Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, inžinjer iz bivšega AluminijaEvo, ovih dana domaći mediji ističu u svojim natpisima da je došao kraj Aluminija. Upravo o njihovim kriminalcima i lopovima, sa grobarima, moja malenkost piše i govori, već pune 24 godine. Znajući da je istina i samo istina veoma bolna, morala je i dočekati svoje svjetlo dana i širokoj javnosti, prikazati i sve laži iz jake i moćne Gebelsove informativne mašinerije. Sve što se i stvaralo ili gradilo na lažima, nužno je da se i konačnog, sudnoga dana i poruši.

Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, inžinjer iz bivšega Aluminija

Međutim, nikako ovo ne može niti biti kraj Aluminija, kako bi to svi ovi kriminalci i grobari priželjkivali. Nužan je i sudski epilog, da se u javnosti i na nedjelima prikažu i sudske optužnice, a da se u novim kaznenim institucijama, zatvorima, već osiguraju i kapaciteti za njihovo prebivalište, u svim narednim godinama, zaslužene kazne.
Svakako, najveći kriminalci i lopovi su godinama bili Mijo Brajković i Ivo Bradvica, jasno sa svojim saradnicima, veoma dobro znani ovoj mostarskoj javnosti.
Među grobarima su mnogi iz vlasti Federacija, znani i često spominjani i u mnogim mojim sadržajima, koje je javnost, ukoliko je i bila zainteresovana, mogla redovno pratiti i čitati.
Svi premijeri Vlade Federacije FBiH, od Bičakčića, Hadžipašića, Brankovića, preko Nermina Nikšića do Fadila Novalića, kao i njihovim ministrima za energetiku i industriju, od Heće do Nermina Džindića, dio su aluminijskoga kriminalnog lanca do današnjih dana.
Zajednička, uzurpatorska kriminalna privredna politika, u zajedničkom dogovoru između HDZ-a i SDA, po znanom principu: „Ko je šta jamio, jamio je“ ili po narodnom, ne diraj ti mene, neću dirati ni ja tebe, bio je temeljni dogovorni postulat za sveobuhvatnu privrednu pljačku, kao i uništavanje mnogih proizvodnih kapaciteta.
Privatna ili stranačka privatizacija, očiti su primjeri brojne viđene pljačke, sa progonima radničke klase i egzistencijalno uništavanje njihovih porodica.
No kada je u pitanju firma Aluminij, očit je primjer diskriminacije na nacionalnoj osnovi, gdje radnici nehrvati, nisu mogli imati ravnopravni tretman pri zapošljavanju, kao i pri podjeli radničkih dionica. Uostalom, nije i bez razloga na ulazu u firmu bilo ispisano grafitnim slovima: „Srbima, Bošnjacima i psima, ulaz je zabranjen u firmu“!
Kako godinama, nije bio dozvoljen i pristup u firmu zvaničnim predstavnicima državnih institucija, činjenica je da su moćnici, ogrezli u kriminalu i lopovluku, sa Brajkovićem i Bradvicom, uz podršku svoga stranačkog HDZ-ovog nacionalističkog, upravljačkog i vladajućeg društva, mogli nesmetano godinama pljačkati i firmu, državu i društvo.
Koliko se dugo isti koprcaju u sopstvenoj kaljuži, poput žaba kreketuša, nisu niti sami svjesni, upravo zahvaljujući i ulizničko-podaničkoj vladavini kadrova SDA i HDZ-a.
Ovi bi se opet, bez stida i srama prijavili i pojavili u novoj vladajućoj strukturi, bilo da je Vijeće ministara, poput Nedžada Brankovića, koji je ranije kao premijer vlade Federacije, javno isticao kada je Aluminij u pitanju, da je to: „Kompromis politike između stranaka HDZ-a i SDA, radi mira u kući“.
Isto tako i Fadil Novalić, sa svojom svitom, rado bih ponovo sjedio u istoj fotelji vlade Federacije, kako bi i nastavio i dokrajčio lo0povluk iz „aluminijske folije“.
Još uvijek premijer Fadil Novalić, kao i njegov ministar Nermin Džindić, sa finansijerom Jelkom Miličević, kao i ostalim učesnicima u vlasti, nisu konačno svjesni da se ne bave „mrcvarenjem“ sa firmom Aluminij i sa sudbinom trenutnih radnika na iščekivanju statusa i sopstvene sudbine, kada je proces STEČAJA bio neminovan.
Da li se ova vlada sa Fadilagom, još uvijek skriva iza države BiH, koju još pomalo mogu podkradati, bez polaganja računa javnosti ili bilo kojim zvaničnim institucijama vlasti.
Gle čuda, fantomska izraelsko-kineska grupa, iznajmila bi ove pogone Aluminija na rok od 15 godina, što sve liči na piljarsku ili pijačnu trgovinu sa našim vrijednostima, te bi nastavila proizvodnju, pod veoma čudnim uslovima, zanemarujući i naš ukupni minuli rad i soptsvene vrijednosti kapitala.
Maca bi odmah pojela i prekrila sve lopovluke sa gubicima, sasvim nedostupne javnosti spoznaje prave istine.
Na kraju, treba istaći, da se niti država ne treba više miješati, niti ima moralno ni bilo koje drugo pravo, u takvu trgovinu, jer njen kapital fmozni od 44% i nije više taj kapital, jer skrivaju i svoje obaveze prema obespravljenim radnicima, Srbima, Bošnjacima i nepodobnim Hrvatima, bez njihovog dioničarskog udjela?
Isto tako, veoma poznato, da ova firma, nacionalističko- ustaška jazbina i nije više, niti u bilo kojem pogledu državna firma i svenarodna, kaku je stvarao i zamislio genijalni strateg i tvorac, gospodin Emerik Blum.
Kada je već otuđena ranijih godina od genijalnog umotvorca i rasadničara lijepih karanfila, sa ovih poljana, rah. Osmana Pirije i nema joj povratka boljoj namjeni, u ovim vremenima i trenutnoj situaciji u gradu „slučaja“ Mostaru, mogla bi izvrsno poslužiti, zajedničkoj deponiji odlaganja smetljišta, umjesto „Uborka“.
Ništa čudno, niti smješno, jer bolje ne zaslužuje radi svojih diskriminatorskih i nacionalističkih postupaka, odnosa prema ovoj istoj državi čija je imovina bila i prema svim radnicima nehrvatima, koji su je stvarali, gradili i upravljali njenom proizvodnjom.
Bila su to vremena moćnoga „Energoinvesta“ i njegovih kadrova, kao i genijalca pok. Josipa Jole Muse, koji je znao i umio, kako se stvara i živi sa mostarskom rajom.