Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija: Pišem i ja ovaj sadržaj ovoga pisma, ne samo Vama druže Feđa, već i svim drugim novinarima i medijima, koji, istinski, nisu do sada nikada digli ovako silnu buku i razne napade, prema zastupnici Samri, ka pravim ciljevima, nacionalistima, mrziteljima i rušiteljima, naše jedine i voljene države i njenih vrijednosti, prema akterima i osobama u likovima i nedjelima, guslara iz Laktaša, Milorada Dodika ili orguljaša iz Mostara ili inim drugim njihovim istomišljenicima i saradnicima!

Normalno je, kao visoki intelektualac i društveni radnik, putem interneta i društvenih mreža, redovno i intezivno da pratim događanja i razne pisanije mnogih, znanih i neznanih aktera.
Međutim, ističem, da sa zadovoljstvom redovno čitam i Vaše kolumne u „Dnevnom avazu“, druže Feđa, jer mi se takvi sadržaji izuzetno dopadaju.

Upravo, moje intelektualne sposobnosti, životno i radno iskustvo, principijelni stavovi i realni pogledi, temeljeni na istini i samo istini, doživljeni na sopstvenoj koži i osjećajima, često mi i u ovim poznim godinama, ne daju mira, da vremenski ponekad, hitno i ne reagujem.

U ove dane Ramazana, iz poštovanja prema mojim cijenjenim komšijama Bošnjacima, a posebno, ako su u pitanju i takve osobe i ličnosti, nikako i neka izvjesna Elmedina Muftić, što je naglašeno u Vašoj kolumni, prekoračila je mjeru moga strpljenja i natjerala me je na ovakav sadržaj teksta.

Naime, svakodnevni, razno razni, napadi i nasrtaji na zastupnicu Kantonalne skupštine iz Sarajeva, gospođu Samru Ćosović-Hajdarević, prevršili su svaku mjeru! Zašto?

Mnogi se novinari, znani i neznani, utrkuju koji će što više da ocrne ovu osobu, samo zato što je uputila kritike, koje je uputila.

Da li možda i zato, što uvažena zastupnica Samra, je osoba sa „hidžabom“, sa osjećajima iskrene i istinske vjernice, Bošnjakinje - muslimanke, koja ističe i brani, kako rekoste druže Feđa, kada su njeni Bošnjaci u pitanju.

Nažalost, što je istinito, u svim novinarskim napadima, ovoj zastupnici, nalazite tolike izraze mržnje, prema kome i čemu, nije mi jasno, niti to želim vjerovati.

Kada bi, svi ti novinari, živjeli i slali svoje tekstove, iz Mostara ili Banja Luke, imali bi prilike da, istinski pišete o silini te mržnje. Nažalost, često se ističe da je u tokovima doživljene dvojne agresije na našu državu i njene građane, zaista, velika individualna odgovornost, ali su posljedice takvoga stanja, da se zaista, narodi mrze.

Kamo sreće, da su takve procjene i osude, zaista, svi novinari uputili prema našim rušiteljima države i sistema, najvećim mrziteljima i nacionalistima, guslaru iz Laktaša ili orguljašu iz mostarskih Bara, a nikako, prema ovoj istinskoj vjernici, bez dlake na jeziku, koja i ne može da mrzi, prema svim vjerskim postulatima.

MR. MILAN JOVIČIĆ: Priključujem se poštovanoj Elmedini u njenim stavovima podrške, da zajednički uputimo, istinsku i iskrenu podršku, našoj zastupnici Samri, da uzdignute glave, nastavi aktivnosti sa jasnim i britkim stavovima, bez dlake na jeziku

Ako je, zaista, poštovana Elmedina Muftić, u svome tekstu i navela da: Bošnjaci ne znaju da mrze i da je sva njihova borba zasnovana protiv fašizma i fašista, sasvim je u pravu i to je istina, za koju se ista, godinama bori, što javno i, konkretno ističe u svojoj izdatoj i često promovisanoj knjizi „Istina“ koju svi novinari i građani, trebaju pročitati.

U svome tekstu, na portalu Bošnjaci.net, poštovana Elmedina, ističe i brani stavove zastupnice Samre, te navodi:
„Tvoja bitka, je bitka za buduće generacije Bošnjakinja, koje će od tebe naučiti kako se u Skupštinu ne ulazi samo radi mjesečnog primanja, paušala, statusa, privilegija, nego kako se u Skupštini bori za ideale, kako politika nužno može biti kanalizacija, ali prioritetno treba biti plemenita vještina, kako žena koja nosi hidžab jeste pokrila kosu, ali joj mozak bezprijekorno funkcioniše.“ /citat E.M. /

Moram istaći, da me upravo ova tvrdnja i konstatacija, poštovane Elmedine, prema aktivnosti i gromkom jeziku zastupnice Samre, iz Skupštine, upravo ohrabruje i potsjeća i na moje neposredne i česte, veoma kritične stavove i kritike, u prošlome sistemu, iz Titovog vakta, sa govornica Skupštine Bosne i Hercegovine i Savezne Skupštine SFRJ iz Beograda, u svome mandatnom periodu. Volio sam, obožavao i uvijek podržavao, takve gromke, jasne i veoma aktivne parlamentarce, bez obzira na kome nivou i sastavu bilo kojeg zakonodavnog organa. Nisam u suštini, nikada volio niti podržavao „ćutologe“ koji su u hladovini, na državnim jaslama, živjeli i ubirali, nezaslužene plodove sistema, ma kakav bio, a posebno u našim uslovima i prilikama.
Isto tako, neobično sam uvažavao ljude, posebno intelektualce, koji su uvijek znali i umjeli, hrabri bili da u svojim neposrednim redovima, sospstvenog nacionalnog korpusa, izvrše sve potrebne čistke, pa da tek onda, zavire preko plotova, taraba i ograda u dvorišta svojih komšija i susjeda i ukažu im na određene nevaljale stvari.
Znam, svjestan sam bio, da nisam uvijek mirno prolazio i poslije susreta i kritike „balvanaša“ i njihovog Slobodana u Saveznoj Skupštini u Beogradu, kao i u sopstvenoj sredini i Skupštini na Marijin Dvoru, kada sam kritikovao i mnoge „Neumaše“, niti u Mostaru u novo izabranom Gradskom vijeću grada Mostara, gdje sam sa liste vijećnika „Za jedinstveni Mostar“ te 1996. godine, trebao platiti i sopstvenim životom.

Zato, kako to i piše, ne izvjesna, već istinski borac za istinu i pravdu, Elmedina Muftić, zastupnici Samri:

„Pišem ti ovo pismo kao znak moga ohrabrenja, podrške ali i upute. Želim ti reći, Samra ostani uspravna, ne dozvoli da te slome, nemoj popustiti pod pritiskom, kako bi se poćela pravdati, jer budi ubjeđena da se pravdaju samo oni koji su krivi, a ti Samra, nisi kriva, jer ne može biti kriv neko ko govori istinu, ne može istina biti kriva, kad je istina jedini pravi put. Nemoj postati žrtva političkih transakcija, odnosno nemoj odustati od onoga što jesi, Bošnjakinja sa stavom, koja se samo Boga boji, a ljude cijeni onoliko koliko zaslužuju.
Poštovana Samra, dužnost mi je da ti uputim pismo, da ti kao Bošnjakinja, muslimanka, osoba koja kao i ti nosi hidžab i bori se na svoj način za univerzalne vrijednosti civilizacije, istinu, pravdu, jednakost, za pravo Bošnjaka da konačno poslije genocida i kulutoricida u kontinuitetu, dugog perioda omalovažavanja, nipodaštavanja, ugnjetavanja, postanemo faktor, postanemo ono što jesmo, narod sa identitetom, bosanskim jezikom, kulturom, tradicijom, narod sa potpunom svijesti o sebi i svojim vrijednostima“ / završen citat E.M /

Pišem i ja ovaj sadržaj ovoga pisma, ne samo Vama druže Feđa, već i svim drugim novinarima i medijima, koji, istinski, nisu do sada nikada digli ovako silnu buku i razne napade, prema zastupnici Samri, ka pravim ciljevima, nacionalistima, mrziteljima i rušiteljima, naše jedine i voljene države i njenih vrijednosti, prema akterima i osobama u likovima i nedjelima, guslara iz Laktaša, Milorada Dodika ili orguljaša iz Mostara ili inim drugim njihovim istomišljenicima i saradnicima!

Mnogo toga bih mogao i trebao da napišem, ali ovom prilikom i sasvim dovoljno, samo sa željom da se priključim, poštovanoj Elmedini u njenim stavovima podrške i da zajednički uputimo, istinsku i iskrenu podršku, našoj zastupnici Samri, da uzdignute glave, nastavi aktivnosti sa jasnim i britkim stavovima, bez dlake na jeziku.

Uz napomenu, našoj Samri, na znanje, da su mnogi u Bošnjaka, onakvih kako ih je opisao i nazvao „ulizicama“ u romanu „Tvrđava“, uvaženi Meša Selimović, u znatnoj mjeri, već godinama, doprinijeli svojim stavovima i ponašanjima, situaciji i položajima svih Bošnjaka.

Kako bi to govorili, naši stari, teško je ispravljati krivu Drinu, a koliko u svemu ovome ima istine, na svima je da ocjenjuju i procjenjuju.