HRVATSKA POLITIKA U BOSNI IMAT ĆE SVE ŠTO ZAMISLI OSIM...?
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 01. Jul 2019. 03:07:48

DR. MUSTAFA CERIĆ: Bosanska inteligencija još uvjek živi u iluziji da što se više Bošnjaci/Bosanci otuđe od svog etničkog, bošnjačkog i nacionalno-državnog bosanskog identiteta, time će slabiti hrvatski, odnosno srpski etnički identitet u korist nacionalno-državnog identiteta. Iako vidi da to nije tako, bošnjačka/bosanska inteligencija živi u svom izoliranom svijetu ili svojoj izoliranoj svijesti, koja nije ništa manje opasna za bosansko društvo i bosansku državu od nacinalističke svijesti Dragana Čavića i Milorada Dodika.


Dakle, hrvatska politika u Bosni imat će sve što zamisli baš zato što joj se osporava to njeno naglašeno hrvatstvo na račun bosanstva. Naime, hrvatska politika u Bosni se ne temelji na principu građansko-državno-bosanskom patriotizmu, kao što se, recimo, Hrvatska temelji na principu građansko-državno-hrvatskom domoljublju. Makar što je svima poznato da je u Hrvatskoj sve samo nacionalno-hrvatsko, koje isključuje prava građanskog, odnosno drugog i drugačijeg, kao što je npr., pravo Bošnjaka u Hrvatskoj na bosanski jezik, kao što Hrvati u Bosni imaju pravo na hrvatski jezik, uključujući i pravo na čisto hrvatsku televiziju, ali i pravo da u mješovitim bosanskim televizijskim stanicama (postajama) hrvatski jezik dominira, kao što je to slučaj na bosansko-državnoj TV1 i na entitetskoj Federalnoj TV.

Upotreba hrvatskog jezika na ovim televizijama nije samo prepoznatljiva, već je i napadno agresivna, gdje bosanski slušatelj gubi osjećaj za bosanski jezik, u kojem bi lahko mogao prepoznati svoj bosansko-državno-kulturni identitet. Jer, jezik je više od sredstva komunikacije. Jezikom se prenosi duh nacije, jezikom se love ljudske duše i osvajaju ljudska srca. To hrvatska politika u Bosni vrlo dobro zna. Zato, hrvatska politika, tj., Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) u Bosni i Hercegovini, želi hrvatsku ekskluzivu u Bosni ne samo kroz dvije škole pod jednim krovom, već i dvije televizije pod jednim jezikom - hrvatskim jezikom prema oprobanoj hrvatskoj logici da ono što je moje (hrvatsko) pripada samo meni, a ono što je tvoje (bosansko) dijelim s tobom.

Prema tome, prostor kojeg hrvatska politika obilježi kao ekskluzivno svoj teritorij, nema mjesta ni za bosanski jezik, ni za bosansku kulturu, ni za bosanski nacionalni osjećaj. Sve mora biti u službi hrvatskog jezika, hrvatske kulture i hrvatskog nacionalnog osjećanja, koji je po definiciji antibosnsko-državni osjećaj što potvrđuje činjenica o "Udruženom zločinačkom poduhvatu", odnosno o paradržavnoj hrvatskoj tvorevini Hrvatska Republika Herceg-Bosna, nastaloj nasilnim putem u nezavisnoj i međunarodno priznatoj bosnskoj državi. Dok, ono što je bosansko, a to znači cjelovita bosanska država od Save do Neretve i od Drine do Une, prema HDZ-eovoj logici, pripada i Hrvatima, odnosno HDZ-u, kao pravim a ne krivim Hrvatima, kao što je Željko Komšić.

Naravno, presude međunardnog suda pravde u Hagu hrvatskom "Udruženom zločinačkom poduhvatu" su brana ili odbrana od daljneg fizičkog lova (logori, ubijanja, silovanja, rušenje džamija i mostova) na Bošnjake/Bosance u ime nacionalističke hrvatske politike u Bosni, ali lov na bošnjačke/bosanske duše u ime hrvatskog jezika, preko kojeg se širi hrvatski duh i kultura u Bosni nije osujećen, već je uvećan upravo zato što fizičkim lovom na Bošnjake/Bosance nije postignut hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski, odnosno Tuđmansko-Miloševičkoj cilj o podjeli Bosne. Dakako, treba znati da cilj o podjeli Bosne nije postignut i neće biti postignut ni novim hrvatsko-srpskim antibosanskim "udruženim političko-agresivnim poduhvatom", koji je oličen u likovima i djelima Čovića i Dodika. Njih dvojica ne samo da su slabi za tako nešto, već su i kukavno bijedni da ih ne vrijedi ni spominjati.

No, da li je cijeli bosanski problem u njima, posebno u njemu - Draganu Čoviću, koji je objavio da sutra, prvoga jula, počinje s radom Radiotelevizija Herceg-Bosne na hrvatskom jeziku? No, da li je cijeli bosanski problem u njima, posebno u njemu - Draganu Čoviću, koji je objavio da sutra, prvoga jula, počinje s radom Radiotelevizija Herceg-Bosne na hrvatskom jeziku? Pogledaj LINK

Mada je u većini, ali nije u cjelini problem u Draganu Čoviću i u njegovoj politici HDZ-a u Bosni. Nije bosanski problem u cjelini ni u politici Bošnjaka/Bosanaca, koji se zalažu za građansku Bosnu. Naizgled, problem im je nedodirljiv iako ih već poodavno svekoliko žulja. Pošto nada zadnja umire, tako je bosanska nada umrla u tome da će hrvatska politika u Bosni imati obzira za bosanski patriotski osjećaj. No, i ovoga puta, kao i u mnogim drugim slučajevima, hrvatska nacinalna strast bila je neukrotiva. Možda joj nedostaje znanja i mudrosti kako da se odnosi premo Bosni, ali hrvatskoj politici (HDZ) u Bosni definitivno ne nedostaje nacionalne strasti da se etnički i nacionalno obilježi na račun građanske Bosne. U politici Bošnjaka/Bosanaca, isto tako, nema dovoljno ni znanja, ni mudrosti, ali ni građanske strasti da uvjeri hrvatsku politiku da joj je građanski koncept uređenja bosanske države bolja i prosperitetnija opcija od ultranacionalističke, koja se pokazala u prošlosti, pa će tako i u budućnoisti, fatalnom za opstanak i ostanak Hrvata u Bosni.



Kao i dosada, bosansko-patriotska opcija će galamiti i osuđivati pojavu Radiotelevizije Herceg-Bosne, ali ništa neće učiniti da osnaži građanski koncept, koji će izaći iz zadimljenih sarajevskih intelektualno-jalovih nadmudrivanja bez idejnog smisla, jasnog plana i djelotvorne akcije, koja oslobađa ljude od straha i predrasuda, koja pokreće bosanski duh, dušu, um i srce. Naprotiv, sadašnja bošnjačka/bosanska intelektualna pamet čami u zamrznutim frižiderima. Rok te zamrznute pameti je davno istekao. To svi primjećuju osim te pameti, koja ne zna kako da se odmrzne i da shvati da se i vrijeme i ljudi mijenjaju. Naprotiv, bosanska inteligencija još uvjek živi u iluziji da što se više Bošnjaci/Bosanci otuđe od svog etničkog, bošnjačkog i nacionalno-državnog bosanskog identiteta, time će slabiti hrvatski, odnosno srpski etnički identitet u korist nacionalno-državnog identiteta. Iako vidi da to nije tako, bošnjačka/bosamska inteligencija živi u svom izoliranom svijetu ili svojoj izoliranoj svijesti, koja nije ništa manje opasna za bosansko društvo i bosansku državu od nacinalističke svijesti Dragana Čavića i Milorada Dodika.

Mora postojati ideja, mora postojati strast, koja vodi ljude do određenog cilja, a to je ideja o bosnskoj državi-naciji, naciji-državi, a to je bosanska strast, koja pokreće bosanski duh, dušu, um i srce ka tom cilju. Ja ne vidim problem u tome što Čović ima nacionalnu strast za hrvatski jezik u Bosni, već vidim problem u tome što kod Bošnjaka/Bosanaca ne primjećujem tu nacionalno-bosansku strast, kao kod svakog drugog naroda u svijetu, koji ne čeka da mu drugi donese rješenja za njegove nacionalne probleme, već se sam trudi i radi da pokaže svijetu da je vrijedan poštovanja.

Očito, hrvatska politika u Bosni će imate sve što zamisli osim Bosne, koju je već jednom izdala, ali nije u stanju da prizna svoj grijeh, pokaje se i zatraži oprost od Bosne, jer Bosna je milostiva i prašta grijehe svojim sinovima i kćerima ako se iskreno pokaju...

Ali, ni njeni sinovi i kćeri, koji se Bošnjaci/Bosanci zovu nisu skroz nevini u njenoj izdaji, jer ne rade svoj posao savjesno i odgovorno...

Bosna i njih čeka da se opamete i uozbilje kako se ne bi nastavila praksa pakosti da se njeni stanovnici vesele neuspjehu svog komšije umjesto uspjehu, koji donosi svima sreću, mir i sigurnost.

Vijest da je neko u Bosni radostan što ima nešto svoje, što mu dušu hrani treba da bude radost za sve a ne noćna mora za neke.

Dakako, kada u Bosni postignemo da je radost komšije, ma ko on/ona bio, i naša radost, a njegova/njezina tuga i naša tuga, onda možemo kazati da smo ljudi, Dobri Bošnjani, da smo nacija, da smo država, koja se raduje svaćijoj sreći u miru i u dobru za sve ljude dobre volje.

Mi to možemo, ali nećemo!
Mi to znamo, ali se provimo ludi!
Mi to moramo, ali odgađamo!
Mi volime Bosnu, ali je izdajemo!
Mi smo čudo neviđeno!
Mi Bošnjaci/Bosanci - Bog Svevišnji nas čuva!
Red je da se i mi o sebi brinemo, uvijek i na svakom mjestu!
Amin!