Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija: Postrojavanja četničkih nacionalističkih sljedbenika, njihovog „đenerala“ Draže Mihajlovića, u Višegradu, podno brda Bikavca, sa zlokobnim i zluradim pjesmama i porukama, o krvavoj Drini, za svaku je osudu i procesuiranje, u jednoj normalnoj pravnoj državi.

Nemojmo se zavaravati, sa spoznajom istinitih događanja?
Vremešni čovjek, visoki intelektualac, sa bogatim životnim i radnim iskustvom, poštovalac i zaljubljenik u jedinu svoju domovinu, Bosnu i Hercegovinu, nisam mogao odoliti, minutama ćutnje i mirovanja, a ovo ne izreći, povodom posljednjih događanja.
Primjera radi, postrojavanja četničkih nacionalističkih sljedbenika, njihovog „đenerala“ Draže Mihajlovića, u Višegradu, podno brda Bikavca, sa zlokobnim i zluradim pjesmama i porukama, o krvavoj Drini, za svaku je osudu i procesuiranje, u jednoj normalnoj pravnoj državi.



Isto tako, skupovi u Neumu, u organizaciji, drugih nacionalističkih elemenata iz stranačkog okruženja HDZ-a, sa učešćem i hrvatskih visokih dužnosnika, iz nedavne povjesti, na teritorijama naše domovine, sličnog je i nedopustivog karaktera.
Sve su ovo recidivi, scenarija agresorskog djelovanja, ubitačnog djelovanja, koje smo doživjeli i preživjeli, ali, ovim primjerima u mirnodobskim nakanama, okončanja nedovršenih , gnusnih nasrtaja na našu domovinu, njene građene i sve vrijednosti, ljudskoga i materijalnog sadržaja.
U organizaciji Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH, Rektorskog zbora Republike Hrvatske i Sveučilišta u Mostaru, a pod visokim pokroviteljstvom Hrvatskog narodnog sabora u Neumu se održao dvodnevni znanstveno - stručni skup s međunarodnim učešćem „Europski ustav za Bosnu i Hercegovinu.



Kako veli i njihova predsjednica, Kolinda – Grabar Kitarović:
„Hrvatska očekuje žurno donošenje novog izbornog zakona koji će jamčiti jednakopravnost sva tri naroda, donošenje novoga statuta Grada Mostara i organiziranje lokalnih izbora u tom gradu te pravovremeno djelovanje međunarodne zajednice, koje je nužno za stabilnost BiH i šireg susjedstva, uključujući i unutarnje reformske procese u državi te europske integracije“.
Upravo, ovaj naš Ustav, kao i Statut grada Mostara, bar za nas preživjele Mostarce, nisu nadležne institucije i njihove snage, koje su imali i svoje učešće u zlokobnoj agresiji na državu, na grad Mostar i njene građane, na institucije postojećeg Univerziteta „Džemal Bijedić“, te uzurpaciju i okupaciju svih njihovih materijalnih vrijednsoti.
Dakle, ikonografija sa sadržajima, četničko- ustaških skupova, kao i tematika njihovih poruka i zlih nakana, bar za nas, sudionike svih tih nemilih događanja, kao i dobre poznavaoce, koji su suštinski i istinski dobro iščitavali istorijske , vjerodostojne fakte, ništa novo i neobično ne može biti.
Nažalost, dok u našoj vlasti imaju učešća i uticaja, svi ti njihovi sljedbenici i izvršioci, osvajačkih i nacionalističkih stremljenja, prema našoj domovini i njenim vrijednostima, uz svirke i melodije, gusala i orgulja, sudbina nam je crna i ništa bolje, ne očekivati.
Stranački čelnici, tih vladajućih nacionalističkih i agresorskih recidiva, sa HDZ-om i SNSD-om, Dragan Čović i Milorad Dodik, sa brojnim njihovim saradnicima,kao kliconoše i krtice koje permanenmtno rovare i unose nam razdore, sa velikom mržnjom, kroz sospstvene nacionalne indentitete, a sve poradi sopstvenih, kriminalnih interesa i bogaćenja, ništa dobro očekivati.
Naravoučenije ovih događanja, kao i dobro poznate istorijske okolnosti, ukazuju nam, da se ni političko Sarajevo u vlasti, posebno kod Bošnjaka, ne trebaju, niti smiju, različito ponašati u osudama i ponašanjime, prema agresorskim nakanama, kako sa istoka isto tako i sa zapada.
Neprijatelj je neprijatelj, bio on četnik ili ustaša, djelovao on sa zapada ili sa istoka, što nam je i nedavna naša kobna prošlost i događanja, to i potvrdila. Za našu državu i njene građane, bar kada je Mostar i njegova sudbina u pitanju, ista kobna, agresorska djelovanja bila i sa istoka i sa zapada.
Upravo u svojim odnosima i zahtjevima, prema i međunarodnom sudu u Hagu, naše političko Sarajevo, različito se odnosilo i ponašalo.
Samokritički se priupitajmo, da li je ispravno i moguće sa zapada i od Franje Tuđmana, primati, bilo kakva odlikovanja i priznanja, naših državnika, poznato našoj javnosti, a tajiti agresorske nastupe istoga agresora u ratu. Sasvim normalno, sada to upravo i koriste njegovi sljedbenici, da i u miru čine već viđene i javne nasrtaje na našu državu i miješanje u naše unutrašnje odnose i Ustavna rješenja.
Dosta nam je i previše svakodnevnih kritika, nužno je staviti konačnu tačku. Moramo, zaista, samokritički, na osnovama saznanja i neposrednih doživljenih i proživljenih događanja, početi se odnositi jedni prema drugima i trećima.

UČITELJ I UČENICI Karadžić – Breivik – Tarrant (Karikatura: Šukrija Meholjić)

Nama je u Bosni i Hercegovini, imperativ, stvaranja povjerenja, kako bi došli do istinskog pomirenja.
Budimo svjesni činjenica, koje stalno izgovaramo, o nekoj induvidualnoj odgovornosti, što je u cilju i procesuiranja nadležnih sudova, sa odgovarajućim presudama.
Nažalost, kolektivna mržnja, nije još uvijek iskorijenjena, te umjesto, kao konstitutivni narodi, ove nam zajedničke domovine, ukoliko nam je i zajednička, da budemo njeni građani, ravnopravni i suvereni, slobodni u svakome pogledu, da živimo u zadovoljstvu i dostojanstveno.
Dolaskom, do konačne istine, živjeti će mo u miru, kao građani u budućoj Evropskoj zajednici, u istinskoj demokratiji, sa socijalnim zadovoljenjem.
Istinski vjernici će u svojim Bogomoljama upražnjavati svoja vjerska i duhovna osjećanja, nestaće „politički kokošari“ kakve danas imamo u izobilju, a pravi, iskreni i pošteni političari djelovati će u poziciji i opoziciji, našega sistema vladanja i upravljanja, normalnom državom i njenim institucijama.
Sva ova i slična događanja, iz naše sudbonosne prošlosti i nepoželjne sadašnjosti, sasvim normalno i jasno, trebaju se riješavati samo slovom zakona, koje je nužno hitno usvojiti u parlamentarnoj proceduri.
Jasno i glasno saznanje, šta i ko i kada, može nešto slaviti, koji su događaji za sjećanja i proslave, šta se može i neće pjevati u ovim prilikama, koga veličati i šta je za osudu i mnogo toga sličnog i nužnog, nužno je da se nađe u sadržajima i odrednicama, naših zakona.
Konačno, ustrojimo pravnu i pravednu državu i sve regulišimo zakonima?