KOMEMORACIJA, PREMIJERA, MANIFESTACIJA: Osvrt na julski seminar Islamske zajednice Stuttgart
NITI SMIJE BITI ZABORAVA A NI OPROSTA!
Autor: Hamza Subašić
Objavljeno: 29. Jul 2019. 19:07:36

PANELISTI U STUTTGARTU: Huseinović, Krcić, dr. Fejzić-Čengić i modratorica Amina Brkić-Salkić


Zašto Džematski vikend seminar?!

Sobzirom na tako dinamične smjene i spletove okolnosti, na izazove i iskušenja koja život u Dijaspori sa sobom nosi, da bi opstali i koliko toliko išli u korak sa vremenom i tim kadkad isuviše surovim i okrutnim okolnostima i (ne)prilikama, Bošnjaci dijaspore moraju biti pravovremeno i adekvatno informisani, stručno i kompetentno savjetovani i dobronamjerno usmjeravani.

Osjetivši tu nasušnu i neminovnu potrebu, Izvršni odbor IZ Stuttgart je pored tako intenzivnih raznovrsnih džematskih aktivnosti i projekata, donio odluku da se s vremena na vrijeme kao učesnici Džematskih vikend seminara angažuju intelektualci različitih naučnih oblasti i profila, što se pokazalo vrlo korisnim i uspješnim potezom.

Može se kazati da takva druženja već polahko daju svoje željene i očekivane rezultate. Istini za volju, pozvani predavači ponekad u cjelosti ne odgovore na zadate teme koje su rezultat potrebe odbora, imama, a pogotovo samih džematlijki, džematlija i omladine. Ove kategorije džemata su svakako ciljane interesne grupe postavljenih tema.

Uloga današnje žene u braku, u porodici, u džematu i društvu u cjelini, ili uloga omladine u islamskom društvenom preporodu, ili Kako sačuvati svoj identitet u savremenim društvenim i ekonomskim okolnostima, su teme na koje se moraju (pro)naći odgovori, kako bi se na vrijeme i suštinski pristupilo svakodnevnoj životnoj praksi, prije nego li bude kasno.

Mora se priznati da su odgovorni akteri Džemata, od samog početka i već dugi niz godina bili itekako svjesni okolnosti i prilika u kojima je Džemat nastajao i razvijao se, pa su u dobroj mjeri (sa)čuvali osnovne postulate svoga, i identiteta pripadnika Džemata.



Glavni problem svakog džemata u Dijaspori je vezan za prostor okupljanja i uspostavljanja džematskih aktivnosti, te njihova uspješnog sprovođenja. Današnja, i u gradu Stuttgartu jedina, džamijska munara u svom prekrasnom pratećem ambijentu to svakako potvrđuje. Potvrđuje to i sve češći i brojniji hidžab na glavama džematlijki, zračeći ponos i dostojanstvo sa lica džematlija, čvrsto zbijeni safovi na svakodnevnim namazima, nekoliko stotina polaznika raspoređenih u vikend vrtić, mekteb i vikend medresu i još mnogo toga.

Stoga Džematski vikend seminari trebaju donijeti željene i očekivane odgovore na razna pitanja ili makar biti inspiracija za lakše i bezbolnije prevazilaženje sve brojnijih nedoumica i izazova. Dakle, od predavača se očekuje da se pripreme i obrade postavljenu temu, a ne da pokažu sa koliko znanja i sakupljenih informacija raspolažu, niti pak da zabavljaju, uveseljavaju i jos više uspavljuju ili zbunjuju prisutnu publiku.

Kako je prethodno istaknuto, dosadašnja druženja kroz džematske seminare, zahvaljujući savjesnim predavačima i zahvalnoj publici, su dala i zasigurno će davati dobre, korisne i očekivane rezultate.

Niti smije biti zaborava a ni oprosta!

U okviru julskog džematskog vikend seminara je u subotu, 20. jula 2019. godine, u džematu IZ Stuttgart u suradnji sa Bošnjačko-američkom nacionalnom aocijacijom (BANA) iz New Yorka premijerno prikazan dokumentarni film autora Avde Huseinovića „Bošnjaci - genocid u kontinuitetu“, u produkciji BANA.



U ovom, za prisutne gledaoce, jako potresnom video zapisu su korišteni originalni dokumenti, snimci i slike kojima se nedvosmisleno prikazuje kontinuirano stradanje Bošnjaka kroz period od tri stoljeća, ne samo u Bosni i Hercegovini, već i Sandžaku, te drugim dijelovima balkanskog poluostrva. Tu arhivsku građu prate izjave žrtava – preživjelih genocida, njihovih potomaka, osoba koje rade na razotkrivanju genocida, te brojnih intelektualaca iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore.

Nakon projekcije, uslijedila je tribina na temu „Kultura pamćenja i sjećanja – ili kako spriječiti eventualni budući genocid“, a čiji su učesnici bili profesorica dr. Fahira Fejzić - Čengić, autor filma Avdo Huseinović, a ujedno i režiser više dokumentarnih filmova koji obrađuju tematiku genocida nad Bošnjacima u BiH i Sandžaku i autor više knjiga, te Esad Krcić, glavni i odgovorni urednik web magazina Bosnjaci.Net, jedan od producenata filma, a koji je prije odlaska u New York bio dugogodišnji aktivan član upravo našeg džemata. Tribinu je vrlo uspješno moderirala magistrica prava Amina Salkić.

Na samom početku je izvršni producent filma Esad Krcić objasnio da je prvobitni povod nastanka filma bilo obilježavanje 100. godišnjice genocida nad Bošnjacima i Albancima u plavsko-gusinjskom kraju 1912/13., uključujući i 1919. godinu, ali da je jako brzo prerastao u prikaz kontinuiranog stradanja muslimana naših krajeva.

Uslijedio je niz pitanja od kojih je jedno od ključnih sasvim sigurno bilo pitanje kako kod našeg naroda, posebno mlađih generacija, uspostaviti kulturu sjećanja na pretrpljeni genocid, a sve u cilju njeogve buduće prevencije.



Da li činimo dovoljno i šta smo dužni govoriti generacijama koje nisu doživjele i preživjele genocid?! Šta im savjetovati da se i njima ne desi to što se desilo njihovim roditeljima i djedovima po koliko puta?

U tom pogledu je profesorica Fejzić-Čengić još na početku tribine s pravom skrenula pažnju na važnost očuvanja našeg identiteta kroz bosanski jezik, koji naš narod u dijaspori isuviše brzo i lahko zapušta. Digresijom na propast maurske Andaluzije je slikovito ukazala na opasnost iste nam sudbine, te da je moramo odagnati intenzivnim jačanjem svijesti o vlastitom identitetu, te obrazovanjem.

U vremenu kada naši vodeći intelektualci i političari čine nedovoljne napore na planu zaštite naših nacionalnih interesa, raspravljano je i o ulozi i mogućnostima Islamske zajednice, ali i organizacija u dijaspori, da, ne samo na nacionalnom, već i na međunarodnom nivou jačaju svijest o počinjenom genocidu nad Bošnjacima.

Da je to itekako potrebno, o tomu svjedoči i činjenica da je Rusija, kao jedna od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, u tom tijelu blokirala usvajanje Rezolucije o Srebrenici kojom se osuđuje genocid u julu 1995. godine, a koju je predložila Velika Britanija i koju su podržale Sjedinjene Američke Države i zemlje Evropske unije.

U znak podrške tom sramnom ruskom „njet“ je u manjem entitetu čak podignut spomenik ruskom ambasadoru pri UN-u koji je u ime Rusije uložio veto, što svjedoči o tamošnjem duboko ukorijenjenom sistemu negiranja genocida, koji svoju podršku nalazi i na najvišem međunarodnom nivou.

Na molbu da prokomentariše negiranje genocida, što naučnici tretiraju njegovom završnom 8. fazom, Avdo Hasanović je istakao da je ta faza kod nas čak i prevaziđena, te da smo dostigli fazu u kojoj se genocid od strane počinilaca ili njihovih potomaka opravdava, pa čak i glorifikuje. Upravo zbog toga je i dalje izuzetno bitno kroz sredstva informisanja i edukacije – iznošenjem istine i isticanjem činjenica iz presuda koje su donijeli međunarodni sudovi - raditi na osvještavanju i našeg i drugih naroda, ali i pripadnika različitih nivoa vlasti stranih zemalja. Tu vidimo i našu obavezu.



Nama je od strane komšija učinjen veliki zulum, a Allah dž.š. ne voli i ne trpi zulum. Kazna za njegovo činjenje sasvim sigurno neće izostati, o čemu svjedoči i bijela kuga koja je itekako zavladala u mnogim općinama iz kojih su protjerani Bošnjaci. Čak se spominju i statistički podaci o broju izvršenja samoubistava u genocidnom entitetu, da je taj broj već približan broju ubijenih u Srebrenici! Stara narodna mudrost kaže da „zulum stiže u istim opancima“!
Ono oko čega su i učesnici i posjetioci tribine bili saglasni, jeste da našu kulturu sjećanja ne trebamo usmjeravati samo na obilježavanje mjesta zločina i isticanje naše uloge žrtve, već da mnogo jače moramo isticati da smo pod skoro nemogućim okolnostima itekako opstali. Opstali smo zahvaljujući hrabrim naporima mnoštva pojedinaca čija imena i sudbine nedovoljno ističemo i vrednujemo.

Trebalo nam je skoro 25 godina nakon rata da kroz ilahiju očuvamo od zaborava imena naših 9 heroja / šehida (Hajrudin Mešić, Izet Nanić, Mehdin Hodžić, Midhad Hujdur, Enver Šehović, Safet Zajko, Nesib Malkić, Adil Bešić, Safet Hadžić). Ne dopustimo da prođe još 25 da djecu naučimo ko su i drugi pojedinci koji su zaslužni da smo se odbranili i opstali. Moramo izučavati šta su oni učinili da nas zaštite, da nam omoguće da danas imamo domovinu, koliko god ona politički bila slaba.

Učesnicima tribine se zahvaljujemo na izuzetno poučnoj i edukativnoj diskusiji na ovu izuzetno emocionalnu i nimalo lagahnu temu. Mnogi od prisutnih su ili direktne zrtve počinjenih ratnih zločina ili njihovi potomci i srodnici, što ovakve skupove čini dodatno važnim.

„Preživjet ćemo, jer su naša mjerila drukčija i naša osjećanja dublja i toplija, jer se ne bojimo drugih ni drugačijih ni boljih, jer se samo sobom grijemo." (Musa Ćazim Ćatić).