Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, bosanski Srbin /bivši predsjednik Gradskog vijeća grada Mostara/ Optimalno rješenje za grad i njegove građane, kada su u pitanju izbori i izborna križaljka, svakako bi bila isključiva želja građana, njihovo maksimalno i neposredno uključivanja u organizovane rasprave, sa zahtjevom da se udalje prsti i sjenke nacionalističkih stremljenja i želja, ma koji to bili stranački ili nacionalni interesi.

Pitamo se svakodnevno, evo već punih 12 godina, da li će u gradu „slučaja“ Mostaru, biti izbora za Gradsko vijeće?

Tragikomično je, smješno i žalosno, kada se mnogi po pisanim i elektronskim medijima, često oglašavaju i raspravljaju o ovoj temi i sudbini ovoga grada.

Ne znajući ili ne želeći iskreno i odlučno reći, kakav to mi grad Mostar hoćemo i želimo.
Hoćemo i trebamo, samo građanski, civilizovani i Evropski grad, po mjeri svih njegovih građana i naroda. Nije nam potreban grad „čistokrvnih“ nacionalističkih elemenata, ma iz koga naroda ili nacije bili, već ljudski, čovjekoljubivi, dostojan zajedničkog suživota, kakav je prije agresije i bio.

Neka ovo i bude blagoslov i želja velikog autoritativnog poglavara, svjetskih razmjera, Sv. Pape Franje:

„Bože mi oprosti, radi njih griješim, svoju plemenitu dušu“/ Sv. Papa Franjo/

U vremenima dvostruke agresije, sa istoka i zapada, boravio sam u ovome gradu, kao njegov lojalni građanin. U post dejtonskom periodu od 1996 godine, biran sam vijećnik u dva saziva Gradskoga vijeća, a u mandatnom periodu 2000/04, po funkciji sam izabrani predsjednik/ podpredsjednik istog Gradskog vijeća, iz reda srpskoga roda, ali ne i današnjeg „dodikovskog“ velikosrpskoga fantomskog ili nebeskoga roda.

Bio sam i najstariji vijećnik, koji je predsjedavao prvom sjednicom, za uspostavu Gradskoga vijeća, poslije prvih ostvarenih izbornih rezultata, sa liste građana za „jedinstveni grad Mostar“.

Godine 2003., aprila mjesecu, Visoki predstavnik OHR-a, gospodin Pedy Ešdaun (Paddy Ashdown) donosi nam novi Statut /koji se razlikuje od prelaznog Statuta Hansa Koshnika/, bez bilo kakvoga razgovora i dogovora, stavlja nam ga u opticaj i primjenu i to imperativno, bez naše saglasnosti i rasprava. Lično, istoga dana, gospodin Eshdaun, postrojava vatrogasne jedinice sa zapadne i istočne strane grada, te nam prenosi njegovu nakanu „stvaranja“ jedinstvenog grada Mostara.

Od jedinstvenog grada, poslije njegovog odlaska, ostaje nam najobičnija dimna zavjesa, koja se vrlo brzo raspršava, a mi se svi zajedno prepoznajemo, kakvi smo i bili u tim zločestim vremenima, sa nedoličnim odnosom i ponašanjem u zajedničkom bitisanju.

Iako je prelazni Statut i upravljanje gradom, pod nadzorom gospodina Hansa Košnika, dalo neke pozitivne pomake i rezultate, sa jasno definisanom i teško stečenom Centralnom zonom u gradu, sa šest opština u gradu; Jugozapad, Stari grad, Sjever, Jugoistok, Zapad i Jug, svakako nezaboravljajući nikada i Centralnu zonu grada.

Međutim, veoma je važno istaći da je sudbina i dalje zajedničko življenje i djelovanje u ovome gradu, nastavljeno po principu majorizacije i dominacije, bolje rečeno i očite brojne diskriminacije struktura funkcionisanja brojnih društvenih institucija u gradu, po volji i receptu, posebno nacionalističke stranke HDZ-a u Hrvata i djelimično nacionalne stranke SDA u Bošnjaka. Status i stanje u gradu godinama, od Dejtona do danas, odvija se po principu slične ili djelimične majorizacije HDZ-a, kojem i međunarodni faktori u zvaničnim njihovim predstavnicima u gradu, sasvim jasno tolerišu njihovo ponašanje, uz prećutno odobravanje.
Ostavljajući na volju, ovim strankama da usaglase svoje stavove i želje, po pitanjima rješavanja svih pitanja po važećem Statutu, koji nam je nametnuo gospodin Pedy Ašdaun, malo je toga pozitivnog odrađeno i usvojeno.

Nažalost, velikom stradalniku u dvostrukoj agresiji, gradu Mostaru i njegovim građanima, predodređena je i još crnja sudbina i nezapanćen status „grada slučaja“ bez sospstvenog izbornog procesa, već punih 12 godina za Gradsko vijeće grada. Istina, po volji iste te međunarodne zajednice zadržan je, sve ove godine HDZ-ov gradonačelnik na svojoj funkciji, koji je mogao samostalno odlučivati o mnogim vitalnim i sudbonosnim pitanjima za grad i njegove građane, trošiti novce iz budžeta građana po volji i željama njihovih čimbenika.

Godinama su se dešavale u gradu nevjerovatne prestave sa cirkusnom pozadinom, iznalazeći rješenja za izbornu križaljku u gradu, dogovaralo se u zatvorenim torovima dvije vladajuće stranke, da se nikada i ne dogovore, prećutno i tajnovito, pod „budnim okom“ mnogih, pa i posljednjeg Visokog predstavnika OHR-a, gospodina Valentina Incka, koji je i lično ali tako ohlako i raspustio posljednji sastav Gradskoga vijeća.

Šta reći, već sramotno i nedolično za međunarodnu zajednicu, a o domaćim „uzurpatorskim“ upravljačkim snagama, samo jad i bijeda, sa čemerikom koju građani ovoga grada nisu nikada zaslužili u njegovoj stoljetnoj i vjekovnoj tradiciji.

Optimalno rješenje za grad i njegove građane, kada su u pitanju izbori i izborna križaljka, svakako bi bila isključiva želja građana, njihovo maksimalno i neposredno uključivanja u organizovane rasprave, sa zahtjevom da se udalje prsti i sjenke nacionalističkih stremljenja i želja, ma koji to bili stranački ili nacionalni interesi.

Veoma jednostavno i praktično, ali zašto i ne prihvatljivo, bilo koji model se zvao ili nazirao da se bivše opštine u gradu sa Centralnom zonom odrede za izborne jedinice.

Ukoliko se i prihvati sastav Gradskoga vijeća, shodno Statutu i dogovoru, da broji 35 vijećnika, neka se po nekom ključu i broju stanovnika koji žive na ovim područjima odredi i broj vijećnika, primjera radi; opštine Jugozapad (7), Stari grad (5), Zapad (4), Sjever (3), Jugoistok (2), Jug (2) i Centralna zona (3), a ostalih broj od (9) vijećnika da se bira s kompenzacione liste po teritorijalnoj dodjeli grada Mostara.

Neka se gradonačelnik grada Mostara i njegova dva zamjenika (iz reda različitih naroda) biraju neposredno na izborima građana. Obavezno uvesti sistem rotacije po nacionalnoj strukturi, za mjesta gradonačelnika i zamjenika, kao i predsjednika i podpredsjednika Gradskog vijeća.

Svakako su ovo pitanja za odredbe statusa po Statutu, koje bi u toku razmotrilo i prihvatilo zvanično i buduće Gradsko vijeće, kao trajno rješenje, sa mnogim drugim detaljima i rješenjima.
Bez obzira na mnoge nedaće iz prethodnoga perioda, nema razloga niti potrebe za bilo kakvo dalje odlaganje pristupu ovim izborima u toku ove 2020. godine.

Građani trebaju i moraju biti raspoloženi i sospstvenog maksimalnog angažovanja u svim raspravama, razgovorima i dogovorima, bilo stranačkim ili individualnim, kako bi nastavili gdje se stalo, te konačno stiglo do trajnog zadovoljavajućeg rješenja i izbora našeg Gradskog vijeća grada Mostara.