ELMEDINA MUFTIĆ: Agresori na Republiku Bosnu i Hercegovinu jesu bili oružano nadmoćniji, ali njihov kukavičluk i granatiranje civilnih ciljeva i ubijanje civila, je svima poznat. Ali, ono što nisu imale agresorske vojske, imala je Armije R BiH, moral, čast i viteštvo. To je bio presudan faktor „čuda bosanskog otpora“. To je svetinja države, vjere i naroda koji treba braniti po cijenu života. Pripadnici jedinice Crni Labudovi su bili nesalomljiva karika u čuvanju i odbrani Bosne od agresora. Naoružani spremnošću da život za Bosnu daju, pobjeđivali su iz bitke u bitku.

Vrijeme je mjerna jedinica prolaznosti, ali i vjerni pisar knjige dobra i knjige zla. Na stranicama najčasnije knjige opstanka Bosne i Bošnjaka, vrijeme ih je zapisalo kao jedne od najboljih, one koji su dolazili tamo gdje su najbolji posustajali. Allah dž.š. se kune vremenom, a vrijeme je dalo jemin njima da neće ostati zaboravljeni, da će njihova herojska djela zapisati kako bi generacije još nerođenih Bošnjaka mogle na njihovom primjeru učiti o ljubavi i žrtvovanju za Domovinu.

Ponikli su iz sjemena zalivenog krvlju heroja Mehdina Senada Hodžića – Crnog Labuda, a njihova borba je popločana životima 79 šehida, koji su za Bosnu dali sve što su imali, - život. Na stotine ranjenih pripadnika jedinice koja je kovala i iskovala snove o slobodi krvlju je abdestilo zemlju bosansku, kao emanet da po njoj više nikada dušmanska noga kročiti ne smije.

Nisu oni iz nekog akcionog filma, oni su bili i ostali naša stvarnost, oni su ono najbolje što je država bosanska u trenutku trodržavne agresije imala. Oni su sinovi svoje zemlje, kojima se vrijeme zaklelo na pamćenje, oni su Crni Labudovi - Jedinica za specijalne namjene pri Generalštabu Armije R BiH.

Njihova borbenost i herojska djela su najpoznatija agresoru. Ostali su im duboko urezani u sjećanju, kao nepobjedivi ratnici i neprobojni bedem kojim se Bosna opasala. Pamte ih dušmani s poštovanjem, strahom i divljenjem. Pamti ih i narod kao one koji su bili vjesnici s lobode i garant opstanka Bosne i spas Bošnjacima od genocida. Čitava se BiH slila u jedinicu Crni Labudovi. Osnovani u Sapnoj, a zona odgovornosti je bila tamo gdje je kičma Bosne, od Drine do Krajine, od Sane do Neretve, pripadnici jedinice Crni Labudovi su san o Bosni pretvarali u stvarnost. Na svakom kraju Bosne njihovi šehidi su ostali kao vječni čuvari domovine.

Svi gazije Armije RBiH od Drine do Une, od Save do Neretve, kao pripadnici elitne formacije i jedinice za specijalne namjene Crni Labudovi su san o Bosni pretvarali u stvarnost. Na svakom kraju Bosne njihovi šehidi su ostali kao vječni čuvari domovine.

Agresori na Republiku Bosnu i Hercegovinu jesu bili oružano nadmoćniji, ali njihov kukavičluk i granatiranje civilnih ciljeva i ubijanje civila, je svima poznat. Ali, ono što nisu imale agresorske vojske, imala je Armije R BiH, moral, čast i viteštvo. To je bio presudan faktor „čuda bosanskog otpora“. To je svetinja države, vjere i naroda koji treba braniti po cijenu života. Pripadnici jedinice Crni Labudovi su bili nesalomljiva karika u čuvanju i odbrani Bosne od agresora. Naoružani spremnošću da život za Bosnu daju, pobjeđivali su iz bitke u bitku. Iza njih su ostajale ratne godine, krvave akcije, ali i oslobođeni kilometri okupirane teritorije. O njima ne treba puno govoriti, jer su njihova djela najbolji pripovjedač priče koja se zove Crni Labudovi. Endemska vrsta, oni koji se rode jednom u stotinu godina i ostave dubok trag u historiji koja je ispisana krvlju najboljih sinova, ali i pozlaćena stepenom šehida, koji nikad ne umiru, koji su živi svjedoci da Bosne je bilo, da Bosne ima i da će Bosne biti, do sudnjega dana inša'Allah.



U vemenu agresije, uz sve viteške jedinice Armije RBiH, odradili su ono što je pomjerilo granice mogućeg. Poboli su bajrak pobjede na mjestima gdje je agresor kopao grobnice našem narodu. Svojim životima su osigurali nedjeljivost, suverenitet i integritet BiH. Njihova hrabrost je dušmanima bila jasna poruka, živote ćemo svoje dati, ali kamena zemlje bosanske nedamo. I nisu dali!

U vremenu mira Udruženje boraca „Crni Labudovi“ postavilo je nove strandarde u društvenoj odgovornosti, čuvanju kuture pamćenja na najčasniju instituciju u hiljadugodišnjoj historiji BiH, Armije R BiH, i interpretaciji istine o agresiji i genocidu. Ono što je zadivljujuće, a tiče se Udruženja boraca „Crni Labudovi“ koje je osnovano 26.11.2013.godine, jesu postignuti rezultati, te visoko podignuta ljestvica u pogledu svake vrste mirnodobskog djelovanja. Osim podizanja spomen obilježja poginulim pripadnicima jedinice, obilježavaju sve značajne datume iz vremena agresije na R BiH od strane Srbije, Crne Gore i Hrvatske, daju podršku drugim udruženjima, te posjećuju i odaju počast svim pripadnicima Armije R BiH.
Udruženje boraca „Crni Labudovi“ zasigurno može biti primjer organizacijske sposobnosti, transparentnosti, čistog nijjeta, te angažiranosti u svim društvenim aktivnostima koje jačaju državotvornost BiH, kojeg trebamo slijediti svi kako bi bili dostojni emaneta naših šehida.

Možda jedan od najboljih pokazatelja uspijeha, značaja i nepobjedivosti Udruženja boraca „Crni Labudovi“ jesu i stalni napadi od strane dušmana Bosne, na ovo udrženje. Da, bili su im trn u oku u vremenu agresije, ostali su im otvorena rana i u „daytonskom miru“. Njihova djela kako u ratu, tako i u miru sole rane dušmanima. Njihova borba, uspjeh i ponos bosanski je najbolji dosanjani san o Bosni.
Tamo gdje dušman nikad kročio nije, tamo su Labudovi na braniku stajali.

Dana 10. maja je dvadeset osam godina od osnivanja jedinice Crni Labudovi, koja je za opstanak BiH dala 79 šehida, među njima i heroja oslobodilačkog rata Mehdina Hodžića – Crnog Labuda. Dok mnogi još nisu znali ni da rat počinje sa slovo „R“, Crni Labudovi su ginuli za državu bosansku.

Gazije, neka nam je sretan „Dan jedinice Crni Labudovi“!

Vi niste san o Bosni, vi ste najljepše bosansko buđenje.