Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija / Bosanski Srbin /! Nisam siguran, zato se često i pitam, odakle pravo ovome đilkošu (Dodiku), šverceru beogradskih „ronhill“ cigareta, uzurpatoru i na kriminalni način, vlasnikom vile na Dedinju, da crta i briše granice, ove nam naše jedine domovine, Bosne i Hercegovine.

Ljudske osobine, odgoj i vaspitanje, intelektualne sposobnosti, životno iskustvo i moralni kvaliteti, ne dozvoljavaju mi, da se upuštam u bilo koje, polemičke rasprave, u kritizerstvo ili ignorisanje, različitih razmišljenja.

No, ovaj sadržaj, sasvim slučajno, inspirisan je povodom, kolumne i sadržaja, uvaženog saradnika portala, Bošnjaci.net, gospodina Seada Zubanovića, pod naslovom; „BOSANSKI PRAVOSLAVCI SU BEOGRADSKO TOPOVSKO MESO“!

Priznajem, da sam se i ranije, malo ljutio na književnog kritičara i kolumnistu mnogih bošnjačkih portala, gospodina Zubanovića, kada je i pisao, da je naš Aleksa Šantić, bio plagijator i veliki nacionalista.
Istina, nisam reagovao iz više razloga, prije svega stručnjak sam u svojim tehničkim poslovima, ali ne i književnik, te sam i zamolio druge osobe, koje su bile meritornije, da reaguju, na ovakve nebuloze, gospodina Seada.

Drugi razlog je, koliko znam, uvaženi gospodin Zubanović, prije godinu dana se „proslavio“ objavljivanjem teksta o Meši Selimoviću, kao „stvaraocu srpske nacionalističke književnosti i učesnikom, antibošnjačke zavjere“.

Međutim, moja veoma poštovana prijateljica i spisateljica, isto tako saradnik i kolumnista, cjenjenog portala Bošnjaci.net, gospođa Elmedina Muftić, stala je u odbranu gospodina Zubanovića i njegovih napada na, našeg Mešu Selimovića, tako, radi poštovanja prema Elmedini, nisam se htio oglašavati.

Treći je razlog, svakako, što se nikako ne želim upuštati u ovakve i slične polemike, ali sam se osjetio veoma meritornim i donekle pogođenim, da reagujem, na gore navedeni naslov i sadržaj teksta.
Složio sam se sa ciljanim likom i sadržajem u kojem je isti akter, guslar iz Laktaša. Ipak, ću se poslužiti citatom, gospodina Zubanovića, iz navedenog teksta;

„Dodik je velikosrpska lutka na koncu i čeka ga sudbina svih onih koji su, kao takvi, potrošeni i bačeni u kanalizaciju. On može opstati samo na mržnji i podjelama. Duboko svjestan da se pravnim sredstvima, poslije haške presude zločincu Karadžiću, a uskoro i zločincu Mladiću, neće moći odbraniti postojanje na genocidu nastale kvazi države, odlučio se za oružje i haos! Očigledno je zaboravio onu narodnu poslovicu koja kaže da onaj ko se mača hvata, od mača i gine. Velika je vjerovatnoća da će pomoću naoružanja rezervnih policajaca on biti i sklonjen sa vlasti. A možda neka od tih pušaka u rukama pravoslavca iz Bosne nenadano zapuca pa na drugi, daleko brži način, završi ovu njegovu eru đikanskog despotizma“ /završen citat /.

Svakako, u vremenu i prostoru, u našim realnim okolnostima i istinitim zbivanjima, kroz lik i nedjela, guslara iz Laktaša, Milorada Dodika, ne mogu se niti posmatrati ili odslikavati, Bosanski pravoslavci, Beograd i Srbija, kao i mnogi drugi međusobni odnosi i događaji.
Prije svega, ovaj svinjogojac, uljez, psihopata i izrod srpskoga roda, svojim djelovanjem, lupetanjem, svakodnevnim negacijama i demagoškim tiradama, nikako ne zaslužuje, ničega spojivog za Bosanske pravoslavce.

Uostalom, sam ističe da se sramoti svega bosanskog, da nije ni Bosanac, a ponajmanje bosanski Srbin, ali je zato, veliki Srbin, nasljednik ideoloških zabluda svojih mentora, od Slobe, Radovana, Ratka i inih, dokazanih agresora, kriminalaca i najvećih veliko srpskih hohštaplera i izroda srpskoga roda, uz potporu njihove akademske zajednice, SANU, Dobrice Ćosića i inih ideoloških scenarista, uz blagoslov SPC i njihovih vjerskih vjerodostojnika.



Njegovi uzori i mentori, psihopate doktora Dabića, odnosno luđaka ispod Durmitora, sigurnoga pacijenta Haške sudnice, Radovana Karadžića i njihovog Vožda, iz zasluženog Božijeg pakla, Slobodana Miloševića, trasiraju mu put, bez povratka, sa zasluženom Božijom kaznom.

Sa nedavnog Beogradskog mitinga i Ivica Dačić je poručivao svojim pristašama, da Srbe niko ne smije biti, nešto slično, kako je to poručivao sa Gazihmestana i njihov Vožd, osnivač i kreator ubitačne „balvan“ revolucije, ali su oni ipak, krenuli u svoje genocidne porive, neslućenih razmjera.

Isto tako, ovaj luckasti visoko srpski „bosanćeros" guslar i ovčar, iz RS-a, Milorad Dodik, poručivao je da će svi Srbi u veliku srpsku državu, vjerovatno u opancima, sa ruskim kapama i sa kalašnjikovima ruske proizvodnje, u svome rezervnom sastavu, naslućeno, da bi bili na oprezi.

Njegov Vučko i veliko srpska pomahnitala svita, sa „bosanskim korijenima“ činiće sve ono što, kako to guslar veli, u komunizmu nisu mogli, niti smjeli činiti.

Nisam siguran, zato se često i pitam, odakle pravo ovome đilkošu, šverceru beogradskih „ronhill“ cigareta, uzurpatoru i na kriminalni način, vlasnikom vile na Dedinju, da crta i briše granice, ove nam naše jedine domovine, Bosne i Hercegovine.

Kako to ima pravo, da svojata i poistovjećuje i sve Srbe u njihovoj domovini Srbiji, u Beogradu i drugim gradovima, sa ovim pomahnitalim i suludim veliko srpskim elementima, tzv. „dodikovcima“ ili „bosanćerima“, ukoliko mu to pravo ne garantuje njegov Vučko i ostala državnička elita, trenutno na vlasti.

Bosanski sam pravoslavac ili Bosanski Srbin, bivši student Beogradskog univerziteta, graditelj proizvodnih giganata u Srbiji i Bosni i Hrercegovini, zasluženi penzioner Republike Srbije u Eurima i BiH u markama, da danas, ovakav ološ, kriminalac i lopov, može da ima neka veća prava.

Hvala Gospodu Bogu, da se kao Bosanski Srbin ili Bosanski pravoslavac, nikako ne mogu naći u istome, nacionalističkom košu, pripadnosti Dodika i „dodikovaca“.

On nije, niti može biti predstavnik, moj i svih normalnih Bosanskih pravoslavaca ili Bosanskih Srba, u bilo kojoj instituciji, naše domovine, Bosne i Hercegovine.

Ovaj diktator, despot, nacionalista, rušitelj nam jedine domovine, ne može, niti smije pričati i Srbijanskim Srbima, laži, podvale, obmane, mržnju, razdvajanja i narušavati sve naše međuljudske odnose, na principima nacionalističke i fašisoidne retorike.

Nadati se, da će to naši prijatelji, preko Drine što prije shvatiti i prihvatiti, utoliko bolje i za njih.
Moji pogledi, razum i sva pozitivna očekivanja, upravo, idu u pravcu uspostave najprisnijih odnosa sa Republikom Srbijom i njihovim narodom, u cilju stvaranja i dobrih domaćih međukomšijskih i međususjedskih odnosa.

Želja mi je ljudska, normalnog građanina, da se i moje rodno Sarajevo i moj Beograd iz studentskih dana, istinski i ljudski povežu autoputevima u izgradnji, dostojanstvenom ljudskom komunikacijom, uzajamnim poštovanjem i uvažavanjem, svih naših različitosti, ne miješanjem u unutrašnje odnose, sa poštivanjem suvereniteta i integriteta, naše jedine i jedinstvene domovine, Bosne i Hercegovine...