Ona, Željka Cvijanović, prije odlaska u Beograd drži nam lekcije o suživotu i toleranciji u Bosni?
KAKO JE NIJE STID?
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 20. Sep 2019. 12:09:09
Neka ni Cvijanović, i slični njoj, ne sumnjaju da i mi Bošnjaci ne zaboravljamo, već studiozno i pamtimo šta piše u Drugom memorandumu Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU)



DR. MUSTAFA CERIĆ: Znamo, dakle, što će Željka Cvijanović i ostali u Beogradu. Oni idu u Beograd da pred svojim guru u jedan glas, kao molitvu, čitaju i upamte šta piše u Drugom memorandumu SANU. Nije njima ni na kraj pameti Deklaracija SDA. To im je samo neki novi lažni povod. I prije Deklaracije SDA bila je ista srpska priča poput ratnih granata na Sarajevo.
A što će Željka Cvijanović u Beograd? Zna se, Beograd je mjesto gdje se okuplja svesrpska politička pamet radi kovanja novih zavjera protiv suvereniteta i teritorijalnog integriteta bosanske države te radi diskriminacije, eliminacije i ekstreminacije Dobrih Bošnjana (Bono Homini) - genocid.

Kako nekada tako i sada srpska pamet je opsjednuta činjenicom da postoji bosanska država i u njoj Bošnjaci/Bosanci, kao heretici, koji su spremni da Bosnu brane kao svoju bosansku slobodu,svoj bosanski dom, svoju bosansku domovinu i svoju bosansku državu. Željka Cvijanović, kao i svi drugi slični njoj, ima pravo da se odrekne svega što je podsjeća na Bosnu: bosanskog imena, bosanskog jezika, bosanske kulture, bosanskog duha, bosanskog neba, bosanske zemlje, bosanskog brda, bosanske rijeke, bosanskog kamena... Ona (oni) to već sustavno rade. Odriću se bosanskih imena u korist srpskim imenima od bosanskog jezika do bosanskih sela i gradova. Naravno, to je klasična izdaje konkretne bosanske države u korist imaginarne "velike srbije". Niko ne može spriječiti ničiju imaginaciju, ali isto tako niko ne može negirati činjenicu da Bosna ima hiljadugodišnje pamćenje od bosanske kraljevine do moderne bosanske države.

Ona, Cvijanović, ima pravo sve osim da osporava bosanskoj djeci da svoj jezik nazivaju pravim imenom: bosanski jezik. A to ona (oni) rade tamo gdje misle da je svebosansko svesrpsko. Zato je malo reći da je Željkina lekcija da "ono što je pitanje nečeg ličnog, ili pitanje nacionalnog identiteta treba da se poštuje" najviši stupanj licmjerja. Ovo licmjerje nadmašuje i najveću i najružniju političku laž ako se prihvati teza da je u politici dopušteno lagati. Jer, srpska politička laž je uporedavi samo sa samom sobom. Kao što je i Željka Cvitanović uporediva samo sa samom sobom kad kaže: "Deklaracija SDA je dobila našu pažnju, mi ne zaboravljamo, već studiozno pamtimo šta ko radi i pripremamo svoj odgovor". Ne sumnjamo u to. Ali, neka ni Cvijanović, i slični njoj, ne sumnjaju da i mi ne zaboravljamo, već studiozno i pamtimo šta piše u Drugom memorandumu Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU).

Poznato je da je Prvi srpski memorandum (1986) poništen Prvim bosanskim referendumom (1992). Time je poražena i ponižena srpska pamet i politika, koja se gnjidi u Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti (SANU). Zbog toga je SANU bila prisiljena da piše Drugi srpski memorandum (2011). Dakako, odgovor na ovaj Drugi srpski memorandum treba da bude Drugi bosanski referendum (2019...), baziran na deklaraciji o Republici Bosni i Hercegovini. Ovaj drugi bosanski referendum treba da poništi srpsku pamet i politiku iz Drugog srpskog memoranduma. Drugi bosanski referendum treba da bude izraz snage bosanskog duha umjesto sablje; izraz snage bosanske duše umjesto puške; izraz snage bosanskog uma umjesto koplja; izraz snage bosanskog srca umjesto metka; izraz snage bosanske ljubavi umjesto mržnje; izraz sile bosanskog argumenta umjesto argumenta sile.

Od šesnest antibosankih tačaka u Drugom srpskom memorandumu, ovdje izdvajamo jednu kao ogleda za naš odgovor na preostale tačke u skoroj budućnosti:

SRPSKI MEMORANDUM II
1) Argument sile
Ideja o jedinstvenoj srpskoj državi svih Srba ne smije izblijedeti bez obzira na cijenu, žrtve i protok vremena. U toj borbi mora biti angažiran svaki Srbin, bez obzira na mjesto u kome živi, posao koji obavlja. Srbija će i mora biti na čelu ove borbe*.

BOSANSKI REFERENDUM II
1) Sila argumenta
Ideja o bosanskoj državi ukorjenjena je u bosanskoj kraljevini i hiljudogorišnjoj bosanskoj historiji, u kojoj "srpska država" nema nikavog udjela, niti se može poistovječivati sa bosanskom historijskom stvarnosti. Veliki ilirski ustanak protiv Rimljana poveli su Bono Homini, Dobri Bošnjani, 6. godine n. e. na čelu sa Batonom Dezitijatskim. U tom slobodarskom ustanku nema ništa što podsjeća na srpstvo u Bosni. Bosna je zemlja svih Bošnjaka/Bosanaca ma gdje bili i zato imaju pravo i obavezu povratka u Bosnu, kao i njihovi potomci. Bošnjaci/Bosanci su jedan narod, prepoznatljiv po bosanskoj zemlji i bosanskoj državi. Bosna će otvoriti svoja vrata svim Bošnjacima/Bosancima, koji žele da joj se vrate iz progonstva od Berlinskog kongresa (1878) do srpskog genocida nad njima (1992-1995).

Znamo, dakle, što će Željka Cvijanović i ostali u Beogradu. Oni idu u Beograd da pred svojim guru u jedan glas, kao molitvu, čitaju i upamte šta piše u Drugom memorandumu SANU. Nije njima ni na kraj pameti Deklaracija SDA. To im je samo neki novi lažni povod. I prije Deklaracije SDA bila je ista srpska priča poput ratnih granata na Sarajevo. Te granate nisu više ratne, već verbalne. Nadam se da više od hiljadu sudionika na Sedmom gongresu SDA to shvataju. Nadam se da je među njima ibilo makar dest, koji nisu bili tamo samo tijelom za slikanje, već i dušom za nošenje i prenošenje ideje o Republici Bosni i Hercegovini na principu jedan čovjek - jedan glas, jedan predsjednik, jedan premijer, jedan državni parlament i jedna moderna, demokratska, ustavna i prosperitetna bosanska država. Amin!

* Podsjećamo da ne postoji orginalni tekst ni Prvog ni Drugom memoranduma SANU. Ali, postoji izvadci iz tih "imaginarnih" dokumenta, koji se puštaju kao litmus test kako bi se došlo do podatka koliko su memorandumske velikosrpske ideje prohodne, posebno u Bosni, a ako nisu, onda se uvjek može negirati da su ikad postojale. Tajnovitost ili konspirativnost je jedan od načina da se neke ideje šire tako da ih ljudi nesvjesno prihvataju na svoju vlastitu štetu.

Pogledaj LINK