Sažetak eseja filozofa, rah. prof. dr. Rasima Muminovića “Vlast” i “Pobuna” nad romanima “Pobunjenik” i “Pustinjak”, autor dr. Bajram Redžepagić



Kadunić uzrasta do vjesnika novog doba, dijalektičkog negatora vlasti, i tako postaje pustolovni heroj koji otvara novi povijesni process (...) uzrasta do niceanskog natčovjeka.

Odiseja Tahira Kadunića.
Junak romana, pripada plejadi hrabrih pobunjenika, koji obilježavaju povijesno razdoblje, često bez razumjevanja i neophodne društvene podrške.
Umjetnost Bajram Redžepagić otkriva trag prošlosti i spašava je od propadanja i zaborava.
Historijska stvarnost u umjetnosti se ovdje obraća budućnosti.
Društvena vlast pomaže u onom što nije ljudsko. Sila otkriva svoju tupost, ograničenost ili neupućenost.
Posebno je opasna kad pripada netalentima koji od nje stvaraju bolest od koje umiru nevini i stradaju nedužni.
Destruktivnu vlast mogu voljeti samo slabići koji preko nje nastoje postati jaki. Moć izraženu u sili se pribojavamo dok plemenitu moć poštujemo.
Takva moć krasi Tahira Kadunića, uzdiže njegove postupke do rizičnog prometeizma i planetarnog humanizma.
Sa uvjerenjem da sami ljudi moraju dovesti u red svoj društveni život. Pod okriljem takve humanističke stamenosti i kosmopolitske širine, glavni junak mrzi vlast, njenu deformaciju i kočnicu ljudskog napredka. On služi pravu i dostojanstvu, izdignut iznad ljudske sitničavosti i podlosti. Kao pobunjenik bori se sa sebičnošću i bezobzirnošću ljudi. Njegova deviza: sve za druge, nista za sebe.
Koliko god je vazan prodor u trulost društvenog sistema, toliko je teško iznalaženje pravog izlaza iz postojećeg stanja za sistem koji treba mjenjati.
Glavni junak otkriva destruktivne snage, opake vlasti, nacionalne interese, koji karakterišu društvene oblike kroz vjekove. I na kraju nagovještava revolucionara koji zna šta hoće i hoće ono što zna. (Objavljeno u casopisu “Odjek”, Sarajevo 1985.)

---

Odlomak iz romana “Pustinjak”, autor Bajram Redžepagić

...nije to jato priča... ...predveče nebom tvojim... ...što širi svoja krila... ...niti je biser... ...sjajnog đerdana... ...nit' letnja noć... ...zvezdama okićena... ...nije to izlog... ...neonskog grada... ...gde se prodaje... ...trguje, gazi... ...da se vlada... ...slava da se grabi... ...penje ka njoj... ...gazeći, ne pitajući... ...ovo je moje duše... ...zagrljaj vreo... ...ako je malo... ...oprosti... Autor: Zaynab Milićević - Nevenka</font>

“Zar čitav život ne vjerovah Allahu, dobru, pobuni, boljim danima. Htio sam zemlju u kojoj svako vlada i niko ne vlada.
Ustasmo protivu bogatih, pa me ti isti siromasi napustiše.
Kažu mi: sanjar, nesretni usamljenik, pobunjena zvijer, bolestan čovjek, budala, zar sav svijet nije postao avet? Zar ne vide da je i u ovoj smišljenoj igri suština druga; uništenje naroda, svijeta.
Što se svijet ne buni!
Zbog toga sam sam, jadan.
Sve me iznevjerilo. Sve...
Čuješ li sine?
Bio sam sve, i pobunjenik i protiv vlasti i zaštitih siromahe. Borio sam se protivu svih, a u stvari, nanio sebi zlo i nepravdu..
Zar nisam pobožni šejtan, protivu čega se rvem, a vi ne vidite.
Vi vidite samo moju pobudu, a smrklo naličje moje duše u kojoj sam rastao i trulio, boreći se krvavom dušom u sebi, to niste vidjeli.
Sumnja me razjedala, patnja slomila.
Krio sam sebe od svojih očiju i od vas; uvjeren sam da je čovjek sretan samo tada kad osmisli svijet koji je dalek i snu ostvarljiv.
Nek vjeruje svako u svoju vjeru. Ali ja više ne vjerujem ni jednoj vjeru.
Čuješ li me sine?
Možda sam to kazao, ali tako ne mislim...
Stvar je u drugom, kad izgubiš vjeru u ono zbog čega postojiš, onda si kamen.
A čovjek mora da nosi svoj duh. A bez toga, prazan je...
Moje božanstvo je besmrtno, besmrtan sam u uvjerenju prolaznih pojava.
Vjerujem samo u borbu protivu sopstvenog zla. Ne sputavam pojedince da budu odani vjeri.
Bunim se protiv pokrštavanja, ali i za drugi oblik slobode, potpuni...
Dok vjerujem u ljubav, u ljude s njom - nestaje mržnja iz mog oka.
Ljubav je moje božanstvo.
Probajte ljudi, sklopite oči, predajte se tihom i blagom vjetru, koji će vas kao u snu - začarano povesti u svijet sreće i ljubavi.”
(Izvod citata: Elmedina Dina Halilović)