CVIJANOVIĆKA I 9. JANUAR
Autor: Ajša Čišija
Objavljeno: 03. Apr 2019. 20:04:05
Predsjednica RS Željka Cvijanović ocijenila da je odluka Ustavnog suda BiH (o danu RS) politički napad usmjeren na politički sistem RS, njeno nacionalno biće i njen identitet
Gospođa Cvijanović je u jednom od tri dijela svoje ocjene u pravu: istina je da odluka Ustavnog suda BiH ima za cilj da zaustavi bezobzirnost političkog sistema RS koji sebi daje za pravo da ne priznaje Ustavni sud države koji i postoji da bi zaštitio pravo svakog naroda, svake nacije, nacionalne manjine, skupine ljudi i svakog pojedinca na tlu te države. Krajnje je vrijeme da lideri u Rs-u shvate u kojoj državi žive. Krajnje je vrijeme da shvate da u politički sistem RS-a moraju umetnuti pravo i drugih naroda koji su u velikom broju živjeli u tom dijelu BiH prije nego se on etnički čistio od nesrba, a i da ih i danas ima. Ako to ne urade, čovjeku ne ostaje ništa drugo za zaključiti nego to da politički sistem RS-a daje zeleno svjetlo mračnim silama srpskog šovinizma da dovrše etničko čišćenje, koje nisu uspjeli dovršiti 90-tih - što zbog "oka" međunarodnog posmatrača, što zbog pogrešne procjene snaga otpora toj agresorskoj politici. No, jednu stvar zaboravljaju: NACIONALNO BIĆE RS-a NIJE SRPSKO, NEGO MULTIETNIČKO, te stoga predsjednica RS-a neetički istupa kad u drugom dijelu svoje ocjene kaže da je odluka Ustavnog suda BiH politički napad na nacionalno biće RS. Ne, ta odluka je bila posljednja šansa Ustavnog suda BiH da se odredi da mu je cilj pravedno društvo i da nije politički iskompromitovan i instrumentalizovan. Ova odluka je "spašavanje obraza" Ustavnog suda BiH: milom ili silom - u to se neću upuštati.
Drage komšije moje iz Bosanske Krajine, ako iko mi znamo o korijenju i važnosti korijenja (ta malo ko od nas je samo asfaltom šetao, zemlje ima puno više nego asfalta), jer naše zemljište je plodno zemljište i za ljude, i za šume, i za ostalo rastinje u koje spada i cvijeće. Dakle, svo to rastinje korijen ima. Stavite ruku na srce pa kažite otkud se toliki Bošnjaci i Hrvati izrodiše tamo s vama i uz vas kad tvrdite da biće parčeta zemlje bosanske koje nazivate isključivo srpskim nacionalnim bićem jeste vaše biće!? Istina je da je ljudski život sastavljen od dijelova i da sa svakim prohujalim danom umire jedan dio tog života, i istina je da je Rs željela i želi da ti dani koji donose djelimičnu smrt donesu smrt svim nacionalnim bićima u Rs, osim srpskom, ali je puka istina i da bi, čak i ako bi faktičko stanje postalo takvo, svakim novim danom budućeg života umirao dio i tog vašeg jednoobraznog bića.
Drage moje komšije, ako sebe poistovjećujete sa srpskim ratnim zločincima, ratnim profiterima, nacionalističkim idejama budućnosti bez svojih vjekovnih komšija kojima uskraćujete pravo osjećanja svoga na svome, vaše je pravo izbora. Vaše je pravo izbora i izabrati ljubav umjesto mržnje. Vaše je pravo i odbiti slijediti Dodika u nepromišljenom inatu, a zar inat ima veze sa razumom i promišljenošću?! Vaše je pravo promisliti i djelovati u skladu s tim. Ma šta vi odlučili o 9. januaru i njegovoj proslavi, na vašoj je savjesti, ne na savjesti vaših "složnih" političara.
Da li ćete nastaviti slaviti devetojanuarske programske ciljeve koji su naciljali 8000 civila: muškaraca, žena, djece, staraca ... i bez predumišljaja ih mučki poubijali? Srebrenica. Prijedor. Ne spominjem logore, ni Kozarčane, ni krvave masakre po pijacama gradova Bosanske Krajine, a ni drugo neću spominjati. Samo vas pitam: Da li ćete se i dalje sladiti tuđom nesrećom, a plakati nad svojom nesrećnom sudbinom? Znam da niste sretni. Mržnja i sreća ne idu zajedno.
Gospođa Cvijanović bi trebala da bude i moja predsjednica, ali ona to neće. Ni drugi koji su prije nje predsjedavali to nisu htjeli. Da su htjeli, ni rata ne bi bilo. Mogli su se kandidovati za tu funkciju na nivou zajedničke nam države, možda bih i ja glasala za njih i njihov program - da je, i kad bi bio po mjeri čovjeka, a ne nacionalističke nezajažljivosti. Da sam u pravu dovoljno govori treći dio njene (Cvijanovićkine) ocjene odluke Ustavnog suda BiH (o proslavi 9. januara) u kojem ona tvrdi da je odluka Ustavnog suda BiH politički napad na identitet Rs. Koji identitet ima Rs? Kakav identitet ima RS? Ko je vlasnik identiteta stanovnika gotovo polovine Bosne i Hercegovine (otuđene u ratu 90-tih)?! Ako Srbi svojataju taj identitet onda moraju biti svjesni da se njegovi dijelovi ne mogu izbrisati ni ponovnim rušenjem obnovljenih džamija. Da je identitet šeher Banjaluke mogao biti otpuhnut rušenjem Ferhadije džamije, nje sad tamo ne bi ponovo bilo, niti drugih obnovljenih poslije rata. Zar se pouka ne bi trebala primiti iz saznanja da je 90-tih sa zemljom sravnjeno 614 džamija (ne bi li im se trag zatro), a poslije rata ih ima 99 više nego što ih je bilo prije rata (uključujući 9 mesdžida koji su pretvoreni u džamije). Pa, stavljati ljudsku volju iznad Božije je upuštanje u nemoguć projekat. Rezultat uvijek biva: buđenje vjerske svijesti kod onih koje se želi držati u besvjesnom stanju.
Bilo kako bilo, na nama svima je da se trudimo na putu koji smo izabrali. Ono što na onom svijetu (ahiretu) od naših djela "naprtimo na leđa" bit će nam vizit karta za džennet (raj) ili džehennem (pakao). Niko za nas naš put nije birao, nego mi sami. Bog nam je dao i slobodnu volju da njome biramo i razum da razlučimo dobro od lošega. Pravi put se jasno razlikuje od zablude.
I o 9-tom januaru ćemo biti obaviješteni kad pred Boga stanemo: oni što su u ratu 90-tih nasilni bili i oni nad kojima se nasilje činilo. A Allah (Bog, Jedan) je Sudija Pravedni.
Znate li vi da je mržnja uzrok, a njena posljedica nepravda? Nepravda zna da će je pravda kad-tad pogoditi. Zato mržnja u sprezi sa nepravdom rađa strah od uspostavljanja pravde, a ne bi trebala. Ne bi trebala, jer pravda oslobađa čovjeka od negativnih misli, a pravedna društva nađu načina da argumentuju pogubnost i signala i responsa mržnje. Pogubnost i po pošiljaoca i po primaoca mržnje. Pravda je čudo i put do ljubavi i postojane sreće. Osvjetljava put.
Pitam se zašto ljudi žele da tumaraju u mraku. Po mraku poput razbojnika.
Summa summarum, odluka Ustavnog suda (ponovo proglasio 9. januar neustavnim) je bila neminovna, pa taman da je i političko-pravna, ona je izraz za ustavnost i zakonitost kao neprikosnovenost. Za predsjednicu RS-a i sve one koji su s njom eglendisali o pomenutoj odluci Ustavnog suda je, dakle, ta odluka Ustavnog suda politički napad usmjeren na politički sistem RS, njeno nacionalno biće i njen identitet. Da to ne stoji dovoljan je podatak to što se u RS-u daje legitimitet samo strankama koje su okupljene oko ideje 9-tog januara, a druge stranke se jednostavno pomnoži s nulom, te svi za proslavu 9. januara, jer ... zar sad priznati da i drugi ima pravo glasa, a zbog straha od tog prava drugog (na svoj i glas i ezan) ih i potamanismo tamo po Srebrenici, Prijedoru, Kozarcu i ostalim bližim i daljim mjestima nama ovdje u našem patentu zvani RS. Sve ostalo, i BiH i Kosovo i vojska mu, ma sve bez velikog S je takozvano i za nas, kao i za naše voždove u Srbiji. Tako da smo stigli dotle da nam je Milorad Dodik takozvani predsjednik predsjedništva takozvane BiH koju on ne priznaje, a bivši predsjednik Rs-a - ako tog Rs-a uopšte i ima, jer za njega ("Milozvučnog") je sve imaginarno takozvano osim gladi za vlašću. Ironija sudbine.
Ali, i Dodik je krenuo na put bez povratka. Cvijanovićka još uvijek ima šansu da se vrati s tog puta, ali žao joj ostaviti svog "modulatora" koji je na vlasti drži.
I za kraj jedna poruka nama svima: Ovaj dunjalučki (ovosvjetski) život je san sve do trenutka dok se ne probudimo i spoznamo istinu o sebi: neko prije, a neko u času smrti. Onaj ko tu istinu o sebi spozna prije roka određenog za smrt ostatak svog života provede u čežnji za stvarnošću. A onaj svijet je stvarnost. Njemu mi putujemo. Iza nas ostaju pejzaži da ih oni koji iza nas ostaju ili poslije dolaze pogledaju svojim očima.
 |
 AJŠA ČIŠIJA: Znate li vi da je mržnja uzrok, a njena posljedica nepravda? Nepravda zna da će je pravda kad-tad pogoditi. Zato mržnja u sprezi sa nepravdom rađa strah od uspostavljanja pravde, a ne bi trebala. Ne bi trebala, jer pravda oslobađa čovjeka od negativnih misli, a pravedna društva nađu načina da argumentuju pogubnost i signala i responsa mržnje. Pogubnost i po pošiljaoca i po primaoca mržnje. Pravda je čudo i put do ljubavi i postojane sreće. |
Drage komšije moje iz Bosanske Krajine, ako iko mi znamo o korijenju i važnosti korijenja (ta malo ko od nas je samo asfaltom šetao, zemlje ima puno više nego asfalta), jer naše zemljište je plodno zemljište i za ljude, i za šume, i za ostalo rastinje u koje spada i cvijeće. Dakle, svo to rastinje korijen ima. Stavite ruku na srce pa kažite otkud se toliki Bošnjaci i Hrvati izrodiše tamo s vama i uz vas kad tvrdite da biće parčeta zemlje bosanske koje nazivate isključivo srpskim nacionalnim bićem jeste vaše biće!? Istina je da je ljudski život sastavljen od dijelova i da sa svakim prohujalim danom umire jedan dio tog života, i istina je da je Rs željela i želi da ti dani koji donose djelimičnu smrt donesu smrt svim nacionalnim bićima u Rs, osim srpskom, ali je puka istina i da bi, čak i ako bi faktičko stanje postalo takvo, svakim novim danom budućeg života umirao dio i tog vašeg jednoobraznog bića.
Drage moje komšije, ako sebe poistovjećujete sa srpskim ratnim zločincima, ratnim profiterima, nacionalističkim idejama budućnosti bez svojih vjekovnih komšija kojima uskraćujete pravo osjećanja svoga na svome, vaše je pravo izbora. Vaše je pravo izbora i izabrati ljubav umjesto mržnje. Vaše je pravo i odbiti slijediti Dodika u nepromišljenom inatu, a zar inat ima veze sa razumom i promišljenošću?! Vaše je pravo promisliti i djelovati u skladu s tim. Ma šta vi odlučili o 9. januaru i njegovoj proslavi, na vašoj je savjesti, ne na savjesti vaših "složnih" političara.
 |
Da li ćete nastaviti slaviti devetojanuarske programske ciljeve koji su naciljali 8000 civila: muškaraca, žena, djece, staraca ... i bez predumišljaja ih mučki poubijali? Srebrenica. Prijedor. Ne spominjem logore, ni Kozarčane, ni krvave masakre po pijacama gradova Bosanske Krajine, a ni drugo neću spominjati. Samo vas pitam: Da li ćete se i dalje sladiti tuđom nesrećom, a plakati nad svojom nesrećnom sudbinom? Znam da niste sretni. Mržnja i sreća ne idu zajedno.
Gospođa Cvijanović bi trebala da bude i moja predsjednica, ali ona to neće. Ni drugi koji su prije nje predsjedavali to nisu htjeli. Da su htjeli, ni rata ne bi bilo. Mogli su se kandidovati za tu funkciju na nivou zajedničke nam države, možda bih i ja glasala za njih i njihov program - da je, i kad bi bio po mjeri čovjeka, a ne nacionalističke nezajažljivosti. Da sam u pravu dovoljno govori treći dio njene (Cvijanovićkine) ocjene odluke Ustavnog suda BiH (o proslavi 9. januara) u kojem ona tvrdi da je odluka Ustavnog suda BiH politički napad na identitet Rs. Koji identitet ima Rs? Kakav identitet ima RS? Ko je vlasnik identiteta stanovnika gotovo polovine Bosne i Hercegovine (otuđene u ratu 90-tih)?! Ako Srbi svojataju taj identitet onda moraju biti svjesni da se njegovi dijelovi ne mogu izbrisati ni ponovnim rušenjem obnovljenih džamija. Da je identitet šeher Banjaluke mogao biti otpuhnut rušenjem Ferhadije džamije, nje sad tamo ne bi ponovo bilo, niti drugih obnovljenih poslije rata. Zar se pouka ne bi trebala primiti iz saznanja da je 90-tih sa zemljom sravnjeno 614 džamija (ne bi li im se trag zatro), a poslije rata ih ima 99 više nego što ih je bilo prije rata (uključujući 9 mesdžida koji su pretvoreni u džamije). Pa, stavljati ljudsku volju iznad Božije je upuštanje u nemoguć projekat. Rezultat uvijek biva: buđenje vjerske svijesti kod onih koje se želi držati u besvjesnom stanju.
Bilo kako bilo, na nama svima je da se trudimo na putu koji smo izabrali. Ono što na onom svijetu (ahiretu) od naših djela "naprtimo na leđa" bit će nam vizit karta za džennet (raj) ili džehennem (pakao). Niko za nas naš put nije birao, nego mi sami. Bog nam je dao i slobodnu volju da njome biramo i razum da razlučimo dobro od lošega. Pravi put se jasno razlikuje od zablude.
I o 9-tom januaru ćemo biti obaviješteni kad pred Boga stanemo: oni što su u ratu 90-tih nasilni bili i oni nad kojima se nasilje činilo. A Allah (Bog, Jedan) je Sudija Pravedni.
Znate li vi da je mržnja uzrok, a njena posljedica nepravda? Nepravda zna da će je pravda kad-tad pogoditi. Zato mržnja u sprezi sa nepravdom rađa strah od uspostavljanja pravde, a ne bi trebala. Ne bi trebala, jer pravda oslobađa čovjeka od negativnih misli, a pravedna društva nađu načina da argumentuju pogubnost i signala i responsa mržnje. Pogubnost i po pošiljaoca i po primaoca mržnje. Pravda je čudo i put do ljubavi i postojane sreće. Osvjetljava put.
 |
Pitam se zašto ljudi žele da tumaraju u mraku. Po mraku poput razbojnika.
Summa summarum, odluka Ustavnog suda (ponovo proglasio 9. januar neustavnim) je bila neminovna, pa taman da je i političko-pravna, ona je izraz za ustavnost i zakonitost kao neprikosnovenost. Za predsjednicu RS-a i sve one koji su s njom eglendisali o pomenutoj odluci Ustavnog suda je, dakle, ta odluka Ustavnog suda politički napad usmjeren na politički sistem RS, njeno nacionalno biće i njen identitet. Da to ne stoji dovoljan je podatak to što se u RS-u daje legitimitet samo strankama koje su okupljene oko ideje 9-tog januara, a druge stranke se jednostavno pomnoži s nulom, te svi za proslavu 9. januara, jer ... zar sad priznati da i drugi ima pravo glasa, a zbog straha od tog prava drugog (na svoj i glas i ezan) ih i potamanismo tamo po Srebrenici, Prijedoru, Kozarcu i ostalim bližim i daljim mjestima nama ovdje u našem patentu zvani RS. Sve ostalo, i BiH i Kosovo i vojska mu, ma sve bez velikog S je takozvano i za nas, kao i za naše voždove u Srbiji. Tako da smo stigli dotle da nam je Milorad Dodik takozvani predsjednik predsjedništva takozvane BiH koju on ne priznaje, a bivši predsjednik Rs-a - ako tog Rs-a uopšte i ima, jer za njega ("Milozvučnog") je sve imaginarno takozvano osim gladi za vlašću. Ironija sudbine.
Ali, i Dodik je krenuo na put bez povratka. Cvijanovićka još uvijek ima šansu da se vrati s tog puta, ali žao joj ostaviti svog "modulatora" koji je na vlasti drži.
I za kraj jedna poruka nama svima: Ovaj dunjalučki (ovosvjetski) život je san sve do trenutka dok se ne probudimo i spoznamo istinu o sebi: neko prije, a neko u času smrti. Onaj ko tu istinu o sebi spozna prije roka određenog za smrt ostatak svog života provede u čežnji za stvarnošću. A onaj svijet je stvarnost. Njemu mi putujemo. Iza nas ostaju pejzaži da ih oni koji iza nas ostaju ili poslije dolaze pogledaju svojim očima.