Sarajevski Gisors („Kula Zatvorenika“)
PETAK 13.
Autor: Mr. Mehmed Čaušević
Objavljeno: 17. Dec 2019. 14:12:52


MR. MEHMED ČAUŠEVIĆ: Na petak 13., tog čuvenog Gisorskog jutra, stjerani u kut tvrđave Gisors, templari očajnički žele spašavati živu glavu sa kuknjavom, vikom, galamom, uzaludna im je bila medijska podrška. Bili su prepušteni na milost i nemilost kralja Filipa, a koji će po svemu sudeći dovesti ih pred sud pravde za nedjela koja su učinili.
Kako je moguće da o sudbini (Evropskog) Jerusalema odlučuju njegovi građani, a ne stranci? Zbog toga Papa (čitaj stranci) sakupljaju novčana sredstva kako bi u nekoliko godina izdali „3 dokumenta“ sa kojima su proklamovali da se oformi specijalni krtaški viteški red poznat kao templari (šestorka), a kojima se daje gotovo apsolutna moć, te da djeluju i odgovaraju jedino u ime „svete stolice“ (čitaj po instrukcijama stranaca). Jedina njihova zadaća jeste da zauzmu Jerusalem kako bi ga oslobodili od muslimanskog uticaja, te da nametnu jedino svoju templarsku volju.

Putujući po Evropi predstavnik viteškog reda „veliki meštar“ (najglasniji u šestici) uspio je pronaći potporu stranaca za svoje idejne planove. Preko noći su stekli veliku podršku, bogatsvo, slavu. Toliko su marljivo sakupljali podršku da su zadobili povjerenje i od nekoliko „sveštenih lica“, a koji su na svojim „sedmičnim misama“ javno hvalili pripadnike viteškog reda. Zauzvrat ta „sveštena lica“ su bila nagrađena poklonima. Templari su gotovo bili ubijeđeni da ih niko ne može svrgnuti sa stolice moći koju su tada uživali, pa su počeli da čine i sami djela za koja su druge optuživali.

Templari su bili vješti na riječima te su privukli mnoge velikodostojnike širom svijeta. Da se ne lažemo, izvojevali su njihovu podršku. Svjetski lobiji zauzvrat su tražili da templari prodaju svoju dušu đavolu za 3 milijarde maraka?! Uz to, naređeno je paradiranje (protivno volji građana!!!) po centru „Evropskog Jerusalema“. Građani to nisu oprostili, niti će ikada zaboraviti! Zbog takvih prestupa, a i oholog odnosa prema građanima, templari ostaju bez podrške domaćeg stanovništva.

Nekoliko nezadovoljnih članova dotičnog viteškog reda- templara su izašli iz te priče, a onda saopštili građanima o nepravilnostima i nemoralu koji se događa unutar reda. Tako su iz vela tajnosti izašle na svjetlo dana njihove radnje za koje su optuženi. Djela za koja su bili optuženi su ljubavne afere, nepotizam, bespravno dijeljenje novca građana, zapošljavanje svoje rodbine na nezakonit način, i najveća optužba je za podršku 'sinovima i kćerima Sodomore i Gomore'. Sve su to činili „u ime zakona“, „morala“, „vjere“, „ideologije“...

Godine 1305., Kralj Filip (glasnogovornik 3.) odlazi na razgovore kod tadašnjeg vrhovnog Pape (čitaj kod stranaca) ubjeđujući Papu da viteškom redu (6.) uskrati svoju podršku, jer ionako na osnovu njegovog novca opstoje i djeluju, te da nemaju podršku građana, da su postali oholi, kontradiktorni sami sebi isl. Kralj Filip se udružuje sa izbačenim članovima viteškog reda, te odlučuje na obračun sa templarima.

Godine 1307., tog čuvenog petka 13. Kralj Filip presuđuje viteškom redu i najavljuje njihovo progonstvo. Templari su bili u panici, razoružani od potpore stranaca mnogi priznaju svoja nedjela, pravdajući se na sav glas, koristeći time svoj položaj i ugled među vjernicima, da su štitili građane, jer tobože i sami su formirani da zaštite volju građana, borili se u ratu za odbranu domovine, pohodili su sveto hodočašće isl., ali ništa to nije moglo pomoći.

Na petak 13., tog čuvenog Gisorskog jutra, stjerani u kut tvrđave Gisors, templari očajnički žele spašavati živu glavu sa kuknjavom, vikom, galamom, uzaludna im je bila medijska podrška. Bili su prepušteni na milost i nemilost kralja Filipa, a koji će po svemu sudeći dovesti ih pred sud pravde za nedjela koja su učinili. Neće stati samo na tome, nego će im kralj Filip uzeti i njihovo blago (3 milijarde maraka), za koje kruže glasine da su templari uzeli od domaćeg stanovništva u svoje džepove, a onda će pokušati pobjeći tamo gdje su uživali podršku, a to je Švicarska i Engleska.

Mnogi članovi viteškog reda neće uspjeti pobjeći već će ostati zarobljeni u kuli tvrđave „Gisors“, a ta kula će ostati zabilježena u historiji kao zatvor pod imenom „Kula Zatvorenika.“
Templari će potrajati još nekoliko godina, a onda će Papa (čitaj stranci) oduzeti privilegije sa kojima su štili templare. Na kraju će biti osuđeni i ugašeni. Izgledali su kao pilot projekat stranaca, koji su zauzvrat za stolice morali ispunjavati sve što im stranci narede. Od njihovog postojanja su imali koristi samo oni njihovi bližnji, kao i ulizice-simpatizeri. Oni su tako nesvjesno bili zarobljeni i prije zarobljeništva u kuli Gisorsa.

Jedini spas glasnogovornika templara jeste bila partnerska koalicija sa kraljem Filipom( pošto je izgubljena podrška stranaca), a koja će se ako politički prežive u budućnosti za nekoliko godina i dogoditi.

Politika je to, živi bili pa vidjeli.

Na kraju, najveća njihova greška je to što su uz sebe držali jedino svoje ulizice, a za potporu umjesto domaćeg stanovništva birali strance. Druga kobna greška jeste što su se zavjetovali na slijeđenje zakona i etičkih principa, a onda su i sami uz dozu oholosti zapali u korupciju i nepotizam.

Posljedni zabilježen razgovor u ovoj godini jesu riječi velikog meštra koje upućuje kralju Filipu: „Kada nabiješ nogom one koji su unutar tvojih redova skloni nepotizmu i korupciji, onda možemo biti prijatelji?“

Na što se kralj Filip osmjehnu, a onda ironično odgovori velikom meštru:“ Poštovani meštre, prvo ti treba da pokažeš primjerom kako 'nabijaš nogom' one sa kojima si u koaliciji a skloni su nepotizmu i korupciji, a onda to ' nabijanje nogom' trebaš da preusmjeriš i u svoje redove, a ne da na svoje sliježeš ramenima- a u druge upireš prstom.“

Uzdahnu duboko veliki meštar pa tiho prozbori: “... ali, ali mi i kada sudjelujemo u nepotizmu i korupciji, mi to osudimo- znači nije pravilo, već izuzetak...“

Kralj Filip završi razgovor riječima: „Eto vidiš veliki meštre kakva je razlika između nas i vas?!! Niste originalni već ste plagijat, kao takvi nemate svrhu postojanja, zato ćete kao projekat biti ugašeni.“

(Tekst koji se nalazi pred vama je satiričnog karaktera. Svaku rečenicu ovog teksta treba shvatiti kao pozitivnu kritiku društva.)


Mehmed Čaušević je rođen u Tuzli 9. januara 1990. godine. Osnovno obrazovanje je završio u Živinicama. Srednju školu upisuje u Mostaru, gdje pohađa Karađoz-begovu medresu sa odličnim uspjehom. Nakon završetka srednje škole upisuje se na Fakultet političkih nauka u Sarajevu (smjer: Politologija), te nakon diplomiranja upisuje i master studij na istom fakultetu (smjer: Politički sistemi i demokratija). Magistrirao u Sarajevu 26.04.2017. godine.