DR. MUSTAFA CERIĆ:Onaj koji nije u stanju da razlikuje uzroke od posljedica, nije sposoban ni da se suoči sa samourušavanjem! Jer, samourušavanje, koje te brine, je posljedica „uzrokâ“, koje ti, očito, ne vidiš, kao ni oni koji su zaduženi ispred nas da idu u susret tim uzrocima prije nego se pretvore u „posljedice“, koje nam ubijaju individualnu i kolektivnu dušu i mute nam individualnu i kolektivnu pamet.

Dragi moji,

Ovih dana prijatelj me pita šta se ovo događa u nama i s nama – Bošnjacima? Gađaju nas izvana što nije neka novina, veli. Ali se i mi samogađamo i samopadamo iznutra? Mada, ni ta pojava nije neka novina? Ali jest suština našeg opstanka! Odnosno, našeg nestanka ako tako nastavimo - moralno, politički i ekonomski…? Imaš li ti neko objašnjenje za ovu pojavu? Pojavu našeg samourušavanja iznutra? Pita me prijatelj?

Imam, rekoh. Ali, ne znam jesi li spreman da slušaš? Pitam ga. Jesam, veli. A šta si spreman slušati? Pitam! Praznu priču iz sarajevske magle – smoga? Ili punu priču iz zdravog bosanskog duha - uma?

Šutiš? Nije valjda da sam te zbunio pa ne razumiješ pitanje?

Pitam te hoćeš li da ti prodajem tuđu maglu ili da ti poklonim moj bosanski um? Što me gledaš – tako? Kao da sam ti nešto kriv?

Pitam prijatelja, a on kao iz puške odgovara: - Kriv si zato što mi dušu ne smiruješ, već mi dušu dodatno uznemiruješ? Ja da znam šta hoću, ne bih te pitao da mi objasniš šta se to u nama i s nama događa u zadnje vrijem. Podrazumjeva se da želim da čujem šta je u tvom duhu i umu, a ne šta nam se prodaje u tuđoj magli, ljutito me ukori moj prijatelj.

Dobro, izvini! Sad te razumijem, rekoh. Prvo, treba da shvatiš da smo mi, kao nacija i država, zatrpani posljedicama od uzroka, uzroka koje nismo na vrijeme primjetili i otklonili kako nas posljedice ne bi zatrpale i ugrozile.

O kojim uzrocima pričaš? Pita me prijatelj kao u čudu?

E, pa vidiš, onaj koji nije u stanju da razlikuje uzroke od posljedica, nije sposoban ni da se suoči sa samourušavanjem! Jer, samourušavanje, koje te brine, je posljedica „uzrokâ“, koje ti, očito, ne vidiš, kao ni oni koji su zaduženi ispred nas da idu u susret tim uzrocima prije nego se pretvore u „posljedice“, koje nam ubijaju individualnu i kolektivnu dušu i mute nam individualnu i kolektivnu pamet.

Dobro, uvjerio si me da su nam problemi „uzroci“, koje na vrijeme ne primjećujemo i ne borimo se protiv njih pa nas onda posljedice guše k'o sarajevski smog. Ne popušta nas to gušenje ni kad izađemo na Bjelašnmici ili Igman da uzmemo svježeg zraka, jer ovo gušenje („samourušavanje“) nije fizičkog, već duševnog karaktera. Dobro, koji su to uzroci, koji nam proizvode posljedice, koje nas guše do „samourušavanja“? Pita me prijatelj - zadihano!

Bravo, sad vidim da si shvatio u čemu je problem! To ti je pravo pitanje, na koje i ja pokušavam naći odgovor.

Prvi uzrok našeg „urušavanje“ iznutra je nedostatak „duhovnog i umnog zraka“, kao duhovnog i umnog kisika, koji se nalazi u našoj mladosti, koja odlazi i tako nam se uskraćuje taj mladalački "zrak", "kisik" za duhovnu i umnu obnovu…

Drugi uzrok je bacanje uzroka, vidljivih i nevidljivih, pod tepih, kao odgodu iz koje nastaje posljedica, koja se onda pretvara u nesavladiv problem, koji urušava naše individualno i kolektivno nacionalno i državno biće. Svaku pojavu, kao uzrok za problem, mora se rješavati na vrijeme prije nego ta pojava ne preraste u napuhani balon, koji kad ekplodira u dijelove niko ih više ne može sabrati na jedno mjesto…

Treći uzrok je zanemarivanje „malih“ uzroka, koji vremenom postanu veliki. Ne treba tenkom gađati komarca, ali ne treba ni komarcu dopustiti da nas ujeda tako da se otruje cijelo tijelo naše nacije i države. Mora biti neko (t)ko pazi na „komarce“ što napadaju naše nacionalno i državno tijelo. Svi problemi su na početku mali dok mi ne dopustimo našim gafletom/nemarom da postanu veliki…

Četvrti uzrok je najopasniji, a to je uzrok sužavanja polja individualnog i kolektivnog djelovanja radi zaštite slobode i časti, radi jačanja moći i ugleda nacije i države. Taj uzrok leži u sujetama pojedinaca i grupa, koje sve više uzurpiraju monopol na naciju i državu iz pozicije političke moći, koja sve više slabi kao opće dobro nacije i države, ali sve više jača kao lična korist pojedinaca i grupa na štetu nacije i države. Ovaj uzrok najviše djeluje na posljedice našeg kolektivnog urušavanj iznutra. I, dakako, sve dok se ovaj uzrok ne iskorijeni, neće stati i prestati naše samourušavanje, koje može biti kobno i za naciju i za državu… Neće prestati jačati udruženi dvojački velikodržavni antibosanski državni poduhvat... Koji je najklantantniji primjer posljedice uzroka, kojeg ni kao nacija ni kao država nismo na vrijeme i adekvatno organizirano i odlučno otklonili ili uklonili...

Peti uzrok nije ništa manje opasan, a to je odsustvo aktivne svijest, volje i znanja da otklanjamo uzroke prije nego nas pogode posljedice našeg stanja, koje sve više liči na „samogađanje“ i „samopadanje“ u vrijeme dak bismo morali biti sposobni za „samodbranu“ i „samodizanje“ iz pepela nakon genocida…

Stani! Dosta mi je da tih pet uzroka shvatim i progutam. U pravu si, ali s kim to mogu podijeliti kad su ljudi, kao i ja, fokusirani na posljedice i zato svi nekako šlajdramo u mjestu bez motora (lidera), koji zna, hoće i može da nas povede tamo gdje nam je pravo mjesto… Mora biti neki ovan sa velikim rogovima da probije ajvatovačku stijenu kako bi ovce prošle do pašnjaka… Nije valjda na u Bosni nema više takvih ovnova?

Nemoj ni ti dalje, prijatelju, dosta je za danas. Očito da smo ovce… Možda se pojavi ovan… Nadaj se, prijatelju moj… Nadaj se… Nada zadnja umire… Amin!