ju je islam oslobodio od osjećaja prokletstva, koje je bačeno na nju u manastiru Žiča 1221. godne.
 |
Nije Bosna poturčena primanjem islama 1463. god., već je Bosna oslobođena od prokletstva, kojeg nije više mogla nositi na svojoj duši. Pored ljepote i nevinosti, Bosna ima i slobodu u svojoj vjeri, jeziku i kulturi, slobodu koja smeta njenim susjedima, jer oni bi da Bosna bude po njihovoj dogmatskoj, jezičkoj i kulturnoj volji. Oni nikako da shvate da Bosnu nije moguće ni zatvoriti, ni zakovati, ni zaobliti, ni zaokružiti ni u jedan zatvor, ni u jedan okov, ni u jedan jednolični oblik, ni u jedan krug. Bosna ne podnosi ni zatvor, ni okov, ni jednolični oblik, ni zatvoreni krug. Bosna je Bosna samo kad ima slobodan pogled u svijet, kad nema okove oko vrata, kad je izvan krugova, koji joj sputavaju korak.
Stoga, kada oba susjeda, onaj sa istoka i ovaj sa zapada, to shvate, onda će im biti jasno zašto im se Bosna ne dâ ni uhavtiti ni uhapsiti - zato što Bosna ne može podnijeti gušenje u njihovom zatvorenom nacionalnom toru. Bosna je oduvjek imala široki pogled na svijeti, svoja na svome bez obzira na susjede, koji je svojataju zbog kompleksa više ili manje vrijednosti, ovisno o tome koliko misle da Bosna samo njima pripada. I ovisno o tome koliko ih njihova pamet vodi krivim putem, misleći da su na pravom putu do Bosne.
Kao nastavak agresije na Bosnu, srpska pamet (SANU), srpska crkva (SPC) i srpska politika, koja se napaja na ta dva izvora ide krivim putem - optužuje žrtve genocida za sve srspke grijehe: za početak rata u Bosni i za srpske ratne zločine.
Srpska politika optužuje Bošnjake/Bosance za opsadu Sarajeva i za Markale zbog otpora srpskom granatiranju grada, jer da nije bilo tog otpora ne bi bilo srpskog granatiranja, ne bi bilo maskra na Markalama. Nemoj da vas čudi ova izkrivljena logika srpske, pameti, srpske crkve i srpske politike. To im je u duši. To im je jedino ostalo - da Ćosićevskim "stvaralačkim", "maštovitim" i "inovativnim" lažima pokriju grižnju savjesti, koja ih danonoćno muči. Kao dokaz za to pogledajte link ispod da vidite šta uče srpska djeca u školskim udžbenicima o svojim susjedima, posebno o Bošnjacima/Bosancima . Ali, to o čemu srpsaka pamet, srpska crkva i srpska politika uče djecu kroz školske udžbenike govori o njima samima a ne o njihovim susjedima!
Allahu Svemogući, spasi Bosnu od pakosti i ljubomore njenih susjeda! Amin!