MR. MILAN JOVIČIĆ: Neka guslar Mile, sa svojim jaranom orguljašem Draganom, shvate ovu poruku koju će im uputiti i svi normalni građani i domoljupci ove nam države, a Željko će biti i postojati sve dok mu građani budu davali svoje glasove, a Bosna i Hercegovina će biti vječna njihova domovina. Prisjećajući se lijepih studentskih dana iz voljenoga Beograda, kao i graditeljskih dana kao svršenog inžinjera, širom lijepe Republike Srbije, osjećam ponekad i gorčinu, kada se naši čobani, papci i guslari, kao uljezi, žele indentificirati sa njihovim srbijanskim rodom, uz ignorisanje i blaćenjem našeg lijepog i čovječnog bosanskog roda i porijekla.

Tjera Mile svoje stado, sa papcima, preko Drine do Dedinja i svoje vile.
Čobanin je nakanio svratiti i do Vučka i njegovih vučića, kako bi zajednički protabirili „Dekleraciju SDA“ koja ih je plaho uzrujala i uznemirila.

Njegov cjeloviti igrokaz, upravo i lični na pravu dječiju igricu, po dječijoj „Puj pike, sve to ništa i ne važi“ kako bi mu i stariji brat Vučko posavjetovao, sabura malo Milorade bekrijo.
Stariji i iskusniji „bratko“ ne daje mu očekivanu i decidnu podršku, kao i njegovim papcima iz RS-a, te pozvao na suzdržanost u reakcijama i smirivanje tenzija, uz napomenu;

- „Mi pozivamo i predsjednika Dodika i predsjednicu Cvijanović, kao i sve ove ljude iz RS-a da pokažu punu uzdržanost, da ne reagiraju naglo, da djeluju u interesu RS-a, Srbije i Bosne i Hercegovine. Trebamo dati sve od sebe da se sačuva mir i stabilnost. Bilo kakav sukob značio bi ekonomski krah i ekonomski kraj za sve nas, kraj dobre budućnosti za sve nas“ - izjavio je Vućić.

Po njegovim riječima, pozicija Srbije prema Bosni i Hercegovini je nepromijenjena i principijelna.
Taj stav je postojanje jedne države Bosne i Hercegovine, dva entiteta – Republike Srpske i Federacije BiH sa svim njihovim nadležnostima, i dogovor tri konstitutivna naroda Srba, Hrvata i Bošnjaka. Daytonski mirovni sporazum može se mijenjati samo dogovorom sva tri naroda, a ne nametanjem volje jednog naroda drugim narodima“ - zaključio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, kako prenosi agencija FENA.

Aferim Vučko, stavovi su ovo za sve “dodikovce“ i njihove papke, kao i za tvoje „vučiće“ koji često i neposredno komuniciraju sa ovim našim guslarom iz Laktaša, najvećim Srbinom i svemoćnim diktatorom u RS.

Možda mu i ne trebamo zamjeriti, jer mu je njegov psihijatar poodavno odselio u Hag, a kakvu mu terapiju daju svakodnevno njegovi bližnji istomišljenici i saradnici, potrebno je provjeriti.
Znano nam je, da mu je „Dekleracija“ pomutila pamet i zatrovala moždane vijuge na putu do sospstvene memorije, nema ih ko pročistiti ili promjeniti znalačke, civilizovane i misleće čipove, te ga sve vodi u bunilo i buncanje.

Opterećuje ga i sjena našega izabranog Predsjednika Željka Komšića, kao patriotu i borca za jedinu nam domovinu Bosnu i Hercegovinu, upravo samo ovakvu kako je i Dekleracija definisala u svojim programskim zaključcima i ciljevima.

Niti pera se ne može odbiti sadržaju Dekleracije, izuzev nužnosti vremena, uma i razuma, kompromisa, tolerancije i dobre volje za njenu realizaciju.

Našim građanima, kao i meni bosanskom Srbinu, ponajmanje je nužna nacionalna ili nacionalistička država, već normalna država građana, ravnopravnih i civilizovanih, sa svim ljudskim pravima i vrijednostima dostojnih ljudskoga roda.

Neka guslar Mile, sa svojim jaranom orguljašem Draganom, shvate ovu poruku koju će im uputiti i svi normalni građani i domoljupci ove nam države, a Željko će biti i postojati sve dok mu građani budu davali svoje glasove, a Bosna i Hercegovina će biti vječna njihova domovina.
Prisjećajući se lijepih studentskih dana iz voljenoga Beograda, kao i graditeljskih dana kao svršenog inžinjera, širom lijepe Republike Srbije, osjećam ponekad i gorčinu, kada se naši čobani, papci i guslari, kao uljezi, žele indentificirati sa njihovim srbijanskim rodom, uz ignorisanje i blaćenjem našeg lijepog i čovječnog bosanskog roda i porijekla.

Dakle, bosanski smo mi Srbi, koji smo vijekovima živjeli u dobru i zlu, sa svojim komšijama Muslimanima- Bošnjacima i susjedima Hrvatima, poštujući jedni druge i treće, do trenutaka dolaska ovakvih i sličnih uljeza iz prošlosti u doba agresije, sa istoka i zapada, na našu jedinu domovinu, lijepu, ponosnu i prkosnu, Bosnu i Hercegovinu.

„Dodik je u Beogradu doživio težak poraz i u to nema nikakve dileme; Vučić je iz postavljene mu zamke (tražili su sastanak, pa sam ja pozvao) izišao neokrznut i, napokon (krajnje vrijeme je i bilo), priznao i opozicione stavove spram Dodika (razumijem sve njihove razlike), čime je dodatno lidera SNSD-a smjestio tamo gdje mu je mjesto - u BiH, da tu rješava probleme, a ne u Beogradu.“ /citat Sl. Vaskovića/

Ostali su ovi današnji recidivi, te iste agresorske politike njihovih scenarista i mentora, Slobodana i Franje, sa današnjim likovima ili nakazama, guslarem iz Laktaša i orguljašem iz mostarskih Bara, koji bi htjeli i nastojali završiti sve ovo što su njihovi „idioti“ započeli.
Neka se svi „veliki Srbi ili nebeski Srbi“ priklone humanom preseljenju, po doktrini njihovog prijatelja iz agresorskih danaFranje Tuđmana i njegovih HDZ-ovaca, sa Draganom Čovićem, na prostore svoga Slobodana, preko Drine i sve do Gazimestana, nećemo se ljutiti. Sretno!