Nostalgija
SANDŽAK MIRIŠE DUŠOM MEKKE, KUĆA SRCEM MEDINE
Objavljeno: 17. Jun 2020. 04:06:56


Dijaspora, a šta je to dijaspora?! To vam je braćo i sestre nesuđena zemlja u srcu Evrope u kojoj žive ljudi velikog srca, kao biseri rijetki, po svijetu razasuti.

U dijaspori su sagrađene najljepše građevine, sve blista od raskoši, ali nigdje veće pustoši nego na ulicama njihovih gradova, u sokacima, u komšilucima i na bezličnim licima hladnih pogleda običnih prolaznika. Hiljade sagrađenih mostova, a nijedan ne spaja ljude. Svakog dana daljina od Sandžaka postaje težina u duši sa beskrajno zamišljenim pogledom.

Svaka zemlja ima svoje čari, jer je sve to Allah dž.š. stvorio. Ponekad je čovjeku ovdje sve strano. A, opet, ponekad, u svemu vidim svoj Sandžak. I, sa svakim novim danom u tuđoj zemlji tražim parče Sandžaka, ono parče mirisa, duha i ljepote koje žive u meni, a koje samo ima Sandžak.

Tražim Sandžak u parku pod velikim krošnjama, u nekoj nepoznatoj ulici, u zraku, u Suncu, u vjetru i oblacima.

I, na tren, osjetim kao da je svuda oko mene. Sjednem na klupu, gledam u prelijepu prirodu i pomislim:

- ”Evo Sanžaka, evo mog Pazara, kao da sve odjednom zablista i zasija kao naša ljepotica Arap džamija.”

Ali, odjednom nestanu slike, nestane osjećaj, vidiš lijepu prirodu kako te nijemo gleda kao da je ostala začuđena od ushićenje moga srca. Sve ovdje ima, ali nema Sandžaka.

Ustanem s klupe i krenem kući. Jer u kući ima Sandžaka. I bosanske kahve, i sandžačkih mantija, i ibrik, i Sebilj, i ćilim, i milje i vezovi, i sedžada, i knjige, i na zidu kaligrafija, i u špajzu pokriveni kadaif...

I čuje se ezan i pokoja ilahija.

Donijeli dijasporci sve u svoje kuće da ih podsjeća, da razgale dušu, ali na posljetku, sve je prazno bez svog insana. Svako ima svoju sudbinu, neko je iseljen iz svog zavičaja, a neko nije.Uz tebe smo Sandžaku moj,ne mogu nas razdvojit nikakve daljine. Najčvršći most ostat će uvijek između insana i njegove Domovine. Ja kad sam u društvu mojih prijatelja koji dolaze iz raznih zemalja svijeta sa ponosom pričam o mome divnome Sandžaku i ljudima. To se ne može opisati, to treba osjetiti i doživjeti. Ne poznajem ni jednog dijasporca da ne žudi za svojim Sandžakom.

Mukadesa Šarić