Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija: Lijepa su to i nezaboravna vremena za prisjećanja, sa današnjim mojim duševnim zadovoljstvom, prisustva jorgovana u sospstvenom stanu i mirisima, kojima je teško odoliti. Neka nam svima, upravo, u ovim majskim danima, mirisi jorgovana budu i naše duševno zadovoljstvo, pored svih naših briga i nedaća.

Evo nas, na početku mjeseca maja, koji obiluje sa nizom karakterističnih datuma, za pamćenje, prisjećanje i poštovanje.

Uoči, 06.maja 2019 godine, nužno se osvrnuti i na ovaj datum, kao i na datume od 09. ili 25. maja, ranijih godina.

Uspomene i sjećanja, iz nezaboravnih mladalačkih dana, iz doma moje porodice i divne naše tetke, koja nas je sve odgajala, upravo su vezane za ovaj datum.

Slavili smo porodičnu slavu, Sv. Đorđa, kao hrišćanski i narodni praznik, kao krsnu slavu pravoslavnih vjernika, Bosanskih Srba, na dan 06 maja.

Poštovali su se svi običaji i adeti, karakteristični za ovaj praznični dan.
Naša kuća, srpska, u ambijentu i okruženju, sa većinskim stanovništvom u Bošnjaka, ili kako smo to često govorili, naših vrlih i poštovanih komšija, tako smo i upražnjavali i zajedničko slavlje i poštovali običaje i jednih i drugih.

Naša avlija, na području Vratnika, starog dijela grada Sarajeva, obilovala je sa obiljem jorgovana, čije je cvjetanje sa imirisom, upravo, pristizalo u ovo doba godine.

Redovno bi ubirali brojne cvjetove jorgovana, unosili u našu kuću i sve prostore, tako su se ti divni mirisi širili nadaleko, iz avlije do kućnih prostora, do naše bašte. Opijali su nas i naše duše, i činili ugodan mirisni ambijent,kao nezaboravni događaj i za sve naše goste, naše komšije i cijelu porodicu i našu familiju.

Sveti Đorđe, krsna slava, pravoslavnih vjernika: Srećna slava svima koji slave

Sasvim je normalno bilo, ovom prigodom, trpeza je bila bogata, od pečenja i pečene jagnjetine iz pekare sa Vratnika, sarme, baklava i drugih brojnih mezetluka i specijaliteta domaće kuhinje,, salata i kolača, uz piće, sa sokovima, vinom, domaćom bosanskom šljivovicom i drugim, Božijim davanjima.

Iz tih, mladalačkih dana, nisam zaboravio i dobri bosanski lonac, kojega sam u glinenom ćupu, odnosio, preko bašte u susjednu pekaru, gdje bi se krčkao na toploti, cijelu noć, da bi ga sutradan, sa apetitom i rado jeli.

Lijepa su to i nezaboravna vremena za prisjećanja, sa današnjim mojim duševnim zadovoljstvom, prisustva jorgovana u sospstvenom stanu i mirisima, kojima je teško odoliti.
Neka nam svima, upravo, u ovim majskim danima, mirisi jorgovana budu i naše duševno zadovoljstvo, pored svih naših briga i nedaća.

Uz prisustvo tuge i žala, za tim i takvim vremenima, prije svega u sjećanju voljenih i dragih osoba, sa mojom voljenom i nezaboravnom tetkom, koja je i zamjenila moje roditelje i koja nas je odgajala i školovala, sa najljepšim ljudskim osjećanjima i poštovanjem i prema drugom i drugačijem.
Sa našim divnim komšijama, u odnosima i poštivanjima, duboko urezanim u moja memorijska senzorska čula, za dobrotom, trajno pohranjenom i pored kobne i zle sudbine, koja nas je sve zahvatila u periodu agresije i sa istoka i sa zapada.

Ovim činom sjećanja na ovaj dan i nezaboravni 06. maj, kao dan naše slave, želim se prisjetiti i zahvaliti, porodici i mojoj tetki, drugoj majci, za svu dobrotu, koju nam je podarila.

Ovim datumom, posebno na dan 06.maja ove godine, 2019., kada se podudara sa prvim danom posta Ramazana, mojih vrlih, poštovanih i dragih Bošnjaka, posebno mojih sarajevskih komšija, uz iskrene čestitke i poštovanje njihovog praznika, te nadolazećeg Bajrama, uz najbolje želje.

Ništa čudno i neobično, ne može biti, ako se, kao mostarski sarajlija, ovom prilikom i ne prisjetim i preživljenog datuma, 09. maja 1993. godine u ovome gradu Mostaru, kada su, upravo ti moji dragi i vrli Bošnjaci i najviše stradali od strane svojih susjeda.

Sve je veoma znano, suvišno je mnogo toga i ponavljati, ali se ne može zaboraviti dobrota i odnos, ondašnjih naših poštovanih komšija i ovdašnjih susjeda, što bi istinski i bilo jedno veliko i životno mjerilo ljudskosti i dobrote, na njihovoj, komšijskoj strani.

Ova moja induvidualna i životna spoznaja, memorisana za trajna vremena u memorijskim ćelijama, sopstvenih osjećanja i sopstvene intelektualne spoznaje, kao sadržajni i nezaboravni arhiv, za buduće vrijeme.
Radujem se, da sam dio porodice Bosanskih Srba, za razliku od ovdašnjih „dodikovaca“ i guslara ili onih srpskih „balvanaša“ od Gazimestana do naših prostora. Volimo svoju jedinu domovinu, Bosnu i Hercegovinu, uživamo u zajedništvu i poštovanju i svojih komšija,da se suprostavljamo ovoj luđačkoj agresorskoj , veliko srpskoj i hrvatskoj agresorskoj najezdi, sa genocidnim porivima i apetitima.

Prisjećajući se i majskih dana, 09. maja 1945. god. kao dana pobjede nad fašizmom, nažalost što su mu recidivi, ostavili nam u amanet nemilosrdni i užasni nacionalizam, svih vrsta, koji se umjesto mirisa, poput moga jorgovana, širio i djelovao ubitačno i razarajuće na prostorima, naše domovine. Njegovi, profašistički, ustaško-četnički, korijeni su još uvijek prisutni i jaki, u cijeloj našoj životnoj svakodnevnici, a kako to iskorijeniti, ostaje nam imperativni zadatak, u našoj zajedničkoj borbi.
Prisjećajući se i 25.maja, dana mladosti i datuma rođenja, našeg velikog i nezaboravljenog sina, naših naroda, druga Tita, nažalost da nam mladost odlazi „ trbuhom za kruhom „ a povampireni nacionalistički elementi, krimalci, lopovi i anti državni elementi, još uvijek prisutni, poigraju i neko kolo, ovoga puta uz gusle i orgulje, ali ne i dugo.

Neka nam, bar u mjesecu maju, jorgovanom zamirišu avlije, naši domovi i naša ponosna i prkosna, jedina nam domovina, Bosna i Hercegovina.