27.godišnjica od žrtvovanja za državu Bosnu i Hercegovinu
KAPETAN HAJRO - BUDILNIK SVIJESTI USPAVANOG BOŠNJAČKOG UMA
Autor: Elmedina Muftić
Objavljeno: 29. Oct 2019. 00:10:39

HAJRUDIN HAJRO MEŠIĆ - Kapetan, komandant kojeg je narod volio, vjerovao mu i slijedio ga. Saborci su u njemu vidjeli gaziju koji se ne boji neprijatelja, koji zna cilj prema kojem ide, koji ima viziju i plan.


ELMEDINA MUFTIĆ: Kapetan Hajro je bio ratnik koji nije želio da se brani, nego je želio da oslobađa. Njegova filozofija ratovanja je bila napad i oslobađanje okupiranih teritorija. Svjestan koliko je bošnjačkog naroda ostalo u raljama četnika, pokušavao je najprije spasiti narod jer je genocidnu namjeru agresora među prvima prepoznao. Njegovom zaslugom je spašeno nekoliko hiljada Bošnjaka iz Podrinja, koji su mjesecima bili u raljama četnika.
Zagledan u nju pjesnik zanesen prozbori: „Bosna, nejma je ljepše na svijet, ne znam ima li nesretnije zemlje“. Lijepa je najljepša. Nesretna, jer je okružena dušmanima. Ali je i voljena, jer su za nju spremni u smrt krenuti, oni najbolji izdanci iz njezinog grumena ponikli. Bosna nije tek domovina. Bosna je izvor i ušće krvi šehida...

Rođen je da obilježi vrijeme. Da ga historija Bosne upamti kao jednog od najboljih sinova koji su od njezina grumena postali. Zaljubljenik Domovine. Gazija koji je bio spreman umrijeti za opstanak Bosne. Vizionar koji se nije dao prevariti. Kapetan koji je umio pročitati rukopis zla kojim je ispisan plan nestanka jednog naroda.

Dok su se mnogi nadali miru, vjerovali u komšijsku solidarnost, on je skoro pa sam spremao otpor. Bio je budilnik svijesti uspavanog bošnjačkog uma, zaslijepljenog idejom da je bratstvo i jedinstvo ideja koja ne umire, koju žive i ostali narodi onako srčano kako je žive Bošnjaci.

Za njega se može reći da nije bio čovjek vremena, nego je bio čovjek ispred vremena. Išao je puno prije događaja pokušavajući da preduhitri zlo agresora, da spasi narod iz kandži genocida.
Hajrudin Mešić - Kapetan Hajro, komadant 1. Teočanske brigade, jedan je od devet heroja odbrambeno-oslobodilačkog rata. S pravom je ponio epitet heroja, a zna se da su heroji posebni. Kapetan Hajro je bio poseban, volio je Bosnu i narod. Za opstanak države nije štedio ni sebe, ni svoju porodicu. Za njega je Bosna bila ispred svega, i smatrao je da je za njen opstanak časno poginuti. Kapetan, komandant kojeg je narod volio, vjerovao mu i slijedio ga. Saborci su u njemu vidjeli gaziju koji se ne boji neprijatelja, koji zna cilj prema kojem ide, koji ima viziju i plan. Njegova spremnost na žrtvu za opstanak Bosne, inspirisala je njegove saborce, i donosila ogromne rezultate. Slijedili su ga u bitkama, koje su donosile pobjede, a naoružanjem otetim od neprijatelja se opremala Armija R BiH.

Kapetan Hajro je djelova na području herojskog Teočaka, mjesta koje će ostati samo san četnika. Mjesto koje je čitavo vrijeme srbo-četničke agresije na R BiH bilo izloženo žestokim napadima okupatora, ali nikad nije bilo porobljeno. Duh čuda bosanskog otpora, kojeg je kapetan Hajro probudio kod naroda, ostao je nesalomljiva prepreka za neprijatelja.

Kapetan Hajro je bio ratnik koji nije želio da se brani, nego je želio da oslobađa. Njegova filozofija ratovanja je bila napad i oslobađanje okupiranih teritorija. Svjestan koliko je bošnjačkog naroda ostalo u raljama četnika, pokušavao je najprije spasiti narod jer je genocidnu namjeru agresora među prvima prepoznao. Njegovom zaslugom je spašeno nekoliko hiljada Bošnjaka iz Podrinja, koji su mjesecima bili u raljama četnika. Kapetan Hajro nije odustao dok nije spasio narod. Njegova ratna etika ispisala je najsvjetlije stranice historije ratovanja. Časno se borio za ideju Bosne u koju je vjerovao Kapetan Hajro će ostati upamćen i po tome što je njegov život obilježila zasigurno najljepša ljubavna priča Bosne, koja nažalost u ovom vremenu populizma i agresije na kulturu sjećanja, namjerno biva izostavljena, ali zasigurno neće biti zaboravljena.



Priča o ljubavi Hajrudina i Radenke je najljepša priča opstanka Bosne u ljepoti njezine različitosti, ali i spremnosti na žrtvu žene koja vjeruje u ispravnost stavova i istinitost borbe svog muža. Radenka je jedna od rijetkih žena koja se u vremenu agresije na R BiH iz udobnosti mira, sa malom djecom vratila u R BiH, kako bi bila uz svoga Kapetana Hajru, kako bi mu davala podršku. Za Radenku nije bilo dovoljno da bude samo u kući i čeka svoga gaziju, ona je zajedno sa svojom malom djecom bila na prvim borbenim linijama, rame uz rame sa komadantom. Zasigurno su svojom ljubavi ispisali najljepšu priču odanosti. Ljubav koja je u sebi spojila osjećaj spremnosti na žrtvu za najviše ciljeve opstanka države i naroda. Ljubav koja je svjedočila i koja će do kijametskog dana svjedočiti opstanku Bosne u svoj njezinoj raškoši i različitosti. Radenka je ponijela breme odbrane domovine zajedno sa svojim herojem. i danas ga predano nosi čuvajući zajedno sa svojom djecom sjećanje na jednog od najboljih sinova Bosne.

Malo je onih koji u 33 godine života uspiju uraditi toliko herojskih dijela, a Hajrudin je u svoje 33 godine koliko mu je trajao život u ovom prolaznom trajanju, uradio tako mnogo, da i sama historija ostaje fascinirana. Pružao je otpor daleko nadmoćnijem okupatoru, oslobađao je Domovinu, spašavao narod iz obruča neprijatelja, spajao slobodne teritorije, oformio brigadu, obučio borce. Bio je strateg ali i obični vojnik, i nikoga nije štedio od bitke. Za njega je dati život za Domovinu bilo pitanje časti. A neprijatelje je gledao kao kukavice i tako se odnosio prema njima. Nije odustajao od oslobađanja, a ispred njega su bili veliki ciljevi koji su se prevodili u značenju slobodna, jedinstvena R BiH.

Na putu ostvarenja sna o slobodnoj Bosni, u akciji otvaranja koridora prema Srebrenici, 30.10.1992.godine, na borbenom zadatku poginuo je Kapetan Hajro. Ugradio je sebe u temelje Bosne. Njegovo herojstvo je inspiracija, a njegove riječi su trajna motivacija i himna patriotizma: „Sutra kad bi izgubio život, ne bi mi bilo žao, jer mislim da sam poprilično doprinio da se odupremo tom našem agresoru.“

Dobitnik je najvećeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan, policijskog odlikovanja „Medalja za hrabrost“ i Ordena heroja oslobodilačkog rata.

Živio je samo 33 godine, premalo za život, dovoljno za vječnost.

Heroji ne umiru, heroji se rode da žive.