PRILOZI ZA PROGRAM DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE (I)
Autor: Džebrail Bajramović
Objavljeno: 04. Sep 2019. 20:09:46
DŽEBRAIL BAJRAMOVIĆ: Građanska kolektivna svijest je potpuno srozana, izmrvljena i zamućena izmišljenim problemima i nametnutim iracionalizmima – tako da u totalnom mraku ne raspoznaje ni samu sebe, prepuštena na milost i nemilost onih koji u njoj vide opasnost i neprijatelja koji bi je mogao lišiti društveno-političke moći, privilegija i ugodnog života, stečenog na neprimjeren i nepošten način. Jedino srestvo za održavanje haosa u bh. društvu, tj. u glavama njenih građana, vide u širenju strahovlade, nepravde i mržnje – jer istina, pravda i sloboda bi omogućile formiranje snažne i odlučne građanske kolektivne svijesti koja bi se suprostavila arhaičnom i nazadnom modelu etno-nacionalizma koji samo zna producirati krize i haos, širiti strah i nesigurnosti i nepravedno ustrojiti državu i voditi društvo iz frustracije u frustraciju – te na općoj šteti i nesreći graditi svoju perspektivu i zadovoljavati sebične interese.


I) Sumorna slika društva i države
Bez sumnje da je potrebno vrijeme za sazrijevanje konstruktivne kolektivne svijeti građana Bosne i Hercegovine koji žele da živi u svojoj domovinu – u miru, sigurnom okruženju i prosperitetnoj državi.
Prevazilažnje agresivne etno-nacionalne retorike i širenje osjećaja nesigurnosti za manjinske narode nije lagan zadatak koji mogu staviti na sto kontradiktorni i kontraverzni etnički lideri i riješiti na zadovoljsvo onih koje zastupaju – jer njihove ideje generiraju se na svađi sa „drugim i drugačijim“, na lišavanju prava „slabijih i malobrojnijih“, bezgraničnoj autokratiji, lokalnoj kontroli teritorija i djelovanju bez odgovornosti, nedostupnosti zakonima i ruci pravde. Insistiranje na etničkim podjelama kao i širenjem nakaradnih interpretacija o naciji i „nacionalnim vitalnim interesima“ produciralo je haos u glavama građana, koji su u kontaminiranom javnom prostoru potpuno izgubljenji jer je iz njega racionalizam protjeran, a iracionalizam instaliran, ukopan, zabarikadiran i branjen svim raspoloživim sredstvima.
Faktički, temeljni „vitalni interes“ svake od suprostavljenih interesnih strana u političkoj realnosti Bosne i Hercegovine – je očuvanje iracionalizma na tronu naše društvene i političke izvjesnosti – jer je to najpouzdanija garancija da se u bližoj budućnosti očuva status qvo, a time i njihov povlašten status u društvu, što ih u suštini jedino interesuje.
Sigurno je da nacionalne stranke, koje igraju u jezivoj predstavi jednu od „nepomirljivih strana“ – neće pristati svojevoljno da se država BiH uredi kao normalna i funkcionalna, da postane društvo prava i pravde, gdje će sudska, izvršna i zakonodavna vlast raditi u interesu države, društva i građana – jer znaju da su duboko zagazili sa „druge strane zakona“ i da bi se u efikasnoj pravnoj državi vrlo brzo našli iza rešetaka.

Stoga je njihovo iracionalno i sebično ponašanje logično i za njih jedino ispravno – jer se oni brinu isključivo samo o sebi, a to vješto skrivaju maskama o lažnom etno-nacionalizmu.

Da su etno-nacionalne opcije iskrene, odane i požrtvovane u ostvarenju etničke perspektive – s obzirom sa kojim resursima i finansijama raspolažu već tri decenije – mogli su izgraditi mali raj na zemlji ovdje u Bosni i Hercegovini, a za rezultat imamo enormno bogatu malobrojnu elitu iz etno-nacionalnih eskluzivnih krugova i ekstremno siromaštvo diljem države, te bježanje glavom bez obzira poštenih, stručnih i mladih građana - podjednako iz svih etničkih i vjerskih grupa iz svih djelova države.

Dakle, u BiH se posao ne dobija ni po etničkom, niti po vjerskom, niti po stručnom kriteriju – već primarno po partijskoj, nepotističkoj i koruptivnoj liniji, te podobnom karakteru. Jer diplome se kupuju, konkursi se namještaju, nepodobni se šikaniraju, pošteni se progone i sposobni se tjeraju iz institucija, firmi i države.

Normalno da bez posla se ne može zasnovati i održati porodica, niti živjeti normalno, bez stresova i frustracija, stoga je racionalna odluka da se potraži sreća onih koji žele da dobiju šansu da žive od svoga rada i odu van ovog kontaminiranog društenog i javnog prostora – gdje se kontrolišu i golubovi u letu, a kamoli javna riječ i djelo – što može imati implikacija na status moćnika koji su van zakona, a kontrolišu sve bitne tokove i procese u Bosni i Hercegovinu, i to na svakom njenom pedlju.



Dakle, građanska kolektivna svijest je potpuno srozana, izmrvljena i zamućena izmišljenim problemima i nametnutim iracionalizmima – tako da u totalnom mraku ne raspoznaje ni samu sebe, prepuštena na milost i nemilost onih koji u njoj vide opasnost i neprijatelja koji bi je mogao lišiti društveno-političke moći, privilegija i ugodnog života, stečenog na neprimjeren i nepošten način. Jedino srestvo za održavanje haosa u bh. društvu, tj. u glavama njenih građana, vide u širenju strahovlade, nepravde i mržnje – jer istina, pravda i sloboda bi omogućile formiranje snažne i odlučne građanske kolektivne svijesti koja bi se suprostavila arhaičnom i nazadnom modelu etno-nacionalizma koji samo zna producirati krize i haos, širiti strah i nesigurnosti i nepravedno ustrojiti državu i voditi društvo iz frustracije u frustraciju – te na općoj šteti i nesreći graditi svoju perspektivu i zadovoljavati sebične interese.

Da bi u tome uspjeli – osnovni preduslov je da se idealizira etnička pripadnost, uz direktne religijske konotacije, forsiraju lokalno-teritorijalni separatizam i eskluzivnost, a potpuno negira građansko i nacionalno zajedništvo, u kontekstu državnog jedinstva.

Dakle, negiranje i razbijanje značaja interesnog uvezivanja, zbližavanja i solidarnosti bosankohercegovačkih građana – bez obzira na etničko porijeklo i religijsko opredjeljenje; zajednička briga i djelovanje u općem interesu zajedničke nam domovine i države; te nepobitno nastojanje da se živi u uređenoj državi gdje se svako osjeća zadovoljno i sigurno u svakom dijelu države – sa jednakim pravima za sve njene građane.

Dakle, konstruktivni racionalizam, posredstvom dara ljudskog intelekta, čovjek kao jedinka može sebe lahko spoznati kao planetarno ljudsko biće koje ima neomeđen, kozmopolitski um koji može razlikovati univerzalne ljudke vrijednosti koje spajaju ljude i upućuju ih ka ljubavi i humanizmu; um koji je kadar sebe spoznati kao konstruktivnog građanina u poželjnom harmoničnom i pravičnom društvu i perspektivnoj državi; kao patriotu domovine kojoj pripada – i prema kojoj je prirodno da osjeća ljubav i ponos.

Najneprirodnije je mrziti svoju domovinu i svoje sunarodnike – stoga je afirmacija ideje pravedne i funkcionalne države - najhumanija aktivnost koju građani Bosne i Hercegovine mogu da čine, jer time pružaju realnu šansu sebi i svojoj djeci da je život u našoj domovini moguć u duhu međusobnog respektovanja, a što je nastavak hiljadugodišnje tradicije zajedničkog života u različitosti – kao modela međusobnog oplemenjivanja i opće društvene harmonije.

Sigurno da život u multietničkoj, multireligijskoj i multikulturnoj društveno-političkoj zajednici je privilegija i bogatstvo, najveći domet današnje civilizacije, čovječanstva i života na našoj planeti – a od čega je naopaki um načinio pakao na zemlji.

Na Bosni i Hercegovini je da kroz očuvanje i harmoniziranje svoje društveno-političke zajednice bude svjetli primjer današnje civilizacije i ponudi formulu pozitinog procesa globalizaciji, te povrati svjetlo nade u opravdano zabrinutom čovjeku današnjice.

II) Samosvjet u kontekstu državotvorne svjesti građana Bosne i Hercegovine
Iz psiholoških sadržaja gradi se socijalna svijest, a iz kulture profilizira se društvena svijest, te na bazi kolektivne empirije kreiraju se političke ideje, koje programe i strategije implementiraju u realnim povijesnim okolnostima. Nisu mogući procesi u suprotnom pravcu, tako da nije moguće da političari biraju narod već je moguće jedino da narod bira svoje političke predstavnike.
U paradoksalalnoj bh. društvenoj stvarnost izgleda da je sve moguće – ali to je samo prividna iluzija koja ima rok trajanja, zabluda koja će vremenom izblijediti i nestati, a oni koji su se povodili za iracionalizmima preostaje šokantno suočavanja sa stvranošći, tj. ISTINOM - što po nepisanom pravilu biva bolno i teško prihvatljivo.
Dakle, u Bosni i Hercegovini neminovno slijedi šokantno kolektivno buđenje iz zabluda koje su se prisilom i nepravdom nametnule u bh. društvu kao „jedina moguća izvjesnost“ – jer je opće poznato da su domaće dominantne etno-nacionalne politike protiv pravne države jer su ogrezle na nezakonitim angažmanima. „Trojac bez kormilara“ odavno se dogovorio da se ništa neće dogovoriti i da sve što čine je predstava za naroda – u cilju održavanja na pozicijama koje im omogućavaju potpunu kontrolu svih bitnih tokova u društvu i državi. Dogovorili su se da sebe pozicioniraju iznad zakona, da imaju ogromna finansijska sredstva na raspolaganju i da ih mogu koristiti bez da ikome budu odgovorni za njihovo trošenje i korištenje. Znači, kreirali su bajku za kriminal, teror nada svojim narodom, anarhiju i eliminaciju svakog vida zadovljavanja pravde i humanizma.

Danas, 2019. godine jasno je da su domaće separatističke i eskluzivističke politike izmakle kontroli – ne građanim BiH, jer oni za njih nemaju nikakvu važnost jer ne postoji način da ih uklone sa vlasti – već i međunarodnoj zajednici kojoj otvoreno prkose, a u zadnje vrijeme i prijete da će povući poteze koje će potaknuti anarhiju, haos i otvaranje paklenog grotla, čije bolne rane iz devedesetih prošlog stoljeća još nisu zarasle.

Ako sa domaćim moćnicima – koji drže poluge državne moći – ne može na kraj izaći međunarodna zajednica, a koja raspolaže političkim, ekonomskim i vojnim resursima, kako da na kraj sa njima izađu obespravljeni bh. građani, koji ne raspolažu ničim – jer su izbori svedeni na očite manipulacije, prevare i krađe da je sve nepropisne radnje u izbornom procesu nemoguće pobrojati i popisati, a kamoli riješiti, jer je legalizirana obmana.

Dakle, u kontekstu normalizacije prilika u BiH nije moguće računati na primarnu intervenciju međunarodne zajednice – koja bi raspolažućim polugama moći nametnula pravnu i uređenu državu BiH, takoreći, preko noći. To nije moguće da se desi jer takva država ne može opstati, pa ne treba se ni nadati da će nama biti poklonjena. Država se ne poklanja – za nju se treba izboriti. Štoviše, svaka država je nastala jer su se za nju patriote borile i žrtvovale. Dakle, u toj ljubavi i predanosti ideji države je i temelj njenog opstanka – jer ako nema onih koji vole i brane jednu državu, ona veoma brzo nestaje sa historijske scene; a u suprotnom, bez obzira na teške okolnosti koje stoje pred nekim narodom, oni svojom odlučnošću, požrtvovanjem i mudrošću izvojevaju pobjedu i opstanak, pod uvijetom da su svoju borbu usaglasili sa idejama, načelima i principima – istine, pravde i slobode.