Evropski sud za ljudska prava u Strazburu presudio u korist nane Fate
NANA FATA ORLOVIĆ PORAZILA VELIKO NACIONALISTIČKU GENOCIDNU I PLJAČKAŠKU POLITIKU
Autor: Zijad Bećirević
Objavljeno: 02. Oct 2019. 19:10:18
Presudom Evropskog suda za ljudska prava u Strasburu naloženo državi BiH da u roku od tri mjeseca iz dvorišta Fate Orlović u Konjević polju izmjesti bespravno izgrađenu crvu Srpske pravoslavne opštine Drinjača. Presuda pokazala da je na kraju krajeva Oteto - Prokleto, i da se upornom borbom može stati u kraj pljači i otimačini. Zadovoljna presudom, na koju čeka skoro dva desetljeća, starica Fata izjavila “Sad mogu mirno da umrem”.



ZIJAD BEĆIREVIĆ: Fata Orlovoć se ne samo izborila za sporu ali dostižnu pravdu, već nadvladala nadmoćan prijeteći lobistički pritisak mašinerije Rs i Srbije.
Fatu nisu mogli ni potkupiti ni parama kupiti. Kroz svoju istrajnu borbu za pravdu Fata Orlović postala je simbol te borbe. Mnogi od nas se ponosimo njome. Njeno ime već sad nosi jedna apoteka u Americi, dok u Makediniji jedan osnovna škola nosi njeno ime.
Dana, 1. septembra 2019.godine, skoro svi domaći mediji, ali i veliki broj regionalnih, objavili su vijest da je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu donio presudu kojom se državi Bosni i Hercegovini nalaže da je dužna preduzeti mjere da se iz dvorišta Fate Orlović u Konjević polju izmjesti bespravno izgrađena crkva Srpske pravoslavne opštine Drinjača. Država BiH dužna je osigurati izvršenje ove presude u roku od tri mjeseca, od dana pravosnažnosti presude. U cilju implementacije Aneksa 7. Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji garantuje pravo na povratak izbjeglica u njihove domove i pravo na povrat imovine, Evropski sud je jednoglasno utvrdio da je došelo do povrede Evropske konvencije o ljudskim pravima, pravu na povratak prognanih i pravo na povrat imovine. I ova presuda potvrđuje prava povratnika da se vrate u svoje kuće i domove, koje im vlasti Rs na razne načine onemogućuju i opstruiraju. Nakon skoro 20 godina borbe pred domaćim i međunarodnim sudskim instancama, Fata Orlović je dobila poresudu u svoju korist, kojom je odbranila jedno od temeljnih ljudskih prava, pravo na vlasništvo, na imovinu.

Titanska borba Fate Orlović

Kao i većina drugih Bošnjaka, porodica Fate Orlović bila je prisiljena tokom agresije na BiH napusti svoj dom u Konjević Polju. Porodična imovina im je nezakonito izuzeta, a 1998. na njihovom zemljištu Srpska pravoslavna crkva izgradila je crkvu. Fatin suprug sa 20 drugih njenih rođaka ubijeni su u Srebreničkom genocidu 1995.g. Kada se vratila iz progonstva starica Fata je pokrenula titansku borbu za povrat otete imovine, koja traje do današnjeg dana.

Nane Fata Orlović Živi u Konjević polju. Rodila je Fata 9 djece, dvoje umrlo. Od malih nogu svojim sinovima je govorila “Nemoj ni tuđu slamku, sine!” Od njenih 7 sinova jedan živi u Srebrenici a 6 ih je u SAD. Ima 11 unučadi, 1 praunuka, 4 zeta, 2 snahe, a još jednu uskoro očekuje. Od 2002.g.nane Fata sudskim putem traži da joj se nezakonito uzeto zemljište vrati u posjed, a spor se razvlači već 17 godina. Kaže :“Znaju da nije njihovo, znaju da ja ne dam i nek je nose!” “Dok sam živa boriću se da se crkva ukloni, a kad mene više ne bude, boriće se moja djeca”.

Fata Orlovoć se ne samo izborila za sporu ali dostižnu pravdu, već nadvladala nadmoćan prijeteći lobistički pritisak mašinerije Rs i Srbije.
Fatu nisu mogli ni potkupiti ni parama kupiti. Kroz svoju istrajnu borbu za pravdu Fata Orlović postala je simbol te borbe. Mnogi od nas se ponosimo njome. Njeno ime već sad nosi jedna apoteka u Americi, dok u Makediniji jedan osnovna škola nosi njeno ime. Svi treba da se ugledamo na nanu Fatu, jer ona se bori za čast, poštenje, Božiju pravdu i pravednost, za sviju nas - riječe mi komšinica Đemila.

Nije Fata jedina koja se upustila u Donkihotsku borbu sa entitetskim vlastima Rs pomognutim Srbijom, koje od nastanka genocidne Rs gaze i ignorišu bošnjačka prava i onemogućavaju provođenje Aneksa 7. Dejtonskog sporazuma, kojim se garantuje pravo na povratak prognanih i pravo na povrat njihove imovine, ali je jedna od rijetkih koja je istrajala u svojoj borbi i pobjedila. Indikativno je to da se njena pobjeda dogodila isti dan kada je najbolji bh trkač na 800 m Amel Tuka na Svjetskom atletskom prvenstvu u Dohi osvoji drugo mjesto u svijetu u trci na 800 m i postao srebreni, što su na mrežama duhovito prokomentarisali riječima : “Nane Fata Bosni donijela zlato a Tuka srebro”.

Oteto - prokleto

Svojim slučajem Fata Orlović je ukazala svima u Evropi ali i mnogima u svijetu na pljačkaše, pljačku i otimačinu koja je nad Bošnjacima BiH izvršena u Rs u periodu 91-95, ukazala na sredstva, način kojim je otimačina provođena i na koji se način i sada nastavlja. I ova presuda potvrđuje onu narodnu: oteto - prokleto. Posebno zabrinjava činjenica da je otimač u ovom slučaju Srpska pravoslavna crkva, što nas upućuje da zapitamo: “ Šta od crkve koja otima mogu naučiti vjernici, šta to u crkvi savjetuju mladima, da li i to da se povedu ovakvim njihovim primjerom?

Prepreke u provođenju presude

Poučeni iskustvom, neki i dalje izražavaju sumnju da crkva neće biti srušena, jer etnički podjeljena država BiH nije u stanju provesti odluku, a navode se i drugi razlozi. Jedan od njih pomenut na FB je sumnja da je crkva podignuta na mjestu gdje je masovna grobnica, što bi bilo van svih moralnih normi.

Presuda je tek donešena i u ovom trenutku još nije moguće reći koji je organ i na koji način dužan izvršiti presudu. Poznato je samo da je to obaveza države Bosne i Hercegovine. Neizvršavanje presude ovog suda je krivično djelo. I pored toga što je to odluka najviše sudske instance u Evropi, postoje sumnje u provođenje ove odluke. Koji je to državni organ, koji će to provesti? Izvršni i pravosudni organi Rs to neće učiniti, a nije to u stanju provesti ni koruptivni pravosudni sistem države, kojim upravlja korptivno Visoko sudsko tužilačko vijeće predvođeno Tegeltijom, koji je i sam osumljačen za kriminal. Poznato nam je da je Evropski sud za ljudska prava u Strasburu još prije 10 godina presudio u predmetu Sejdić- Finci, pa odluka i dalje kupi prašinu, a niko za to ne snosi sankcije. A pored ove ima još odluka ovog suda koje nisu provedene.

Fata Orlović se ne samo izborila za sporu ali dostižnu pravdu, već nadvladala nadmoćan prijeteći lobistički pritisak mašinerije Rs i Srbije.
Nisu je mogli ni potkupiti ni parama kupiti. Kroz svoju istrajnu borbu za pravdu Fata Orlović postala je simbol te borbe. Mnogi od nas se ponosimo njome. Njeno ime već sad nosi jedna apoteka u Americi, jedna škola na Kosovu. “Svi treba da se ugledamo na nanu Fatu, jer ona se bori za čast, poštenje, Božiju pravdu i pravednost, za sviju nas” - riječi su moje komšinice Đemila.


"Evropski sud za ljudska prava je odlučio da pravoslavna crkva iz dvorišta Fate Orlovic mora biti uklonjena. Bitka za pravdu heroine Fate Orlović iz Konjević Polja je konačno dobijena. Tako je dvodecenijska politička igra oko slučaja «Fata Orlović» doživjela svoj očekivani krah.
Bravo za pravdu, koja na kraju uvijek trijumfuje!" - poručio je naš najbolji ilustrator i karikaturist Šukrija Meholjić, koji je ilustracijom obilježio presudu Evropskog suda za ljudska prava i veliku pobjedu Nane Fate Orlović nad nepravdom.


Presuda u korist Fate Orlović treba da bude pouka i potsticaj svima koji su tokom agresije na BiH protjerani iz svojih kuća i domova, kojima je nanesena šteta za koju nisu obeštećeni, i putokaz kako se brane svoja teško stečena prava.

Fatin slučaj je sinonim za bezbroj drugih

Tvorci ui vlastodršci genocidne Rs od početka agresije na BiH igraju s bijelim figurama, i dalje napadaju u različitoj formi i različitim intenzitetom, samo sada ne mogu da privode, saslušavaju i batinaju, osim one koji su im pod nogama, koji su se vratili, pa uznemiriju povratnike i javno mnijenje prijetnjama, podmetanjima, lažima, tempiranim neosnovanim optužbama, neosnovanim sumnjičenjima, iskorištavaju izbjegličku krizu i izmišljaju optužbe za terorizam, islamofobiju...Uz sve to i dalje se ugrožava privatna i državna imovina i bespoštedno rasipaju državni resursi. U takvom mraku Rs pobjeda Fate Orlović je svjetlost u mraku tunela, kojim nas pokrivaju već četvrt stoljeća.

Nisu Bošnjaci jedini obespravljeni građani BiH, ali su najbrojniji. Iako je BiH starija država od svojih susjeda, a mi Bošnjaci u njoj svoji na svome, godinama su nas Srbi i Hrvati pokušavali asimilirati i uvjeriti da smo mi Srbi odnosno Hrvati, koji smo primili islam, a kada u tome nisu uspjeli pokušavaju nas rasbaštiniti, protjerati i istrijebiti. Pljačka i otimačina naše imovine u uslovima rata kao i u miru postala je svakodnevna pojava, provođena nezakonitim zakonima i nezakonitim sredstvima.

Otimačina bošnjačke imovine je nastavak ranijih procesa

Progon Bošnjaka, otimanje, razaranje i uzurpacija bošnjačke imovine tokom agresije 91-95 je samo nastavak procesa koji se događaju skoro svim generacijama. Najveća otimačina dogodila se u februaru 1919.g. za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kada je muslimanskim zemljiovlasnicima agrarnom refeormom oteto 755.233 ha zemlje, koja je bila pod tzv. kmetskim selištima (trećinarstvo), a naknadnim beglučkim uredbama i zakonima oteto još 419.767 ha zemlje koja je bila pod tzv. beglucima (napoličarstvo), pa je 1,175.000 ha zemlje u vlasništvu muslimanskih zemljoposjednika prešlo u ruke srpskih kmetova i beglučara. Oteta površina činila je 23% ukupne površine BiH, odnosno 38,8% poljoprivrednog zemljišta. A isti ili slični procesi nastavljeni su agrarnim reformama, uzurpacijom, eksproprijacijom, nacionalizacijom i otimačinom za vrijeme Titove Jugoslavije, a još više u Rs. Sve to pokazuje da su pljačka i otimačina, koju je izvšiila Rs, a koju vrši i danas i pokušava legalizirati, samo produžetak procesa, kojim ne samo imovina već i teritorij postaju vlasništvo agresora i pljačkaša. Ovom bi država BiH morala
stati u kraj. Fata Orlovićim pokazuje kako se to može i mora, ako ne ide drugim putem.

U Strazbur se može tek kad se iscrpe unutrašnja pravna sredstva

Sudu za ljudska prava u Strasburu mogu se obratiti svi građani zemalja članica Savjeta Evrope, zemalja potpisnica Evropske Konvencije o ljudskim pravima, koji smatraju da su im povrijđena prava. Pravo na pojedinačnu predstavku ovom sudu imaju samo oni koji su iscrpili sve unutrašnje pravne ljekove kod domaćih sudova, koje ovaj Sud ocjeni djelotvornim. Sudu se može obratiti samo protiv država koje su ratifikovale Konvenciju i Protokole. Da bi sud predstavku uzeo u razmatranje podnosilac predstavke mora lično biti pogođen kršenjem Konvencije o ljudskim pravima. Striktno je propisano šta predstavka treba da sadrži i način i rokovi vođenja postupka.

Ova presuda nije samo šablonska

Iako po svojoj prirodi presuda u korist Fate Orlović izgleda šablonska, kakve često izriče Sud u Strazburu, ona je ipak po mnogo čemu specifična. Nema sumnje da je ova presuda Suda u Srasburu jedna od najvažnijih presuda u istoriji tog suda, ne samo za građane BiH kojima je u toku agresije oteta i uništena imovina, već i za sam sud. Fata Orlović se hrabro, beskompromisno i nepokolebljivo goloruka suprostavila povampirenom entitetu tzv. Republici srpskoj i dobila bitku. Nije pala u iskušenje da primi pare koje su joj nudili, već istrajala u tome da ostane svoja na svome. Po tome je slučaj Fate Orlović jedinstven ne samo u sudskoj praksi, već i u životu uopšte.

Fata jača i mudrija od države BiH

Od uspostave Dejtonskog ustrojstva država BiH u borbi za pravdu gubi bitku po bitku. Naravno, gubi jer oni koji je predstavljaju podanički i licemjerno pristaju na kompromise. Oni i dalje tvrde da se do rješenja može doći samo putem kompromisa, iako znaju i vide da u BiH nema kompromisa ni po kom strateškom pitanju za koje se zalažu svi koji vole svoju zemlju i sve demokratske snage, jer u svakom sukobu neko iz vana treba da presudi. A vanjski uticaju su najčešće u dogovoru sa lobijima. Da bi se došlo do pravednih rješenja dogovorima svaki razgovor o važnim pitanjima za BiH i sve njene građane i narode morao bi se vratiti u vrijeme kad nije bilo Republike srpske. To bi morala biti početna pozicija za pravedne kooperativne dogovore.

A Fata nije jedina koja je tužila, ali je velika većina obespravljenih zaustavljena na domaćim sudovima, koji su ih izmorili simuliranjem i odugovlačenjem procesa u nedogled, opterećenih visokim troškovima, da su ne samo morali odustati, već debelo platiti državnim institucijama Rs svoju “avanturu”. Uspjeli su samo neki od njih, koji su bili odlučni i imali pare, kao Fata, i došli do međunarodnih sudova.

Već godinama se laže narodu i obmanjuje čitava svjetska javnost da je prognanim vraćena oteta imovina, a svi mi prognani znamo i argumentovano možemo dokazati da još uvijek veliki broj prognanih koji su direktno oštećerni, sve do danas nisu obeštećeni, niti će to ikad biti, ako se s tim pomire i prestanu tražiti pravdu.

Fatin slučaj ukazuje na još jedan važan aspekt ; ukazuje na apsurd, da nemoćna i obespravljena žena, ako se istrajno bori za pravdu, može naći put do pravde, a državi BiH do sada to ne uspijeva. Pravda će uvijek pobjediti, samo se za nju mora boriti. Država BiH se ne bori dosljedno i principijelno za otuđena prava države i njenih građana, radi čega još uvijek trpi nepravdu i zlo. Prvi zadatak države BIH nakon uspostave prividnog mira bio je da stane ispred svojih razorenih firmi i oštećenih građana i tuži agresore Srbiju i Hrvatsku za zločine i štetu koju su pričinili narodu i državi. Bilo je načina, a i danas postoji, da se to učini, ali spremnije i odlučnije nego je to učinjeno ležiranjem tužbe protiv Srbije i C.Gore, odnosno SR Jugoslavije.

Presudom Suda za ljudska prava u Strazburu u korist starice Fate Orlović data je jasna poruka svima koji su u BiH navikli otimati tuđe, da se to u uređenoj građanskoj Evropi neće više tolerisati, a potvrđena je i ona poznata narodna izreka da je - Oteto zauvijek Prokleto!