DR. MUSTAFA CERIĆ Nažalost ili nasreću, ni Senadovi "Dani" ni TV Senadova "Pećnica" nisu izdržali test vremena. Čim je ponestalo sponzora, ("međunarodnih"), nestalo je i slobodnih i nezavisnih ideja. Isušili su se "Dani" od ideja, ali nisu se osušila sjećanja na te "slavne" dane "Dana". I baš kad sam pomislio da se smirio u svojoj privatnoj slobodi i svom advokatskom poslu, Senad Pećanin se iznova panično javlja sa fobijom novoga rata. Rekoh i neka se javio, i neka budi uspavane, i neka otvara oči slijepima.

Priznajem, nedostaje mi bivši sarajevski tjednik “Naši Dani” sa slavnim urednikom Senadom Pećaninom i ostalim. On-oni su sve znali i o svemu pisali - i onome o čemu su imali pojma, ali i onome o čemu nisu imali pojma, ali su imali ono što su samo oni znali i njihovi sponzori, koji nisu voljeli Aliju i njegovu Armiju...

Najviše mi nedostaju Senadovi izmišljeni intervjui, u kojima je on samobitno pitao i slavodobitno odgovarao, onako kako je on zamišljao svijet. Iako ni Senadu nije skroz jasno, ali taj njegov zamišljeni svijet bio bi bolji da nije bilo Alije i njegove vojske, koja je ipak počinila zločine o čemu su "slobodni" i "nezavisni" hrabro pisali rizikujući vlastiti život. To njihovo novinarsko junaštvo u okupiranom Sarajevu bilo je ravno vojnom junaštvu na frontu oko Sarajeva i u cijeloj Bosni. Oni su hrabro motrlili "svoje" i pomno bilježili "svoje" vojno-ratne i civilno-mirnodobske greške. Rezultat toga su i optužbe protiv generala Atifa Dudakovića i drugih za, ni manje ni više, "udruženi zločinački poduhvat" Armije Republike Bosne i Hercegovine, Alijine vojske, dok optuženi ratni zločinac Fikret Avdić vlada Velikom Kladušom i dok četnici u Srebrenici na badnji dan-noć orgijaju četničke pjesme pod budnim okom srpskog načelnika Mladena Grujičića. I nikom ništa. Treba da se čuje i "druga strana", o čemu su revnosno vodili računa Senadovi "Dani" i njemu slične sarajevske dnevne novine i tjedni žurnali, koji su se vječito žalili da im se ugrožava sloboda mišljenja i pisanja iako nije upamćeno u historiji da je sloboda štampa/tiska u ratnim uvjetima bila veće od slobode u okupiranom Sarajevu. Ali, treba biti pošten pa to priznati. No, za tu plemenitu osobinu treba imati karakter i treba imati volje pa pročitati knjigu: "Negacija Holokausta - rastući udar na istinu i sjećanje" ("Denying the Holocaust: The Growing Assault on Truth and Memory", 1993) od Debore Lipstat (Deborah Lipstadt) o fenomenu te "druge strane" u negiranju nacističkog Holokausta, čitaj srpskog Genocida. Preporučujem Senadu Pećaninu da pročita ovu knjigu ne bi li shvatio koliko je opasno i nemoralno ganjati "svoje" da bi se zadovoljila potreba "duge strane", koja negiranjem srpskog Genocida želi dobiti status legitimnog i ravnopravnog sugovornika radi oduzimanja prava žrtvi srpskog Genocida na punu istinu i zaluženu pravdu.



Nažalost ili nasreću, ni Senadovi "Dani" ni TV Senadova "Pećnica" nisu izdržali test vremena. Čim je ponestalo sponzora, ("međunarodnih"), nestalo je i slobodnih i nezavisnih ideja. Isušili su se "Dani" od ideja, ali nisu se osušila sjećanja na te "slavne" dane "Dana". I baš kad sam pomislio da se smirio u svojoj privatnoj slobodi i svom advokatskom poslu, Senad Pećanin se iznova panično javlja sa fobijom novoga rata. Rekoh i neka se javio, i neka budi uspavane, i neka otvara oči slijepima. Ali, u svom intervjuu sa Bojanom Tončićem u "Politici", Senad Pećanin ne vidi nikoga osim sebe te panično, ali sebično govori o svojim naivnostima, ali i svom junačkom držanju u odnosu na "svoje" u Sarajevu, posebno u odnosu na Aliju i njegovu Armiju. Nisam pogođen što Senad u svom intervjuu spominje i mene, jer kao i nekada tako i sada, osjećam se ponosnim što me, kao reisu-l-ulemu u Bošnjaka, Senad Pećanin stavlja na svoj odstrel. Kao nekada tako i sada bilo bi me stid i sram da me Senad Pećanim hvali ili brani. U svom intervjuu, kojeg možete pročitati na linku ispod, Senad Pećanin i ostali slični njemu, su jedini junaci, koji su branili i odbranili Sarajevo i Bosnu od nacionalista, na svim stranama. I samo je Senad Pećanin bio i ostao u pravu, a svi ostali, a posebno oni koji su bili uz Aliju su bili i ostali u krivu. Dakako, Senadova panika imala bi smisla ako ne bi bila sebična. I ako ne bi bila liskava. No, kao nekada tako i sada mi, Bošnjaci/Bosanci, nismo i nećemo nikad biti jednaki s njima u njihovom zločlinu Genocida bez obzira na tumačenje i laži "druge strane", jer ovdje nema "druge strane", koja se može izjednačiti u zlu sa "prvom stranom", koja može biti ponosna na svoju slobodu i dobrotu u ratu i u miru.

Dakako, nakon Genocida Bošnjaci/Bosanci se nemaju pravo nikome ispričavati, pa ni Senadu Pećaninu, koji nije odustao da ih kleveće u slobodnom Sarajevu, ali ne samo za njega i njegove, već i za sve nas, koji drugačije mislimo.

To je blagodat, koju nam je darovao Svevišnji Bog i najbolji bosanski sinovi - šehidi!