Kad vidimo u kakvom društvu živimo, tek onda spoznamo kako je časno i dostojanstveno biti Samra Ćosović-Hajdarević Optužiti nekoga za govor mržnje, samo zato što je javno iznio istinu koja je nepobitna, što za svoj narod traži pravo koje mu pripada, a koje mu velikohrvatske i velikosrpske sluge, potpomognute domaćim izdajnicima otimaju, je najgori oblik diskriminacije čovjeka i kršenje ljudskih prava.

ELMEDINA MUFTIĆ: Onima koji napade na Samru potkrepljuju mantrama kako su BiH branili i Srbi i Hrvati, treba da znaju da mi ne želimo biti robovi 10% časnih pripadnika hrvatskog i srpskog naroda, koji su ispunili svoju patriotsku dužnost i stali u odbranu Domovine, i da zbog njih amnestiramo 90% onih drugih koji su izvršili, poticali, pomagali genocid i agresiju na R BiH.

Živimo u vremenu kada je govoriti istinu čin viteštva, a ne čin moralnog načela i bit života. Rijetki su oni koji se odluče stati na crtu odbrane istine, koji imaju toliko moralnog digniteta i civilizacijske vrijednosti da ne žele šutjeti dok laž pokušava da začepi usta istini, dok nas uče da više trebamo vjerovati njihovim lažima, nego vlastitim očima, dok nam ubijaju svaki osjećaj za vlastitu vrijednost. Rijetki su oni koji se odluče stvari nazvati pravim imenom, i obznaniti ih javnosti, kako bi ljudi razumjeli šta im se sprema.

U društvu gdje laž postaje plemenita vještina, a istina se identifikuje sa fašizmom, hrabrost je biti Bošnjak s punom svijesti o svom identitetu, kulturi, tradiciji. Posebno kada se staviš u misiju buđenja uspavane svijesti Bošnjaka, kada se boriš za kulturu pamćenja na agresiju i genocid, kada ne pristaješ biti sluga loših gospodara, kada ne pristaješ na poniženja, na ispiranje mozga, na podvalu zvanu suživot, koji će se provoditi samo preko leđa Bošnjaka, odnosno naši ustupaka prema onima koji su nas do jučer držali na nišanu. Progonjen si onda kad poltroni osjete da su ugroženi istinom koju iznosiš. Kad ne prešutiš izdaju, i kada pokažeš da se samo Boga bojiš.

U nekoliko navrata žrtva javnog lična, a posebno onih Bošnjaka koji misle da će podaništvom i služenjem dušmanima prosperirati, je zastupnica u KS, Samra Ćosović–Hajdarević, koja se ne libi iznijeti svoj stav, koja je razumjela ulogu zastupnice u parlamentu, kao glas naroda koji joj je ukazao povjerenje i predao joj emanet očuvanja vrijednosti vjere, identiteta, jezika, kulture.

Samru napadaju i dušmani i prijatelji naših dušmana. Linčuju je svi oni koji laž slijede kao uputu, a od istine okreću glavu, jer istina je teška za ponijeti. Samrin „grijeh“ je u tome što ne želi da šuti, što ne želi da bude ista kao ostali, što stvari vidi onakvima kakve jesu, a ne kako nam ih žele prikazati. Samra je glas razuma koji Bošnjake doziva da se probude, jer odavno nam je svanulo, a polahko počinje da nam se smrkava.

Bošnjakinji Samri se prišiva navodni govor mržnje i fašizam, a dobro znaju da Bošnjaci ne mrze i da je sva njihova borba zasnovana protiv fašizma i fašista!!! Samra jeste rekla neoborivu istinu da je Vlada KS izvršila smjenu direktora i NO u nekoliko javnih preduzeća, koje su obnašali Bošnjaci i na njihova mjesta imenovala direktore Srbe i Hrvate, a niti jednog Bošnjaka. Samra, a i uopće Bošnjaci, jesu za sposobne ljude neovisno koje su etničke pripadnosti, koji su odani državi Bosni, smatraju je jedinom domovinom. Međutim, normalnom čovjeku koji dešavanja na javnoj političkoj sceni, ovdje se čini da su uloge zamijenjene. Te da oni koji Samru potvaraju za fašizam su oni koji djeluju fašistički, koji djeluju gore od onoga kako su im djelovali idejni tvorci, u Sarajevu ne imenovati niti jednog Bošnjaka na mjesto direktora, jeste fašizam, a Samrino dizanje glasa je sveti čin odbrane istine i ljudskih prava.

Optužiti nekoga za govor mržnje, samo zato što je javno iznio istinu koja je nepobitna, što za svoj narod traži pravo koje mu pripada, a koje mu velikohrvatske i velikosrpske sluge, potpomognute domaćim izdajnicima otimaju, je najgori oblik diskriminacije čovjeka i kršenje ljudskih prava.

Uzme li se u obzir da je Samra žena koja nosi hidžab, onda nam postaje još očitije odakle ovolika hajka na nju. Postaje nam jasno koliko dušmanima našega naroda smeta mahrama u skupštini, koliko im smeta to što Samra želi da koristi svoj mandat, da podigne svoj glas, da nepravednom vladaru kaže istinu u lice, da ih ubija istinom sve dok se oni štite lažima. Ne navikli su crveni kmeri i ostala bratija, kao i agresori na BiH sa istoka i zapada, da im se Bošnjak suprotstavlja, da ne pristaje na podaništvo, da zahtjeva za sebe ono što oni svi već vjekovima uživaju. Smeta moralnim odronima, što Bošnjak više ne pristaje na ucjene, na šutnju kao izraz slaganja, što ne želi da u tišini najtežih muka nestane sa ovog svijeta. Smeta dušmanima i dušmanskim jatacima što Bošnjak hoće da odlučuje o sebi i svojoj sudbini, što nas ne mogu natjerati da se odreknemo sebe, da nam oni koji su do jučer nosili kokarde danas kroje zakone po kojima ćemo živjeti. Smeta jadovima, to što jedna žena jasno iznosi svoje stavove, svjesna da ni od koga ne treba tražiti dozvolu da bude ono što jeste. Da ni od koga ne treba tražiti odobrenje da misli i da javno djeluje. Smeta im što branimo ono što nam pripada, i što više nikad nećemo zaboraviti da je nad nama izvršen genocid, što znamo ko su nam dušmani i što ne pristajemo ni na kakve talove s njima.

Onima koji napade na Samru potkrepljuju mantrama kako su BiH branili i Srbi i Hrvati, treba da znaju da mi ne želimo biti robovi 10% časnih pripadnika hrvatskog i srpskog naroda, koji su ispunili svoju patriotsku dužnost i stali u odbranu Domovine, i da zbog njih amnestiramo 90% onih drugih koji su izvršili, poticali, pomagali genocid i agresiju na R BiH.

Čast je braniti Domovinu, ali istini za volju statistika je neumoljiva i jasno pokazuje čijom krvlju su zaliveni temelji ove države. Niko Srbima i Hrvatima koji su ostali uz ideju nedjeljive BiH ne umanjuje njihov doprinos, niko ih ne stigmatizira, nego samo pokušavamo izboriti minimum prava za Bošnjake.

Ko god je branio Domovinu ispunio je svoj zadatak i svoju ljudsku dužnost, za to se ne traži priznanje, jer na desetine hiljada je Bošnjaka koji su s puškom u ruci branili domovinu, a da se danas za njih uopće ne zna, niti oni žele bilo kakvu vrstu pozornosti.

Svidjelo se to nekome ili ne, Samra je svima očitala bukvicu i dala im doznanja da ona šutjet neće jer vjeruje da je u vremenu laži reći istinu zlata vrijedno. Samra im je dala jasnu pouku da ona neće pristati biti zadovoljan rob koji je najljući protivnik slobode. Da ne želi šutnjom odobravati klasičnu segregaciju Bošnjaka u Sarajevu, da neće pristati na satanizaciju Bošnjaka, da neće šutjeti dok se od Bošnjaka pred licem javnosti prave kriminalci, nepotisti, hrsuzi, neobrazovani, i kao takve ih se smjenjuje, kako bi na njihova mjesta bili dovedeni dezerteri, pederi, srpski i hrvatski ubačeni elementi, a sve to uz blagoslov izdajica. A ima li goreg čovjeka od izdajnika?

Linčovanje Samre, otvorilo nam je oči, vidjeli smo sasvim druga lica do jučer nama dobro poznatih osoba, spoznali smo na šta su pojedinci i interesne grupe spremni kako bi opstali na vlasti. Spoznali smo i da je vrlo malo onih među nama koji smo spremni javno podržati osobu koja je ustala u borbi za istinu.

Kad vidimo u kakvom društvu živimo, tek onda spoznamo kako je časno i dostojanstveno biti Samra Ćosović-Hajdarević.