DR. MUSTAFA CERIĆ: Važno je da su Bošnjaci/Bosanci, a to jesu sigurno, dovoljno politički zreli, nakon svega, da shvate da se Drugi srpski memorandum može poništit jedinio kroz donošenje novog bosanskog ustava Republike Bosne i Hercegovine, kao što se Prvi srpski memorandum poništio održavanjem referenduma za bosansku državnu nezavisnost 1992. god. Uvjeran sam da će svi bosanski građani koji su glasali za bosansku nezavisnost na referendumu, glasat danas za bosanski ustav Republike Bosne i Hercegovine.

Nije bila šala! Bakir Izetbegović je ozbiljno mislio kad je onomad podnio tužbu međunardnom sudu u Hagu protiv Srbije za genocid. Vjerovao sam, i još vjerujem, u njegovu iskrenu namjeru. Nažalost, izostala je iskrena podrška onih koji su ga nakon neuspjeha optuživali da je neozbiljan - da se samo šalio.

Nije šala! Bakir je ozbiljno mislio i kad je podnio zahtjev da se ukine ime bosanskom entitetu "republika srpska" zato što je to diskriminatorski naziv, koji odudara od bosanskog duha zajedništva i suživota. Vjerovao sam, i još vjerujem, da je to bilo iskreno, bez foliranja. Bakir se nije šalio. Nažalost, ni u tome nije imao ozbiljnu podršku od onih, koji su oko toga izbijaju šalu. Kao da to nije stvar svih, koji vjeruju u bosansku građansku državu, utemeljenu na principu vladavine prava bez obzira na vjeru i naciju.

Nije šala! Ovo je ozbiljna priča. Dugo sam (smo) čekali da je neko javno glasno i jasno ispriča. To se posrećilo Bakiru Izetbegoviću na sedmom Kongresu Stranke Demokratske Akcije (SDA) u Sarajevu. Naravno da sam ponosan što sam jedan od osnivača te stranke. I naravno da bih bio sretan da sam mogao prisustvovati i tijelom a ne samo dušom na kongresu SDA-a, koji je bio najveći, najbrojniji i najneobičniji od svih dosadašnjih kongresa. Sve je bilo neobično kao nikad dosada. Kao što je i neobično da SDA-a ima mnogo više onih koji nisu s njom ili u njoj tijelom, ali su bili i ostali s njenom osnovnom idejom u duši. Dok ima dosta, mažda i previše, onih koji su s njom i u njoj tijelom za slikanje, ali su dušom negdje drugdje. No, sve dok ima onih koji u duši nose orginalnu ideju SDA-a, ovi što su samo tijelom s njom i u njoj ne mogu joj previše naškoditi.

Kažem, nije šala! Bakir, sin Alije Izetbegovića, ozbiljno je mislio kad je jučer (subota, 14.9.2019) na sedmom Kongresu SDA-a radno i svečano objavio: "Novi ustav Republike Bosne i Hercegovine treba da u središte pozicionira građanina kao pojedinca i omogući mu ostvarivanje političkih i drugih prava u skladu s međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima i osnovnim slobodama".

Bravo Bakire! Neka si to rekao! Vjerujem da to iskreno misliš. Imaš moju bezrezervnu podršku da dočekam dok sam živ da moja bosanska država ima jednog predsjednika, koji će jednako predstavlja bosanske građane u domovini i svijetu. To treba da bude glavni cilj svih koji bosansku državu nose u duši i koji vjeruju u bosanski suživot i toleranciju.

Pretpostavljam, bit će onih koji će i ovu Bakirovu ideju ismijavati prije nego su je i pročitali i razumijeli. Ali, to ne treba da nas zbunjuje. Uvjek je bilo onih koji su opterećeni predrasudama i ličnim sujetama. Važno je da su Bošnjaci/Bosanci, a to jesu sigurno, dovoljno politički zreli, nakon svega, da shvate da se Drugi srpski memorandum može poništit jedinio kroz donošenje novog bosanskog ustava Republike Bosne i Hercegovine, kao što se Prvi srpski memorandum poništio održavanje referenduma za bosansku državnu nezavisnost 1992. god. Uvjeran sam da će svi bosanski građani koji su glasali za bosansku nezavisnost na referendumu, glasat danas za bosanski ustav Republike Bosne i Hercegovine.

Jest bila još jedna neobičnost kongresa, ali nije bila šala! Svih 1.227 delegata SDA-a su ozbiljno u jednom mahu i u jednom dahu glasali za novog-starog predsjednika SDA-a Bakira Izetbegovića. Neka se i to dogodilo da komšije i cijeli svijet vide da je moguće da Bošnjaci mogu biti politički "jednoumni" nakon što su shvatili da ih jalova politička "višeumnonst" rastura, razvlači i slabi u suočavanju sa velikim izazovima i dilemama za njihov biološki i duhovni opstanak.



Nije me strah od tiranije bošnjačkog vođe, jer to naprosto nije bilo niti će ikada biti moguće u Bošnjaka, koji su ako ni na šta drugo, a ono na tiraniju svog vođe alegični. Naprotiv, mislim da je ovo za Bošnjake/Bosance povijesna prilika da se iskreno i snažno više nigo ikad dosada okupe oko jednog političkog vođe, koji mora biti svjestan svoje uloge, ne kao princ iz bajki, već kao vođa, poput vođe kod Kelta, vođe za kojeg su se borili svi vojnici, a on, kao vođa, borio se za sve svoje vojnike. Ovo pravilo nije bajka od Kelta, već je to naša bošnjačka/bosanska egzistencionalna potreba. Sada imamo cilj: Republika Bosna i Hercegovina. Nema drugog puta, već da svi zajedno mislimo, radimo i koračama prema tom cilju. Tako nam dragi Allah pomogao!

Postscriptu:
Ovo sam napisao u Kairu na obali Nila, gdje su plovili egipatski faraoni; gdje su na Gizi podizali piramide; gdje su vladali fatimije i memluci; gdje je slavni Salahuddin od Al-Azhara načnio bastion sunnitsko-islamske duhovnosti; gdje je i nebo plakalo kad je Abdussamed učio Kur'an; gdje je pjesma slavne Ummi Kulsum odjekivala od Nila do Eufrata; gdje je učeni al-Sujuti samovao, jer nije htio da se miješa s zlim vladarima; gdje je al-Ša'rani širio sufijsku ljubav prema Svevišnjem Bogu i ljudima. Ovdje sam i ja u Kairu na Al-Azharu, poput egiptologa koji dešifriraju tajne egipatskih hireoglifa, otkrivao tajne Allahovih riječi dok sam učio da čitam arapske harfove ne bi li nešto od islamske mudrosti ponio u Bosnu. Ovdje sam tijelom, ali dušom sam u mojoj Bosni i zato nisam mogao da joj se ne javim iz Kaira.

Živjela moja Bosna!

Živjeli svi koji hoće, znaju i mogu da se okupe oko našeg jednog cilja, a to je Republika Bosna i Hercegovina.

Bakir je pogodio u sridu!

Treba mu čestitati i podržati ga na tom našem zajedničkom putu!