LITIJE, LITIJAŠI I CRNA GORA
Autor: Božidar Proročić, književnik i publicista Objavljeno: 05. Feb 2020. 01:02:34
Danas se Crna Gora nalazi nad i pod udarom SPC u Crnoj Gori i njenih glavnih eksponenata u liku Amfilohija Radovića i prevarenog naroda koji je na litijama (zaveden-obmanut) i učestvuje u litijama. U ne tako davnoj prošlosti Litije su se održavale u sklopu crkve kada su značajni datumi vezani za pravoslavlje. Danas se litije održavaju pod četničkom ikonografijom Draže Mihailovića, izdajnika i manipulatora, i lažnim Svetosavljem i Svetosrpstvom nametnutim od druge države (Srbije) koja nije očuvala ni vlastite teritorije a još manje svoj identitet. Veoma su lako i brzo zaboravili kada je Crna Gora ušla u rat sa Austro-Ugarskom Monarhijom da sačuva Srbiju ali i srpske trupe i odstupnicu. Kada cu Crnogorci ginuli u bitci na Mojkovcu da bi obezbijedili siguran prolaz srpskim trupama iako Crnoj Gori u tom periodu nije zvanično objavljen rat od strane Austro-Ugarske Monarhije. U aktuelnom trenutku kada je sve što je crnogorsko stavljeno i razapeto kao Isus Hrist na krstu prolazimo njegovu (Hristovu) golgotu negovo stradanje. Zato što se od strane SPC i njihove MCP maniluliše vjerskim osjećanjima Crnogoraca. Nije važan Bog, nisu važna vjerska načela, i osjećanja važno je ono što čini SPC i takozvana Mitropolija Crnogorsko Primorsku a to je novac, a to su prilozi vjernika i ogromna crkvena imovina nasilno oduzeta i pripisana SPC, što je presedan u savremnom pravoslavlju. Svi autohtoni, nacionalni, i nezavisni narodi zovu svoju crkvu zovu njenim nacionalnim imenom jedino se Crnogorska pravoslavna crkva ne je smije zvati svojim sopstvenim imenom. Aktuelni trenutak u kom su sijači mržnje i razdora oličeni u svešteničkim odorama (SPC) samo nam potvrđuju davno poznatu teoriju ,,Krvi i zemlje” kada je sveta i apostolska Crnogorska pravoslavna crkva bila slobodna i nezavisna tada je SPC bila pod patronatom Turskih sultana kojima je skupljala porez. Dok su crnogorske vladike birani na Opštecrnogorskom-narodnom zboru vladike SPC su birane jedino uz podršku sultana kojima su zaklinjani na vjernost. Da li je sada drugačije na najgrublji mogući način se ruše osnovna vjerska i identitetska načela svih Crnogoraca koji svoju državu doživljavaju kao svoju i svoju crkvu svetu i apostolsku CPC.
Autor “Opšteg imovinskog zakonika za Knjaževinu Crnu Goru” (1888.) i prvi crnogorski ministar pravde, dr Bogišić, u svojoj knjizi “Pravni običaji u Crnoj Gori, Hercegovini i Sjevernoj Albaniji” (CANU, Titograd, 1984, str. 238–239), napisao je i sljedeće: ,,Kao i sve države gdje gospodari istočno-pravoslavna vjera, tako i Crna Gora ima svoju autokefalnu Crnogorsku crkvu...”. Nikodim Milaš, zadarski episkop, zapisao je 1890. godine u knjizi “Crkveno pravoslavno pravo” da je Cetinjska mitropolija autokefalna i u njegovom katalogu je na trećem mjestu. Kada je mitropolit autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve Mitrofan Ban, 1910. godine, slavio jubilej – 25-ogodišnjicu arhijerejske službe – tim povodom primio je brojne čestitke, a jednu od njih uputio mu je (iz Soluna) i dr Gavrilo Dožić, kasniji srpski patrijarh, u toj poruci piše i ovo “Meni bi bila dužnost ne samo moja skromnost da uzme učešća, već da budem inicijator i, u okolini u kojoj sam se nalazio, da i drugi izvrše ono što su bili prema tome znamenitom momentu u istoriji Crnogorske ckve” Kada je dr Gavrilo Dožić, 1913. godine, određen da bude episkop pećke eparhije Crnogorske pravoslavne crkve, crnogorski kralj Nikola Prvi Petrović je poručio: - “Gospodo, može li biti ljepšega dana za našu autokefalnu Pravoslavnu crkvu od ovoga, u kome sa našega Cetinja spremamo, dr Gavrila Dožića, vrijednog sina zemlje ove na njegovu službu bogu i narodu”. Ovo je samo dio od mnoštva istorijskih dokaza koji nam govore u prilog svetosti očuvanju i postojanju CPC. Kroz njenu dugu istoriju. Da li ćemo i dalje jednostavno ,,ignorisati” ovakve istorijske fakte i činjenice u kojima se na najbolji mogući način prikazuje kontiniutet, uloga, i značaj CPC kroz njenu istoriju. Svi oni koji su izmanipulisani vrhom SPC i takozvanom Mitropolijom Crnogorsko primorskom treba da shvate da su oni samo oruđe u rukama onih kojima nije ništa sveto. Jer da im je sveto molili bi se Bogu u crkvama i bili zajedno sa njim u njima a ne po ulicama plasirajući svoje male teatre zla obmane i laži. |