SRBIJANSKI PLASTENICI ZA UZGOJ BOŠNJAČKIH IZDAJNIKA
Autor: Sead Zubanović
Objavljeno: 07. Nov 2019. 18:11:02

Otac nacije


SEAD ZUBANOVIĆ: Varaju se svi oni koji misle da će se nekada politika ove države, nastale tek 1878. godine, promijeniti. Garašaninova tvorevina ima u svojim temeljima ugrađen imperativ proširenja granica. Konačni cilj je velika Srbija do koje se mora doći na sve moguće načine.
Srbija je država koja nema istorije. Ona je istinu o svojoj prošlosti zamijenila mitom i epom. Srbi su takođe i narod koji nema vjere, jer njihovo svetoslavlje je, u stvari, paganstvo zaogrnuto plaštom pravoslavlja! Ove dvije nesporne činjenice su primorale kompletan narod da, svjesno i nesvjesno, sve do danas, ide putem laži, obmane i prevare. Na Srbima, kao primjeru, potvrđuje se tačnost poslovice koja kaže da onaj ko laže, taj i krade, a ko krade taj i ubija! Kolektivna šizofrenija izazvana ubijeđenjem u višestoljetnu vlastitu ugroženost od strane drugih, a tako ih uče mitovi, epovi i paganstvo zaliveno rakijom i podržano guslanjem, od ogromne većine pripadnika srpskog naroda pravi ubice, monstrume, silovatelje i palikuće. Ovu činjenicu je, po ko zna koji put, ponovo posvjedočio bošnjački narod doslovno poklan i opljačkan širom svoje domovine tokom posljednje agresije. Zatišja ili primirja između dva genocida, Srbija koristi da što bolje organizuje novo zlo nad komšijama, koje se studiozno priprema.

Varaju se svi oni koji misle da će se nekada politika ove države, nastale tek 1878. godine, promijeniti. Garašaninova tvorevina ima u svojim temeljima ugrađen imperativ proširenja granica. Konačni cilj je velika Srbija do koje se mora doći na sve moguće načine.


Sabrana djela oca nacije Dobrice Ćosića


Dobrica Ćosić koji je proglašen „ocem nacije“, a bio je i predsjednik Savezne Republike Jugoslavije (1992-1993), ideolog velike Srbije, kao i jedan od glavnih autora dva čuvena Memoranduma, osmislio je i proveo u djelo novi način psihološkog urušavanja svijesti bošnjačkog naroda, ciljane mete velikosrpstva i posvajanja najstarije države na Balkanu, Bosne, budućeg pravca teritorijalnog proširenja njegove otadžbine. „Izmislio“ je i afirmisao kao književnika Mešu Selimovića, potpisao ga pod „Derviša“ i „Tvrđavu“, a onda odveo u Beograd i sugerisao mu da javno ospori bosanski jezik, bosansku književnost i izjasni se Srbinom koji piše ekavicom, normalno ćirilicom. Tada Meša, naravno opet po direktivi, pronalazi svoje porodične „korene“ u crnogorskom plemenu Vaskovića. Nagrada za Mešinu poslušnost bila je to što se od posljedica preživljenog moždanog udara nikada nije liječio u bolnici. Ležao je i umro doslovno vezan za krevet u kućnom pritvoru. Jer on, u interesu velikosrpstva, nije smio ni slučajno reći sve ono što je znao. O tim danima njegove dvije kćerke, ni dan danas, neće da govore. Kažu da poštuju nekakav „zavet ćutnje“.

Ko zna kada će Bošnjaci shvatiti da je Meša Selimović iskorišten da bosansku istoriju pokloni Srbiji i ovjeri njeno pravo na aneksiju ovih prostora. Opšte poznati citati iz romana potpisanih njegovim imenom tipa : „ A šta smo mi, a ko smo mi?! Ni rijeka ni rukavac. . .“ pa zatim:“ . . .otpali od svoje braće, a ne prihvaćeni od drugih sa osjećajem stida. . .“ znače da su Bošnjaci bili Srbi, a Srba u Bosni nije bilo do kraja devetnaestoga vijeka, pa se, eto, Bošnjaci stide što su izdali „veru pradedovsku“ prihvativši islam! Tako je Srbija „legitimno“ dobila pravo na bosansku historiju, Humačke ploče, Kulina bana, pismo Bosančicu, stećke i kraljevsku lozu Kotromanića. Sve ono što nije imala, regularno joj je pripalo, a uz to i pravo da se Bošnjacima kao poturicama „sveti“ za petsto godina ropstva i patnje „svog“ napaćenog stanovništva!


TRIO IZ SRPSKOG PLASTENIKA


Ćosićev uspješno realizovan plan sa Selimovićem, višestruko se isplatio velikosrpstvu. Izdaja bošnjaštva postala je unosan biznis. Meša je najveći uzor Emiru Kusturici, što je pomenuti u nekoliko navrata javno i rekao. Selimovićeva bista se iz tog razloga i našla ispred biblioteke havetinjskog „Andrić grada“. Kusturica je otišao i korak dalje pa je postao Nemanja. Svoje „korene“ našao je u crnogorskom plemenu Vujovića! Za nagradu „preobraćenja“ povjerena mu je izgradnja novog srpskog Gazimestana, pomenutog Andrić grada i za tu namjenu date ogromne pare na povjerenje, bez uvida u njihovo trošenje, odnosno rasipanje. Dževad Galijašević, nekadašnji Miloševićev učenik, već desetljećima mjesečno dobija, zvanično, tri hiljade bosanskih maraka iz kase genocidne tvorevine, za samoprijegoran rad na podrivanju temelja države Bosne i Hercegovine. Profesoru Salihu Selimoviću, koji je između mnogih svojih nebuloza rekao da ne može biti Bošnjak zato što je Srbin, finansiranje svih knjiga koje bude napisao, ponudio je lično ratni zločinac Vojislav Šešelj. Mlađahni i zaista karikaturalni, nazovi novinar lista „Oslobođenje“, Muharem Bazdulj za svoj transfer među Srbe, dobio je stan u Beogradu. To mu je omogućila rečenica u kojoj je izjavio da su srpski gubitci u ljudstvu tokom agresije na državu Bosnu i Hercegovinu, „naši gubitci“! Moralnom krahu Bošnjaka pridružili su se masovno i (pot)plaćeni svjedoci koji svjedoče na suđenjima protiv svojih sunarodnika, generala Armije Bosne i Hercegovine!

Bilo bi nepošteno da se među izdajnike Bosne ne uvrste i oni Bošnjaci kojima su usta puna bošnjaštva, bosanskog jezika i islama, a svoja mnogobrojna gostovanja po srpskim televizijskim stanicama, nakon žestokih rasprava sa voditeljima i drugim gostima na pomenute teme, obavezno završavaju pomirljivom i veoma opasnom rečenicom da su Bošnjaci i Srbi jedan narod što nije i nikada neće biti istina. Možda se u toj rečenici, u toj ogromnoj laži i krije tajna njihovih trocifrenih godišnjih nastupa po srbijanskim medijima. Bagatelisanje države Bosne i Hercegovine se, eto tako, ubrzano nastavlja.

Četnici imaju sve više argumenata za mržnju i klanje Bošnjaka, kao i silovanje njihovih kćerki i žena. Za novac koji dobiju, bijednici, oni čiji će narod zbog toga opet biti ubijan, horski potvrđuju da su istina dušmanske duboko osmišljene laži! Nažalost, prošlo je vrijeme uzgajanja izdajnika Bosne i Hercegovine u srbijanskim plastenicima. Zbog njihovog sve većeg broja uskoro će, u obavljanju tog procesa, biti potrebni kombajni i traktori!