NE POSTOJI NAROD NA PLANETI ZEMLJI ČIJI ŽELUDAC MOŽE PREVARITI LAŽ
Autor: Ajša Čišija
Objavljeno: 11. Nov 2019. 23:11:32
http://www.bosnjaci.net/foto/Ajša_Čišija1.jpg border=0 width=680>

AJŠA ČIŠIJA: Lažna je politika koja priziva ratove, jer njeni propagatori će se znati na vrijeme skloniti od blizine bojnog polja. Laž je to što Dodik govori da je sve više ubijeđen u samostalnost RS-a, a laž je i to što on državi BiH konstantno negira državnost, a dug mu je, prema njegovoj državničkoj funkciji DA BUDE ONAJ KOJI NAJVIŠE RADI NA NJENOM JAČANJU. Laž je govoriti da je RS država, jer ona to nije.


Živimo u svijetu prepunom laži. Živimo u svijetu sebičnih materijalističkih interesa. U svijetu materijalne gladi. Živimo u svijetu pohlepe. Živimo da preživimo strah od mržnje, strah od odmazde svake vrste, strah od neimaštine, strah od mogućeg zla. Da, da, prepuni smo straha od svega, ali ne i od Njega - Svemogućeg Dobra. O svojoj smrti slabo razmišljamo. Ili nikako. O tome da će ona svakako jednom doći po nas. Isto onako kao što je i život došao po nas, Božijom Voljom, udahnjivanjem duše u fetus u utrobi majke naše.

Koliko ljudi želi ići oprostu Gospodara svoga i Njegovom Zadovoljstu?! A svi bi, svi do zadovoljstava dunjalučkih i ljuti su, ili tužni, ako su lišeni bilo kojeg od njih. Zaboravljaju KO SVE DAJE, a i USKRAĆUJE, ko NAD SVIM BDI. Zaboravio čovjek odakle je došao i kud ide. Iluzorno je sad očekivati da Predsjednica RS-a Željka Cvijanović shvati nepravdu slavljenja 9-og januara (koje prkoseći odluci Ustavnog suda BiH ponovo najavljuje: Vijesti.ba, 09.11.2019, Cvijanović: "9. januar će se i dalje slaviti kao Dan RS"). Iluzorno je očekivati da Cvijanović osjeti svu pogubnost 9-o januarske ideje stvaranja srpske sreće preko tuđe nesreće. Ali, srpski narod u tom entitetu koji slavi 9-i januar i dalje nije sretan. Dapače, još je nesretniji. Isto kao što ni u onoj bivšoj SFRJ onaj seljak što sad glasa za Dodikov i Cvijanovićkin pun džep, bankovne račune i puna usta laži, nije bio puno sretniji. Drndao je i dan i duboko u noć na njivi, a u pauzama za odmor cvokotao zubima od zime skakućući iza štanda na pijaci prodajući povrće, voće, sir, kajmak, mlijeko, ... cvijeće - gospođama, između ostalih i onima što iz opanka u štiklu uskočiše. Lijepo što uskočiše, ali nimalo lijepo što se i svojih roditelja, što po pijaci prodaju stidjeti počeše, pa im štandove široko zaobilaziše. Osim onda kad po pazar pred "rasulo" pijace dolaziše. Svoje komšije iz sela odozgo gledati počeše. Život je to. Nadam se ne i Cvijanovićkin, ali isto tako znam da ona ne bi bila tu gdje jeste da joj otac nije bio oficir Vojske RS-a, a uz to još odlikovan za hrabrost. Preko očeve veze se dobro uhljebi ona, njena djeca isto tako preko njene veze, a seljak?! Onaj na liniju prvu istureni što pogide među prvima, šta s njegovom djecom i vezama i vezicama?! Ništa, nek' gladna oru njivu i šute, il' eto im Njemačke - nek' hamale Švabi. Iluzorno je očekivati i da se Dodik sjeti da je Federacija dala novčana sredstva RS-u da isplati penzije svojim gladnim penzionerima. Doduše, poodavno je to bilo, ko će se sjećati još i toga?! Iluzorno je očekivati i da Dodik objelodani takve mizerne vijesti poput one da je Federacija dala 50% novčanih sredstava za obnovu asfalta u selu Liskovcu, a njeni građani dijasporci i ona bogda onih što su prezivjeli i ostali u selu iskupili 40% za isti, jer "njegovih" 10% što izdvoji iz budžeta RS-a je veće od tih mizernih 90%. A zar i tih 10% nije od BiH?! Zar RS nije Bosna i Hercegovina od koje se debelo okoristio i on i oni prije njega, i uz to još velikodušno dozvolili da je muzu i s lijeve i s desne strane "saveznici njihovi u muži resursa BiH", a Bogami i odozgo, a iznutra je svi zajedno ekonomski upropastili?! Onakvo naše bogatstvo i rudno i trudno! Poslušajte koju notornu laž on na sva usta promoviše govoreći da RS nema nikakve koristi od BiH!!! Da samo napomenem da je to selo, koje spomenuh u gornjem tekstu (a ne spomenuh ni ona do njega: Dubrave i Čikule, iliti Talove, ni mnoga druga, a trebala sam), ustvari prigradsko naselje (3km od centra grada), a gradska voda još nije stigla dalje od pola sela, jer su mještani iskupili para za toliko, tako da su moj rahmetli otac i majka ostavili 500 KM kod seoskog "odbornika" za prolazak gradske vode prije najmanje deset godina, a prokopalo se ispred moje porodične kuće i tu stalo još dok mi je otac bio živ, a umro je prije skoro osam godina. Doduše komšija do nas je sam sebi sve platio, pa već godinama ima "građansku" vodu. No, on je u Danskoj, a možda je i u Švedsku "prešao". Važno je da su srpska sela dobila i asfalt i gradsku vodu od RS-a, i ona najudaljenija od grada asfalt, gotovo sva. Davno. To je za pohvalu, ali šta sa ostalim?! Treba biti čovjek. Pa ti ljudi koji žive u selima koja sama sebe financiraju su najviše "para" (u dijaspori zarađenih) potrošili kupujući u RS-u materijal za obnovu kuća i imanja uništenih i opljačanih 90-ih. Zna se ko je pljačkao i popljačkao sve što se opljačkati dalo. Ali, već presušilo i to, nema više. Šta sad?! Zar sad i kroz Kozarac, iz mrtvih podignuti, treba da ruju buldožeri, da ruše ... rukama i parama vrijednih Kozarčana ponovo izgrađene velelepne vile i prekopaju uređena imanja?! Zar baš Kozarac, "rijeka" putnika u logor smrti 1990-ih, zar baš on mora biti duplo presječen novim planom autoputa Banja Luka - Prijedor?! Ponovo mu narušiti mir, ponovo rušiti i objekte, zar baš?! Ima li kraja patnjama bošnjačkih povratnika u svoju silom otuđenu i preimenovanu bosansko-hercegovačku avliju. RS asocira na sve ono čega se ne žele sjećati. RS je negacija svega nesrpskog: od identiteta do imetka. Može li se, i smije li se, čovjeku oteti i ime, i imetak, i dostojanstvo, i osjećaj pripadnosti rodnoj grudi svojoj, a ostati čovjek vrijedan samopoštovanja?!

Praktičnost patike je pomirila opanak i štiklu. Doći će, insaAllah, i do drugih pomirenja. Zato je moja odluka da i dalje (uprkos i Cvijanovićki, i Dodiku, i Emmanuelu Macronu - o kojem je moje mišljenje bilo moja sopstvena zabluda, i Vučiću, i Dačiću ... i nacional-šovinizmu, i raznoraznim fašističkim bolestima koje se šire Evropom) iskazujem i činim milost prema ČOVJEKU. Dodatna ljubav prema onima koji je ne zaslužuju i bezgranična prema onima koji je zaslužuju, ali ... i oni koji je ne zaslužuju trebali bi shvatiti da im bez Božije Ljubavi spasa nema - za Tu Ljubav vrijedi živjeti. Sve ostalo je na koncu bezvrijedno. A Božija se ljubav ne zaslužuje činjenjem nepravde drugom, neću reči drugačijem, jer svi smo slični, a niko od nas nije neko drugi, nego zaseban primjerak ljudske vrste.

Bog ne voli laž, jer laž je uzročnik svih zala. Laž je reći da nemaš koristi od države BiH (Dodik u nedavnom intervjuu za N1), a jesti s njenih jasala i raditi na njenu štetu. Lažna je njegova politika koja ne prihvata da joj se nameće nešto (poput NATO-a kojeg on smatra kaznom za svoj narod, a ne mari što njegova politika kažnjava druge narode i u RS-u i na nivou čitave države Bosne i Hercegovine, a vallahi itekako i njegov narod). Lažna je politika koja priziva ratove, jer njeni propagatori će se znati na vrijeme skloniti od blizine bojnog polja. Laž je to što Dodik govori da je sve više ubijeđen u samostalnost RS-a, a laž je i to što on državi BiH konstantno negira državnost, a dug mu je, prema njegovoj državničkoj funkciji DA BUDE ONAJ KOJI NAJVIŠE RADI NA NJENOM JAČANJU. Laž je govoriti da je RS država, jer ona to nije. Gnusno je lagati narod i to još u jednom te istom danu govoriti o istoj stvari jedno za medije u RS-u, a drugo na sastanku sa međunarodnim predstavnicima u BiH. Može srpski narod više vjerovati Dodiku nego svojim i očima, i ušima, i pameti, ali ... Ne postoji narod na planeti Zemlji čiji želudac može prevariti laž. Ona ili zaglavi u grlu, ili skrene u pogrešnu ulicu - dušnik. Mnogima se laž "kljuca" u mozak, te ljudi s pameti skrenu. Mnogima su usta puna laži. Puno ih je i kojima je ona zastala u grlu, guše se, zraka ponestaje - zalogaj prekrupan, niz grlo ne može, a bez gastroskopije nema mu van. Laž mora van. Strano tijelo je to.

Nema recepta za besmrtnost. Za sve ostalo ima. Onaj Koji Je Stvorio život i sve u njemu s određenim ciljem, sigurno ne ostavlja prostor besciljnosti u procesu života. Znači, sve ima svoju funkciju na putu do krajnjeg cilja. Onaj koji sve Zna, Znao je i da u čovjeku nije Dao anđela: Znao je da će čovjek učiti na greškama, popravljati se i ići dalje obogaćeniji znanjem o mogućim pojavama u životu našem i društva u kojem živimo. I postojanje zla je u svrhu usavršavanja i upotpunjavanja znanja o univerzalnoj vrijednosti dobra. Sukob dobra i zla je u službi upotpunjavanja znanja o značaju i vrijednosti dobra i doprinos je razvoju perspektive i načina djelovanja dobra na putu do konačnog cilja: uspostave potpuno pravednog poretka u svijetu. Doći će ljudi kad-tad do spoznaje da je najbolja investicija za sve nas zalagati se za naše sveopšte dobro. Jedino tako ćemo moći biti u miru sami sa sobom i sa drugima, i u blagostanju za sve nas kojem će nas rad na tome da i drugom bude dobro isto kao i meni dovesti i u njega uvesti.

Ako tragamo za smislom, pa život je smislena ideja od Onog Ko smisao Poznaje. Šta je to što određuje tokove naših misli?! Šta ih kristališe?! Šta u pravce određuje?! Pokret, ništa drugo nego POKRET. Šta je pokret?! Tok. Kretanje. Život teče, voda teče, misli teku, procesi u ljudskoj svijesti teku, ... a savjest ljudska?! Ona je utočište spoznaje kretanja koja čovjek proživi, utiče na njih, i kad tad će ona nas propitivati.

Bez različitosti mišljenja nema sukoba mišljenja, a bez sukoba mišljenja ne može se dokazati ispravnost mišljenja. No, lažni govor je zlo, to je znano svima. Svejedno je on, taj lažni govor (uprkos svim nedaćama koje prouzrokuje ljudima), u službi istine. Zato i postoji. On sam sebe "svojim rukama" uništava, a da toga ni svjestan nije. Laž objelodanjuje ideju zla i put kojem vodi. Bez postojanja zla ne bi bilo izazova dobru koji mu je potreban na razvojnom putu do istinske spoznaje razloga postojanja naše slobodne volje. Dakle, naša slobodna volja nam daje mogućnost izbora. Izbor koji napravimo je ono što će odrediti naše djelovanje. Rezultat tog djelovanja je ono što je naše, a za posljedice koje naš izbor, odnosno djelovanje, sa sobom nosi po nas i društvo u kojem djelujemo smo odgovorni ili zaslužni isključivo mi. Bez suda Božijeg ne bi bilo pravde, a Bog je pravdu izdigao iznad svih laži ovog prolaznog svijeta. Zato će nam ona vječni život odrediti.

Bog istinom suzbija laž, i laži nestaje. Pa zar bi onda organi varenja koje je Bog čovjeku podario da bi (u harmoniji s drugim organima njegova tijela) mogao opstati u životu bili u stanju da se Njemu suprotstave i svare laž?! U zabludi su svi oni koji misle da gutanjem laži ta laž neće skrenuti na pogrešan put (u dušnik) i dovesti do gušenja čovjeka. Jedini spas mu je medicinska intervencija.

Duša, duša, valja je spašavati. Svima nama, jer ... pred očima Evrope se isprepadana, promrzla, iscrpljena migrantkinja gladna porađa u šumi; migranti izvršavaju samoubistva; bivaju potopljeni u moru nakog "obijanja oko kapija" evropskih pomorskih gradova; u hladnjačama kamiona se guše desetine migranata, djeca u pupu mladosti; iscrpljen od straha, hladnoće, gladi, prljavštine, potucanja i krijenja po šumama, mladić kojem su oteli nadanja i snove, takozvani migrant što uzrokuje krizu, stiže na kraj svog puta i umire pred zgradom slovenske policije u Ilirskoj Bistrici. Laž je nazivati to migrantskom krizom. Istina je da je to moralna kriza Evrope i svijeta. Duhovni kolaps je to. Zar ne ugledati u tim znakovima Božiju opomenu Evropi i preostalom dijelu čovječanstva koji sve to s prezirom prate?!Zar ne pustiti suzu zbog stradanja ljudi kojima smo pomoć uskratili?! Nastaviti podizati zidove, postavljati bodljikave žice ispred nevoljnika, a u izobilju svom se oholiti?!?! Još znati da je veliki dio našeg blagostanja rezultat nepravednog, i u našu korist crpljenja resursa upravo iz tih zemalja iz kojih ti nevoljnici dolaze!!! Pričam o Evropi i svijetu.

To znači biti slijep, pa ništa ne ugledati - u čovjeku sebe ne prepoznati; gluh, pa očajnički vapaj u jadu ukliještenog ne čuti; nijem, pa glas protiv gaženja ljudskih prava na život dostojan čovjeka ne podignuti i od ljudskih vrijednosti odustati, a oči, uši i grlo imati. Pameti tu nema. Nema pameti ni u očekivanju da promrzli, gladni, prestravljeni i "obezglavljeni čovjek" u svojoj nemoći da izmijeni svoje stanje, čovjek bez normalnih uslova za bilo šta, pa tako i za prijeko potrebnu higijenu tijela, ne bude agresivan (taman da nikad takav nije bio) i ne pobije se sa istim takvim kao on (jer onima koji ga u to stanje dovedoše ne može ništa) zbog jednog toaleta ispred kojeg u redu stoji ili jednog kupanja na koje predugo čeka. Život u necivilizacijskim uslovima ostavlja prostor necivilizacijskim postupcima. Ljudi se guraju i otimaju za šnitu hljeba, kradu telefone da bi nazvali s tuđeg broja nekog ko bi im eventualno mogao pomoći da prebjegnu tamo gdje misle da će konačno pronaći to priželjkivano, od njih daleko, "sunce da ih ogrije", jer se boje da se njihovi telefoni (ako ih uopše imaju) prisluškuju. Migrant je kušnja na kojoj padaju ljudske savjesti. Savjesti Evrope i svijeta. Uglavnom. Drugačije to nazivati, migrantskom krizom to nazivati je laž, a želudac ni jednog naroda na svijetu ne može svariti laž. Već dokazano, a novi dokazi se nižu jedan na drugi. A čovjek?! On zaboravio odakle je došao i kud ide.