Ono što je još važno za državu Bosnu i Hercegovinu, njene građane ali i uopće javniost, nije slučajno pa iako je paradoksalno, samo pet dana prije skandala, u Beču se desio susret aktuelnog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika sa vicekancelarom Štraheom. U ovom susretu dvojice naconalista iza paravana, navodno o ekonomskoj suradnji dvije države (čitaj. Dodikovog lobiranja za manji bh. entitet protiv države BiH), lobirao i de facto dobio podršku za tzv. "vojnu neutralnost Bosne", što je nastavak zajedničkog lobiranja i podrške ovog austrijskog korumpiranog neonacističkog političara, razgradnji državne održive strategije.

Austrijska Vlada je "pala", jer je koalicija između i ÖVP i FPÖ raskinuta i izbori će, najvjerovatnije biti u septembru, kako je rečeno iz kabineta austrijskog predsjednika Aleksandera Van der Belena i kancelara Sebastija Kurza, koji je i iznio taj prijedlog predsjedniku.

Ni do polovice mandata, poslije izbora u kojima su skoro pa izdominirali austrijskom političkom scenom na parlamentarnim izborima u oktobru 2017. godine, nije izdržala koalicija Kurzove ÖVP i Štraheove FPÖ (Heinz Christian Strache). Austrijanci su, te godine, ukazali povjerenje ovim dvijema strankama, ne više utičući na koalicioni potencijal tada vladajuće SPÖ Kristijana Kerna, ali se desilo, da Kurz kao mandatar za sastav nove vlade, pruži ruku i potpiše koalicioni sporazum, umjesto sa socijaldemokratom Kernom, sa vođom austrijskih ultradesničara i neonacista Štraheom. To je djelovao kao put Austrije "totalno udesno", međutim, iza ove ideologije krile su se i kontinuirane korupcijske afere koje su opterećivale uređeno austrijsko društvo. Od stranih sumnjivih milionskih donacija stranci, do direktnih poreskih olakšica "partnerima", pred austrijskim tužilačkim i policijskim organima su pune ruke posla. Kulminacija se dogodila prije nekoliko dana u aferi nazvanoj ,,Ibica", gdje Štrahe trguje svojim političkim utjecajem izvan zakona, na šta je, po onome što pišu mediji, "namamljen" i snimljen, a čak i da je tako, u mnogim drugim situacijama, nije, što će potvrditi i hitno pokrenuta istraga protiv puno članova doskorašnje vlade.

Naime, nakon ovih dana iznijetih dokaza protiv dosubotnjeg vice-kancelara Austrije, Hajnc-Kristijana Štrahea, sam je podnio ostavku na pomenuto mjesto, ali i na mjesto predsjednika partije. I potpredsjednik Štraheove partije, te šef poslaničkog kluba i poslanik u Parlamentu Austrije, Johan Gudenus, također je dao ostavku. Stranka je ubrzo dobila novog predsjednika, ministra infrastrukture i prometa Norberta Hofera, koji u priopćenju koji je objavila FPÖ, najavljuje da će, ako koalicijski partner ÖVP kancelara Kurza bude smijenila njihovog člana Herberta Kikla s mjesta ministra unutarnjih poslova, svi članovi Vlade iz redova "slobodaraca" će podnijeti ostavku. To, međutim i neće igrati neku ulogu u sunovratu koji slijedi za FPÖ, i možda ponovnom vraćanju Kernove SPÖ nakon septembarskih izbora na čelo vlade, a u najmanju ruku u koaliciju sa ÖVP iz koje je 2017. godine isključena. Nakon neslaganja za svojim prethodnikom, tada austrijskim kancelarom Kristijanom Kernom, sadašnji kancelar Kurz, pravi jedinu moguću soluciju, s obzirom da drugačija matematika nije bila moguća i da su samo dvije od tri velike stranke, mogle formirati vlast. Nakon predstojećih izbora, situacija bi ponovo bila jasna, tako da će novu vlast vjerovatno činiti ÖVP i SPÖ.

Sve ovo se desilo uoči izbora za Evropski parlament, u kojem nastupa široka koalicija i lepeza ultradesničara, neonaciata, islamofoba i raznih nazadnih ideologija, od krajnjeg nacionalizma i šovinizma, do evroskepticizma i žestokih protivnika EU. Vidno oslabljena i uzdrmana velikim skandalom, protiv kojeg, kakav god bio, nemaju u svoju odbranu ništa reći i njegovi sudionici, budućnost Austrije je, na sreću, samo kratko bila dovedena u pitanje, kao i njen ugled predvođen političarima neonacističke orijentacije i koruptivno-kriminalne političke prakse. Podsjećanja radi, Štrahe i njegov zamjenik Gudenus, vodili su žestoku antiislamsku kampadnju, zagovarali smrt austrijskom multikulturalizmu i uvlačili austrijsko društvo u nedopustivu prošlost nacističkih crnokošuljaša. Što se balkanskih prilika tiče, Štrahe i njegov "politički sin", ali i šira družina, podržavali su secesionizam, separatizam i iredentizam u Bosni, što je nedopustiv stav u odnosu na njihove slavne političke prethodnike, naročito političare prijeunijske i unijske Austrije, koji su zdušno podržavali Bosnu, a u čije odnose se uplitao i neodgovorno prema njima postupao doskorašnji austrijski političar i današnja historija austrijske politike, Hajnc-Kristijan Štrahe.

Ono što je još važno za državu Bosnu i Hercegovinu, njene građane ali i uopće javniost, nije slučajno pa iako je paradoksalno, samo pet dana prije skandala, u Beču se desio susret aktuelnog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika sa vicekancelarom Štraheom. U ovom susretu dvojice naconalista iza paravana, navodno o ekonomskoj suradnji dvije države (čitaj. Dodikovog lobiranja za manji bh. entitet protiv države BiH), lobirao i de facto dobio podršku za tzv. "vojnu neutralnost Bosne", što je nastavak zajedničkog lobiranja i podrške ovog austrijskog korumpiranog neonacističkog političara, razgradnji državne održive strategije. Često se i Štraheov politički sin mogao vidjeti u Banja Luci, što je neshvatljivo da se navlačilo kao priča o državničkim posjetama. I ranije su, podsjećanja radi, 2015. godine, u naboju ideologije FPÖ, tijesno surađivala ova dvojica ultradesničara, a Štrahe je nebrojeno puta podržavao razgradnju Bosne. Na koncu, postavlja se pitanje, hoće li kada se razmota klupko korupcijskih akrobacija Štrahea i njegove družine, doći se i do takvih relacija sa političarima izvan Austrije sa kojima je Štrahe tijesno surađivao, na bazi ideologije, ali i mnogo čega izvanzakonskog, za šta će ga tek teretiti.

---

Autor je predsjednik Skupštine Matice Bošnjaka Sandžaka