U uzdanju izdavčko-štamparske kuće „Planjax komerc“ iz Tešnja svjetlo dana ugledala je nova knjiga književnice Alme Buljubašić-Maglić iz Travnika. Radi se o njnoj trećoj knjizi „Sehara ljubavi“ satkanoj od vrlo dopadljivih stihova i epigrama posvećenih domovini Bosni i Hercegovini, prijateljima, porodici i ljubavi.

- Od kako znam za sebe pisala sam pjesme, aforizme, epigrame i pomalo slikala motive sa kojima sam vraćla sjećnja na svoj rodni kraj, - kaže Alma Buljubašić-Maglć. Svoje prve pjesme, stidljivo sam čitala dugaricama koje su me ohrabrivale da se nastavim baviti pisanjem. Međutim, tek u izbjeglištu, da li zbog nostalgije za rodnim krajem ili nečeg drugog, iz mog su srca značajnije počele teći rime i nije bilo druge nego da ih „bacim“ na papir i ukoručim u svoje prve knjige te ih tako prepustim sudu javnosti. Bosanci i Hercegvci ma gdje bili širom svijeta ne mogu zaboraviti svoju domovinu. Tako i ja nisam zaboravila Bosnu i Hercegovinu. Utkala sam je u svoje stihove, aforizme, epigrame i svaki trenutak koristim da joj dođem i učestvujem na nekoj od književnh manifestacija

„Život nije uvijek sreća, moraš okusiti i tugu da bi sreći saznao vrijednost“, rekla je u jednom od svojih epigrama. Ne voli da priča o drugima niti da sluša tračeve. Onima koji to vole poručuje: „Ne govori mi ko me mazi i priča o meni, pusti me da volim sve i mislim da me svi vole“.

- U ovom rukopisu Alma je neke pjesme napisala mudri i zrelo, zaranjajući duboko u poezije vrelo, rekao je, između ostalog, u svojoj recenziji njenog djela, nedavno preminuli novinar i publicista Džemal Softoć Džek. Izbrusila je divne bisere-stihove i nakitila ih u prekrasni đerdan, koji čuva u „Sehari ljubavi“. Svojim posebnim mustrama-stihovima „izvezla“ je odlične pjesme, koje je brižno i nježno ostavila u svojoj sehari, sehari gdje se čuvaju gobleni, mahrame, salvete, bošće, haljine, svilene bluze, jeleci, dimije i katovi.

Inače, Alma Buljubašić-Maglić, rođena je 1956. godne u Travniku gdje je završila osnovnu i srednju školu. Od 1980. do 1993. godine živjela je u Trebinju iz kojeg su je ratna dešavanja odvela do daleke Danske, gdje i danas živi. Pored ove, iza nje su još dvoj knjige poezije „Dolje na dnu čežnje“ i „Putujuće srce“ . Privodi kraju pisanje i svog prvog romana radnog naslova „Mračna strana sudbine“. Njene pjesme zastupljene su u petnaestak zajedničkh zbirki pjesama objavljenh širom svjeta. Za svoj književni i humanitarnih rad dobila je niz značajnih priznanja. Najdraža joj je Plaketa za očuvanje i promocju naše tradcionalne pjesme sevdalinke.