Sa ulica šalju poruke koje često prevazilaze njihove i svjetovne i duhovne segmente. Ako bi malo više tragali i izučavali prošlost takozvane ,,Crnogorsko primorske mitropolije SPC u Crnoj Gori” sjetili bi se i ratnih i huškačkih pohoda ,,za sveto-srpstvo i blagoslov” za rušenje Dubrovnika, ubijanja Srebrenice, ali i nalaganja badnjaka na Cetinju 1991. godine kada su velikosrpski nacionalisti pokazali svoje pravo lice.

BOŽIDAR PROROČIĆ: U Crnoj Gori je njegovim ukupnim političkima (a ne crkvenim načelima) Crna Gora duboko podijeljena. Da li ćemo smoći hrabrosti i snage i sami reći, ja sam Crnogorac i ništa više od toga i van toga. Želim svoju crkvu koja je vašim lažnim dekretima (SPC i takozvane Podgoričke skupštine) oduzeta uništena kao i sva crkvena imovima koja je pripadala svetoj i apostolskoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi na nama je da damo svoj doprinos da očuvamo crnogorski identitet ili će mo nestati i kao država i kao narod.

U vrijeme strogog Božićnjeg posta (a post nalaže suzdržavanja ne samo od hrane, već i od rđavih misli, djela, sukoba, svađa), svejdoci smo da crnogorska politička scena nikada nije bila ,,vatrenija.” Uzavrele strasti i napadi povodom usvajanja ,,Zakona o slobodi vjeroispovjesti” koji su se manifestovali i u Skupštini Crne Gore pokazuju nam sve slabosti crnogorskog društva. Crna Gora kao država sa bogatom i dugom tradicijom postojanja njene hiljadugodišnje borbe za nacionalni integritet i suverenitet, nalazi se pod udarima Srpske pravoslavne crkve (SPC) i njenih eksponenata. Nastupajuće 2020. godine navršiće se tačno 102 godine od ,,Božićnjeg ustanka” u borbi za "Pravo čast i slobobu Crne Gore.” Isto tako navršiće se i 102 godine od takozvane ,,Podgoričke skupštine (24-29 novembar) kada je Crna Gora nestala kao stara država dinastija Petrović detronizovana, a Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) nasilno prisajedinjena SPC. Ovo su činjenice koje ne može poreći nijedan publicista, istoričar, ni jedan naučni radnik ni jedna akademija nauka.

Crnogorcima se brani i osporava da budu ono što jesu. Nijedna pravoslavna država u svijetu nema problem koji mi imamo. A to je da se vjerska načela i slobode svete i apostolske Crnogorske pravoslavne crkve za nas Crnogorce na ovakav način brutalno ruše od strane SPC i njenih eksponenata u Crnoj Gori. Eksponenti često brutalne politike SPC oličeni u crkevnim oligarsima koji i u krugovima vlastite SPC nisu dovoljno poštovani i uvaženi (što je slučaj sa mitropolitom Anfilohijem). Blokade saobraćaja, koje su se odvijali u više gradova u Crnoj Gori težili su ka destabilizaciji Crne Gore. Pored građana učestvovali si u sveštenici. Ako vjeruju u Boga tvorca svedržatelja, ako mu se mole zar nije dovoljno da budu u hramovima ako su iskreni vjernici, a ne na ulicama!!! Sa ulica šalju poruke koje često prevazilaze njihove i svjetovne i duhovne segmente. Ako bi malo više tragali i izučavali prošlost takozvane "Crnogorsko primorske mitropolije SPC u Crnoj Gori” sjetili bi se i ratnih i huškačkih pohoda "za sveto-srpstvo i blagoslov” za rušenje Dubrovnika, ubijanja Srebrenice, ali i nalaganja badnjaka na Cetinju 1991. godine kada su velikosrpski nacionalisti pokazali svoje pravo lice.

SVETO VELIKOSRPSTVO: Crna Gora služi samo kao paravan iza koga se kriju i kuju svoje mračne ideje prekrajići krvave mape Balkana

Mučna je i teška bila borba za Crnu Goru od početka devedesetih na ovamo na tom putu istrajali su mnogobrojni časni Crnogorci. Da li se crnogorsko demokratsko društvo promijenilo danas. Nije nažalost u okovima srpskih ralja i dalje su okovani srbo-crnogorci kojima je je sve drugo svetije osim Crne Gore. Zamislite pravoslavne hrišćanstvo (i Bibliju koja propovijeda ljubav, praštanje, mir) a eksponent SPC u Crnoj Gori takozvani Mitropolit Anfilohije koji kune, gdje je tu hrišćanstvo gdje su tu hrišćanska načela, uz to obavezno zloupotrebljava svece koji su živjeli u jednom teškom vremenu. Ono što je sigurno je da u crnogorskim okvirima Mitropolit Anfilohije nikada neće biti svetac. On će biti vječiti pobornik teorije (krvi i zla i Srbi svi i svuda). U Crnoj Gori je njegovim ukupnim političkima (a ne crkvenim načelima) Crna Gora duboko podijeljena. Da li ćemo smoći hrabrosti i snage i sami reći, ja sam Crnogorac i ništa više od toga i van toga. Želim svoju crkvu koja je vašim lažnim dekretima (SPC i takozvane Podgoričke skupštine) oduzeta uništena kao i sva crkvena imovima koja je pripadala svetoj i apostolskoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi na nama je da damo svoj doprinos da očuvamo crnogorski identitet ili će mo nestati i kao država i kao narod.

Ovaj moja vapaj je kada mnogi šute "zbog mira u kući” kada mnogi žele da rasparčaju Crnu Goru da je duboko podijele vođeni nacionalističkim interesima. Da se probudimo da damo svi svoj doprinos na očuvanj svete i apostolske Crnogorske pravoslavne crkve njenih tekovina i državnosti. Srušimo li našu CPC SRUŠILI SMO I TEMELJE CRNE GORE. Ma koliko god da je teško ne zaboravimo da je Crna Gora i Crnogorci dali ono što je najsvetije za Crnu Goru a to je život da bi smo mi bili oduvjek ono što jesmo. Država sa svojim punim integritetom crkvom, jezikom, državnošću. Iako je opoziciji (dobrom dijelu) stalo samo do vlasti moramo pokazati slogu jedinstvo ali i hrišćanske principe koje SPC nažalost nema jedna od tih poruka je NE UBIJ, a ubijali su u ime vjere i načela. Mi to se sebi ne smijemo dozvoliti ali ni njima kojima Crna Gora služi samo kao paravan iza koga se kriju i kuju svoje mračne ideje prekrajići krvave mape Balkana.

UDRUŽENI VELIKOSRPSKI DVOJAC: Patrijarh i Amfilohije