Nas ruska agresivnost na Balkanu, posebno u Bosni, zabrinjava ne zato što se mi Rusa bojimo, već zato što gledamo vašu nemoć da štitite vlastite interese kroz međunarodne institucije pravde, koje imaju za cilj da štite svjetski mir i sigurnost preko Bosne. Valjda nam je svima jasno da je onaj koji negira punopravno presuđeni genocid u Bosni spreman počiniti novi genocid, spreman je ugroziti svjetski mir i sigurnost.

DR. MUSTAFA CERIĆ: Negacija genocida nije samo negacija prava žrtava genocida na istinu i pravdu, već je negacija srpskog genocida u Bosni prije svega negacija međunardnog prava za uspostavu i održavanje svjetskog mira i sigurnosti, što, svakako, obavezuje i Rusiju. No, ako Rusija preko svojih satalita može da zaustavlja donošenje zakona protiv negacije srpskog genocida u Bosni, onda to znači da Rusija krši Daytonski mirovni sporazum i ugrožava svjetski mir i sigurnost. To znači da je Rusija moćnija od PIC-a (Vijeća za provedbu mira) u Bosni. Članice PIC-a bi se morali zapitati kako su i zašto došle u situaciji milosti Rusije. Da li zato što se Rusija otela kontroli u svom naletu na Balkan ili zato što su članice PIC-a politički i moralno nedorasle ruskom izazovu? Stoga je naša bosanska poruka međunardnoj zajednici u Bosni: nemojte vi nas pitati zašto smo slabi i nejaki da se nosimo s negatorima genocida, koje podržava Rusija?

Na prvi pogled moglo bi se reći da je zakon protiv negacije genocida u Bosni potreban žrvama srpskog punopravno osuđenog genocida pred međunarodnim sudovima u Haga nad Bošnjacima/Bosancima.

Isto tako, na pitanje “zašto” može se reći zato što bi taj zakon poštedio žrtve genocida od duševne boli, koju im nanose negatori genocida, posebno na dan svjetskog sjećanja na srebrenički genocid, koji ove godine obilježava dvadeset petu godišnjicu.

Međutim, zakon protiv negacije genocida u Bosni potreban je, prije svih, onima koji su donijeli odluku o formiranju međunardnog tribunala za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, a to je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija (1993), odnosno međunarodna zajednica, koju u Bosni predstavlja Ured visokog predstavnika (OHR) u osobi Valentina Inzka, koji je zadužen da prati provedbu Daytonskog mirovnog sporazuma, u kojem piše i obaveza poštivanja odluka i presuda međunardnih sudova u Hagu. U obrazloženju Vijeća sigurnosti UN-a zašto se osniva međunarodni tribunal za ratne zločine u bivšoj Jugoslavij navodi se ugrožavanje svjetskog mira i sigurnosti. Prema tome, onaj koji ne poštuje i negira odluke i presude međunarodnog tribunala za ratne zločine automatski ugrožava svjetski mir i sigurnost. Drugim riječima, nepoštivanje punopravnih presuda međunardnih sudova u Hagu je kršenje Daytonskog mirovnog sporazuma, a to znači ugrožavanje mira i sigurnosti u Bosni na što Ured visokog predstavnika po službenoj dužnosti mora promtno reagirati, odnosno mora otknoniti razloge za ugrožavanje svjestkog mira i sigurnosti.

Stoga, negacija genocida nije samo negacija prava žrtava genocida na istinu i pravdu, već je negacija srpskog genocida u Bosni prije svega negacija međunardnog prava za uspostavu i održavanje svjetskog mira i sigurnosti, što, svakako, obavezuje i Rusiju. No, ako Rusija preko svojih satalita može da zaustavlja donošenje zakona protiv negacije srpskog genocida u Bosni, onda to znači da Rusija krši Daytonski mirovni sporazum i ugrožava svjetski mir i sigurnost. To znači da je Rusija moćnija od PIC-a (Vijeća za provedbu mira) u Bosni. Članice PIC-a bi se morali zapitati kako su i zašto došle u situaciji milosti Rusije. Da li zato što se Rusija otela kontroli u svom naletu na Balkan ili zato što su članice PIC-a politički i moralno nedorasle ruskom izazovu?

Stoga je naša bosanska poruka međunardnoj zajednici u Bosni: nemojte vi nas pitati zašto smo slabi i nejaki da se nosimo s negatorima genocida, koje podržava Rusija?

Radije, mi pitamo vas zašto su žrtve srpskog genocida u Bosni nemoćne da se nose s negatorima genocida, koje vi ne možete ili ne želite zaštititi kao što Rusija štiti svoje genocidne srpske dželate?

Nas ruska agresivnost na Balkanu, posebno u Bosni, zabrinjava ne zato što se mi Rusa bojimo, već zato što gledamo vašu nemoć da štitite vlastite interese kroz međunarodne institucije pravde, koje imaju za cilj da štite svjetski mir i sigurnost preko Bosne. Valjda nam je svima jasno da je onaj koji negira punopravno presuđeni genocid u Bosni spreman počiniti novi genocid, spreman je ugroziti svjetski mir i sigurnost.

Eto zato je potreban zakon protiv negacije genocida u Bosni - da onemogući novi genocid i novo ugrožavanje svjetskog mira i sigurnosti.

Dakle, Valentin Inzko ima priliku da bude zapamćen kao nijedan dosadašnji visoki predstavnik u Bosni tako što će donijeti zakon protiv negacije genocida u Bosni, kojim če spasiti obraz Vijeća sigurnosti UN-a i osigurati uvjete svjetskog mira i sigurnosti.

U protivnom, nedonošenjem zakona protiv negacije genocida u Bosni ostavlja se mogućnost nepoštivanja međunardnih isntitucija pravde i rizikuje se ugrožavanje svjetskog mira i sigurnosti.

O tome bi Valentin Inzko trebao razmišljati ovih dana dok se Bosna i svijet pripremaju za obilježavanje dvadeset pete godišnjice srpskog genocida u Srebrenici.