Pravosnažna presuda Radovanu Karadžiću, koji je suđen i kao prvi predsjednik RS, jeste prilika Srbiji i političkom establišmentu entiteta RS da izvrše reviziju pogrešnih (zločinačkih) politika u proteklim desetljećima spram Bosne i Hercegovine.

Današnjom presudom otvara se historijska prilika politici Beograda i Banja Luke da se konačno suoče sa činjenicom da je RS, koja je kao Srpska Republika Bosna i Hercegovina, nesutavno ustanovljena 9. januara 1992. godine, nastala na zločinima i genocidu, te da je neophodno napraviti distancu takve RS od one koja je uspostavljena Deytonskim minirovnim sporazumom 1995. godine.

Ovo jeste izazov sa srbijansku politiku, jer je presudom dokazano i učešće Srbije u počinjenim zločinima u BiH, a svakako i za političke predstavnike Srba u BiH, da se okrenu procesima integracije bosansko-hercegovačkog društva i Države i prihvate činjenicu UN suda ICTY.

Potrebno je da vlasti RS, čim prije, donesu odluku o promjeni imena svih javnih ustanova, ulica, trgova i drugih javnih mjesta kojima je dat naziv po pravosnažno osuđenom zločincu Radovanu Karadžiću.

Svako daljnje branjenje „prvog predsjednika Republike Srpske“ i negiranje presude od strane aktuelnih političkih predstavnika RS, dodatno će otežavati integrativne procese i pomirenje u Bosni i Hercegovini. A presuda i činjenice se nikako ne mogu promijeniti ni izmjeniti.

Ostaje za buduću analizu zašto Karadžić nije osuđen i po prvoj tačci za genocid u sedam općina u BiH tokom 1992. godine, gdje je ustanovljeno i dokazano da su zločini imali elemente najtežeg oblika zločina protiv čovječnosti - genocida, ali da nije blo „dovoljno“ dokaza.

Pravosnažna presuda doživotne robije Karadžiću, sada je sasvim jasno, imaće presudnu i značajnu ulogu u budućim društveno političkim procesima ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u susjednoj Srbiji, kao i u budućim procesima euro-atlanskih integracija, kojima teže sve zemlje regiona.