Kao stručnjak svoga poziva, magistra elektrotehnike u tehničko tehnološkom smislu i mogućnosti nastavka proizvodnje, mogao bih konkretno mnogo toga istinski i meritorno napisati. Kao i dobar poznavalac ekonomskih prilika, zahvaljujući i paralenom studiranju sa pok. suprugom na Ekonomiji u Beogradu, isto tako, nisam u amaterskim vodama, već veoma iskusni privrednik, sa izgrađenim šest velikih industrijskih objekata u bivšoj Jugi.

Istina je prisutna, ali je bolna i teška, imajući na umu sva saznanja, oko zbivanja u firmi i oko firme Aluminija u Mostaru.
Dakle, kao njen graditelj, sa kamenom temeljcem, godine 1970, kao stručnjak sa strane, nisam mostarac, već ponosni i prkosni Bosanac, a razlike u ljudskosti su velike, nažalost, sa kasnim saznanjima.
Pisao sam i govorio, već pune 23 godine, o statusu ove firme, o nedjelima njenoga menadžmenta sa Mijom Brajkovićem na čelu, o neviđenoj diskriminaciji radnika na nacionalnoj osnovi, kao i o ideološkim nakaradnim nakanama HDZ-a i njohvih struktura, kao i pojedinaca.

Zato, uz svijeću koja lagano tinja, dok se ne istopi, kao što se topi i lažni „hercegovački gigant“ uz moja suosjećanja i alimentacijom, nad njenom sudbinom, imao bih, kao živi i neposredni svjedok, mnogo toga reći i napisati.
Međutim, lično sam govorio i pisao pune 23 godine, ostaje mi velika satisfakcija i priznanje mojih vizija, kada radnici Aluminija, uglavnom Hrvati, izađu masovno ispred zgrade HDZ-a u Mostaru i prizivajući orguljaša Dragana Čovića, da izađe ispred njih, uzvikajući gromoglasno lopove, lopove, lopove i šta ne sve.
Dakle, oni su to govorili, svome „čistokrvnom“ Hrvatu i moćniku, koji ih je nakaradnom nacionalističkom politikom, koju je vodio sve vrijeme njegov HDZ, u upravljačkim strukturama i firme Aluminija i grada Mostara!
Ovom prilikom, citarao bih i stavove Naše stranke u Mostaru, koji kažu:
„"Za stanje u Aluminiju odogovoran je prije svega HDZ BiH koji tu kompaniju decenijama već koristi kao vlastitu kreditnu karticu. Pored njih, odgovornosti se ne može osloboditi ni njihov koalicioni partner i Vlada Federacije koja je sve ovo vrijeme dozvoljavala takav način funkcionisanja. Vrhunac licemjerstva HDZ/SDA partnera prema građanima Mostara je i blokada rada Parlamenta Federacije na čijoj se posljednjoj sjednici, između ostalog, na inicijativu kolega iz SDP-a, upravo trebalo raspravljati i o Aluminiju", navodi se u saopćenju za javnost. /završen citat /
Oni su to rekli, u sadašnjim prilikama i okolnostima, a ne moja malenkost, Mr Milan Jovičić, meritorni i vrsni poznavalac cjelovite ove problematike.
Što bi govorili naši stari; „Poslije boja, koplje u trnje „ jer je lako biti mudar i pametan, poslije svakoga boja, pa i ovoga, koji, mi obespravljeni radnici, Srbi i Bošnjaci, zajedno sa psima, nismo mogli ni proviriti u svoju firmu, koju smo gradili i vodili godinama u periodu proizvodnje.
Potrebno je da višegodišnji kriminal i lopovluk, sa HDZ-om i njegovim čimbenicima, posebno Mijom Brajkovićem, Ivom Bradvicom, Mladenom Galićem, Vladom Božićem i njihovim uzorom i moćnikom, orguljašem, Draganom Čovićem, koji je mijenjao i vodotokove Radobolje oko svoje hacijende, da se rasčiste svi prljavi i kriminalni računi u ovoj firmi.
Kako kaže njihov dugogodišnji finansijski stručnjak u Vladi Federacije, gospođa Jelka Miličević;
"Aluminij ne može uvoziti sirovinu i izvoziti sirovinu. Njihov gotov proizvod je sirovina, ali sirovina koja se negdje drugo troši. Činjenica je da su u aluminijskom kombinatu svi parametri tržišni, a mi kao mala ekonomija ne možemo na tom tržištu imati niti jedan odlučujući faktor. Niti na cijene električne energije, glinice, koksa, plina, niti na cijenu sirovog aluminija. To znači da mi ne upravljamo sustavom nego tržište upravlja nama", /završen citat/
Dakle, godinama sam ukazavao na ove propiste, a ona i oni, možda su to tek sada shvatili, da je lažna Gebelsova, odnosno Mijina, pjesma o najvećem izvozniku, bila samo farsa i pokriće u ovakvom poslovanju firme. Sve se živo uvozilo, što i navodi gospođa Jelka, a izvoz sirovog aluminija, ingota im trupaca, bez stvarne finalne proizvodnje, nikako i nikada nije mogao biti prava i istinita ekonomska računica za valorizaciju potrošnje i cijene, našeg jedinog i zlatnoga resursa, električne energije.
Kao stručnjak, na funkciji vodećeg projektanta u sektoru razvoja prerade Aluminija, sa saradnicima, bio sam i neposredni izvršilac u pripremi mnogih projekata za finalnu proizvodnju na bazi našeg proizvedenog sirovog aluminija. Međutim, mnoge nama poznate okolnosti, su sprečile ovu realizaciju, u Mostaru, Ljubuškom, Čitluku, Širokom brijegu, Posušju i inim destinacijama, a novi menadžment sa Mijom Brajkovićem, imao je i svoju računicu i viziju poslovanja, koje je sve dovelo do stanja „neobičnog pada“ ovoga diva na koljena.
Bio bih sasvim neobjektivan i isključiv, kada bi u cijelom ovome igrokazu, zaboravio i spomenuti „ glumce „ iz vlasti Federacije, od Edhema Bičakčića i svih premijera vlada i njihovih ministara, iz reda Bošnjaka, do sadašnjeg Fadila Novalića i ministra Nermina Džindića.
Za svakoga od njih bih mogao napisati fermane, što sam i činio u prošlim vremenima, te možda postao i dosadan našoj čitalačkoj javnosti, što me ovoga puta i sputava.
Kao stručnjak svoga poziva, magistra elektrotehnike u tehničko tehnološkom smislu i mogućnosti nastavka proizvodnje, mogao bih konkretno mnogo toga istinski i meritorno napisati. Kao i dobar poznavalac ekonomskih prilika, zahvaljujući i paralenom studiranju sa pok. suprugom na Ekonomiji u Beogradu, isto tako, nisam u amaterskim vodama, već veoma iskusni privrednik, sa izgrađenim šest velikih industrijskih objekata u bivšoj Jugi.
Međutim, prateći, slušajući i čitajući mnoge „ znalce „ i tirade, mnogih neupućenih analitičara, posebno ekonomista, nije mi nikako jasno da se bez stečaja i može krenuti u nekom pozitivnom smjeru oživljavanju ovoga posrnuloga, nekadašnjeg „diva“.
Suština je cijele priče, da se sve negativnosti i kriminalne radnje u firmi Aluminij, morao istjerati na vidjelo, govna otstraniti, pa krenuti u programske i planske aktivnosti, kako to i ekonomije i tehnika i tehnologija zna, nikako drugačije?
Postavlja se samo pitanje, kada će to i da li to mogu shvatiti, sve naše upravljačke strukture , sa postojećim vlastodršcima?
Evo me malo na kraju i sa strujom, kao stručnjakom koji je izgradio Termoelektranu Gacko, te kao dobar poznavalac zahtjeva i potreba cjelovitog aluminjskog kompleksa, za ovim ključnim i izuzetnim značajnim resursom.
Ovih dana, je i veliki jaran domaćeg orguljaša, Dragana Čovića, guslar iz Laktaša, Milorad Dodik, upravo iza demonstracija radnika Aluminija, boravio iznenadno u Mostaru i razgovarao sa „jaranom“.
Prilika je bila, da se popriča i o isporuci električne enrgije iz RS-a, sa hidroelektrana na Trebišnjici, iz Dubrovnika sa Hrvatskom, kao iz Termoelektrane Gacko, u kojoj Republika Hrvatska, kao investitor svih investicionih ulaganja, polaže pravo na trećinu svoga udjela.
Ozbiljno razmišljam i postavljam, samo sebi pitanje, što se to Republika Hrvatska kao valsnik 12 % kapitala u firmi Aluminij i sa svojim pravima i energetskim resursima u Gacku i Dubrovniku, ne bi uključila u problematiku snabdjevanja električnom energijom i na taj način pripomogla, ovome bivšem divu, da se ispravi na svoje noge.