Prijedor pod vodom

Do kada će stanovništvo općine Prijedor ispaštati zbog tuđe nebrige i nezainteresovanosti? Da li neko smišljeno godinama ignoriše opasnost od nabujale Sane, njenih pritoka i podzemnih voda? Sana će se ponovo povući u svoje korito ali će ostaviti poplavu problema.

Kako objasniti da godinama stanovništvo naseljeno uz rijeku Sanu upozorava na opasnost od poplava, uništavanja imovine i pojavu zaraznih bolesti. Prošle godine je formiran incijativni odbor za izgradnju zaštitong zida uz rijeku Sanu na lokaciji stare jezgre grada Prijedora. Zaštitni zid je trebao da bude samo prva u nizu mjera koje bi spriječile izljevanje rijeke Sane. Potom bi se pristupilo i ostalim zaštitinim mjerama na cjelokupnoj teritoriji općine Prijedor uz rijeku Sanu. Primjerice čišćenje i produbljivanje korita rijeke Sane i njenih pritoka osobito rukavca Bereka koji je u posljednjih par godina postao velika opasnost kada mu porste vodostaj. Počelo se i sa prikupljanjem inicijativnih novčanih sredstava kako u Bosni i Hercegovini tako i u iseljeništvu.
Ovu akciju podržala je Mjesna zajednica pod čijom jurisdikcijom su naselja Stari grad, Skela, Zagrad i Raskovac. Nadali smo se da će se i ostala ugrožena naselja pridružiti ovoj inicijativi. No, na žalost gradske vlasti kao i “ministarstvo voda” nisu ni do danas imali sluha za zahtjeve i molbe građana. Ali na žalost ni većina stanovništva nije dovoljno ozbiljno shvatila važnost jedne ovakve incijative. Kao po pravilu ne reagira se na uzroke koji dovode do najgoreg scenarija nego se bavi posljedicama kada je to već prekasno.

Gradska džamija

Čekanje na reakciju gradskih vlasti i usporeno birokratsko kretanje nije čekala nabujala Sana, ponovo pokazala svoju zlu narav i preplavila sva naselja uz svoje obale. Nakon višednevne agonije i borbe građana za vodenom stihijom Sana se povlači, ali ne prestaje opasnost od podzemnih voda koje nemilosrdno izbijaju i ulaze u kuće ako to već Sana nije uradila.

Pomoć najugroženijim naseljima uz rijeku Sanu pružile su i Oružane snage BiH. Stavile su se na raspolaganje i izgradile improvizirani zaštitni nasip koji je dosta pomogao da se odbiju prvi vodeni udari. Tako smo se i ovaj put uvjerili da je zaštitni zid, odnosno nasip najbolje rješenje kako bi se odbili prvi udari nabujale Sane. Ipak taj zid ne treba da bude improviziran nego permanentno postavljena barijera uz obalu rijeke Sane tamo gdje je to najpotrebnije.



Nije nam cilj da upiremo prstom na krivce ili pak da ih pronalazimo. Problem poplava nije samo problem Prijedora jer ovih dana smo bili svjedoci takvog scenarija i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Ako već i treba tražiti odgovornost, onda krenimo od nas samih. Koliko smo svako u svojim mogućnostima, doprinijeli da se pomogne u rješavanju problema sa poplavma, koje se evo periodično ponavljaju svake godine? Da li smo se odazvali apelima naših sugrađana koji žive na tim ugroženim prostorima? Da li smo svjesni da ako se voli jedan grad, živi se u njemu ili se pak u njega odlazi povremeno, onda moramo nešto i učiniti za opstanak onih koji u njemu žive. U pitanju su čitavi dijelovi gradova koje treba sačuvati od vodene stihije. U slučaju Prijedora to su dijelovi grada koji su samo jezgro nastanka grada kao takvog.



Prijedor je najosjetljivija tačka u Bosni i Hercegovini, ako se uzme u obzir njegova novija historija. Kao i njegov Stari grad, koji je u prošloj agresiji na BiH, a po planu tadašnjih srpskih vlasti bio bukvalno zbrisan sa lica zemlje. Tada je potpuno razorena i do temelja spaljena jedna od najstrijih džamija u Bosanskoj krajini “Gradska džamija “ a njegovo stanovnšitvo pobijeno ili raseljeno po svim svjetskim meridijanima.



Pokušajmo razumijeti one koji su se tamo vratili, obnovili svoje kuće i živote, vraćajući tako, barem djelić, prijeratnog prijedorskog multietničkog kolorita. Pomozimo im da ostanu svoji na svome uprkos prirodnoj ćudi Sane koja zna biti “majka i maćeha” i to onda kada se najmanje nadamo.
Izvršimo pritisak na lokalne vlasti da čim prije počnu sa realiziranjem planova o zaštiti od poplava. Apelirajmo i naše predstavnike u vlasti da prioritetno stave na dnevni red sjednica pitanje poplava u našim općinama. Fondovi za takve namjene postoje. Dakle, iskoristimo ih na najbolji mogući način. Vodena stihija je neumoljiva i ona ne poznaje ni nacije ni granice. Mora se djelovati sad i odmah!!!