Osporavanje bosanskog jezika, pljačka bošnjačke zemlje i izdaja države
BOŠNJAČKO SUDBINSKO PITANJE: BITI ILI NE BITI
Autor: Sead Zubanović
Objavljeno: 20. Jan 2020. 15:01:02


SEAD ZUBANOVIĆ: Ovo je trenutak bošnjačkog sudbinskog pitanja, biti ili ne biti! Ako i odluka Ustavnog suda države Bosne i Hercegovine bude u korist četničkog plana, njenog nestanka, najizglednija opcija za Bošnjake je, prije ili kasnije, muhadžirluk! Muhadžirluk za Bošnjake, ko zna koji po redu, ali iz Bosne sigurno posljednji put!
Jedan narod određuje teritorija na kojoj živi i jezik kojim govori. Znači da bez vlasništva nad zemljom i neposjedovanja vlastitog jezika ni jedna etnička skupina nema prava da se nazove narodom. Nažalost, Bošnjaci su sada na putu da izgube taj prefiks. Bosanski jezik im se, u vlastitoj državi, uporno osporava, a u sudskom procesu koji je došao do Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, izvjesna je velika je mogućnost da, pod pritiskom velikosrpskih snaga, oteta bošnjačka zemlja pripadne njenom okupatoru. Zaista nije jasno zašto se ovo pitanje ne publikuje i afirmiše, odnosno kome je stalo da javnost u federalnom dijelu države šuti i ne reaguje u ovom historijski prelomnom trenutku?

Političko ponašanje najvećeg posrbljenog bosanskog Vlaha, Dodika, je siguran pokazatelj dušmanske strategije. On Bošnjake uporno naziva muslimanima, a Ustavno sudstvo njegove genocidne tvorevine je donijelo odluku da bošnjačka zemlja koja je „zakonski uzurpirana“ u peridu od 1912. do 1955. godine, pravno ostaje u vlasništvu otimača. U pitanju je zemlja dodijeljena srpskim dobrovoljcima iz balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata, kao i ona nacionalizovana nakon Drugog svjetskog rata.

Rahmetli dr. Jusuf Mulić, emiritus i profesor je u bezbroj navrata elaborirao, usmeno i pismeno, šta ovu zemlju, uzurpiranu najviše od Vlade Kraljevine Jugoslavije, obavezuje da bude vraćena Bošnjacima od kojih je i oteta. Tadašnja država nije i pored mizerne procjene vrijednosti, nikada isplatila novac na ime materijalnog obeštećenja zemljoposjednika. U jednom, samo ponegdje u dva navrata su isplaćene smiješno male rate u mjenicama, a isplata istih je trebala teći sve do sedamdesetih godina prošlog vijeka! Samim tim ugovor o otkupu zemlje od strane države je postao pravno ništavan. Podaci sa imenima i prezimenima Bošnjaka, vlasnika 82 % bosanske zemlje, evidentirani su u zemljišnjim knjigama koje se nalaze u Beču kao i u Istanbulu i nikakav problem nije do njih doći.

Istinu braniti u ovom slučaju nije uopšte teško, ali je pitanje ko će to učiniti! Zar oni koji su uspjeli upropastiti tužbu države Bosne i Hercegovine protiv države Srbije za počinjenu agresiju, mogu spasiti bosansku zemlju?! Oni koji su tako lahko (pro)dali Sutorinu Crnoj Gori? Pitanje svih pitanje je da li bošnjački političari na vlasti imaju interesa da u ovoj situaciji bar iznesu svoje mišljenje? Jesu li oni uopšte svjesni blizine poraza probosanske ideje o Bosni i Hercegovini kao državi građana? Da li je ova šutnja nametnuta njihovom voljom? Bože dragi, da li su ih njihovi novčanici toliko zaslijepili da im i mogući nestanak vlastite države ništa ne predstavlja?! Oni su klasičan primjer da narod koji neko vrijeme nije bio suveren, politički atrofira. Ima li kod Bošnjaka onih ljudi u vlasti, čiji pogled prelazi preko Kozije ćuprije? Najveći bošnjački problem je što u vladajućoj eliti nemaju državnike, ljude koji misle na svoju državu, a političara, onih koji misle samo na sljedeće izbore, na političkoj sceni, imaju na pretek!



Ovo je trenutak bošnjačkog sudbinskog pitanja, biti ili ne biti! Ako i odluka Ustavnog suda države Bosne i Hercegovine bude u korist četničkog plana, njenog nestanka, najizglednija opcija za Bošnjake je, prije ili kasnije, muhadžirluk! Muhadžirluk za Bošnjake, ko zna koji po redu, ali iz Bosne sigurno posljednji put!

Ne tako daleke 1891. godine rahmetli Savfet-beg Bašagić je svojim stihovima obilježio početak ove golgote. Njenom (tragičnom) kraju postaćemo svjedoci ovih dana!

Znaš Bošnjače nije davno bilo,
Sveg mi svjeta! nema petnaest ljeta,
Kada u našoj zemlji ponositoj
I junačkoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja pa do Brodskih vrata
Nije bilo Srba ni Hrvata,
A danas se kroza svoje hire
Oba stranca ko u svome šire.

....

Oba su nas gosta saletila
Da nam uzmu najsvetije blago
Naše ime ponosno i drago. . .