ZIJAD BEĆIREVIĆ: Bahati i osioni bivši predsjednik genocidnog entiteta, a sad jedan od trojice prvih ljudi države BiH, nakon svega što mu je palo šaka i povećalo apetite i pohlepu, još osionije je krenuo dalje, prvo aralaukati, a sada kada mu je počelo malo dolaziti iz zadnjice u glavu, počinje mijaukati, kao umiljata maca, da zataška i ublaži sve svoje marifetluke i umili one koje je duboko povredio svojom mržnjom i digao na noge. Svoju silu i bahatost pokušava maskirati prividom, mada je svima jasno svi znamo da se šakal pretvara u hijenu, kao i njegov uzor Vučić iz vuka u vučiča.

Oglasio se kao šakal, a sad se izvlači kao hijena
I ovog kurbanskog bajrama, kao onog ramazanskog, šaka starih i sijaset novopečenih banjalučana, naseljenih u kuće bošnjuačkih prognanika, ponovo su čuli glas mujezina sa banjalučke ljepotice Ferhadije. Morao ga je čuti i Milorad Dodik, ali mu ovaj put nije smetao, jer mu je malo došlo iz zadnjice u glavu. Spustio je glavu i uvukao rogove, jer je shvatio da bi mogao ostati šut. Ono što nisu uspjeli Bosanci, izgleda da su uspjeli Amerikanci. Nije mu pomogla ni sigurna zaleđina. Već godinama se oglašavao kao šakal, a sada se počeo izvlačiti kao hijena.

Stotine godina čuju se ezan sa džamija i zvonjava sa crkvenih tornjeva
Ušao sam u osmu deceniju, rođen, odrastao i živio u gradu s pretežnim muslimanskim življem, u kojem se svakodnevno čuo ezan sa džamija, ali i zvonjava crkvenih zvona sa pravoslavne i katoličke crkve i nikad nisam čuo da je neko rekao da mu to smeta. Svi mi, i mi muslimani, zvonjavom crkvenih zvona mjerili smo vrijeme, a sa ezanom sa džamijskih minareta pozivani na molitvu. Stotinama godina slušaju se ti zvonki tonovi po kojima ljudi podešavaju svoje satove, usklađuju svoje vrijeme i svoje obaveze.

Nikad do sada muslimanima nije smetalo zvono s crkvenih tornjeva. Naprotiv, voljeli su ga čuti u bilo koje doba dana ili noći. Znali su da je to sat koji otkucava tačno vrijeme, poziv vjernicima na molitvu ili neka poruka vjernicima. Nismo zazirali od crkvenih zdanja, već na njih gledali s puno poštovanja i uvažavanja. Čak šta više, mnogi od nas, dok su bili mladi, znatiželjno su išli na božićne ponoćke, s interesovanjem obilazili crkve i manastire, u koje su nas učitelji vodili kada smo išli na školske ekskurzije ili smo i sami turiste i posjetioce upućivali i vodili na ta sveta mjesta. I sad pamtim kad smo bili na ekskurziji u Rijeci, da je prvo što smo posjetili i s interesovanjem razgledali, bila je riječka katedrala. U takvim obilascima i sam sam prvi put u životu saznao nešto više o kršćanstvu i katoličanstvu i upoznao jonski, dorski i korintski stil arhitektonskog graditeljstva.

Kompromitovani bh političari oruđe EU i njenih lidera
Međunarodna zajednica je dopustila okupaciju BiH i legalizovala istrebljenje Bošnjaka, pljačku i otimačinu. Počiniocima najtežih zločina i izvršiocima genocida omogućeno je da ostanu na vlasti i dovršavaju započeto. Žele održati status quo. Takvoj selektivnoj strategiji najbolje odgovaraju potvrđeni nacionalisti, koje mogu uicijeniti i usloviti, jer EU i uticajne vojne sile koje čine MZ ne žele jedinstvenu BiH. Jedni u šaci drže Srbiju i sve one koji su ne liniji srpskog nacionalizma, drugi drže Hrvatsku i one koji su na liniji hrvatskog nacionalizma, treći rabe Bošnjake. Od kad je postala Dejtonska, multietnička BiH je u procjepu tih nacionalizama. Tipični provodnici tog modala su Dodik, Čović..., s njima i Izetbegović, mada povremeno pokušava da se distancira…I oni su neprestano na vlasti i nepromjeljivi, ne zato što ih biraju građani, već zato što su oni izabrani mnogo prije provođenja izbora.

Sve oteto, ostao još samo glas
Nije im dosta što su sve prigrabili i oteli, za bagatelu pokupovali napuštene bošnjačke kuće po Banja Luci i oko džamije Fehradije, iz kojih su istjerali njihove bošnjačke vlasnike, ni što su porušli taj historijski spomenik kulture sa liste svjetske baštine, pa im sad smeta ezan sa obnovljenog džamijskog minareta. Oteto je sve što je do tada bilo bošnjačko, ostao samo glas ezana za bošnjačkih džamija, koji otimači ne mogu slušati, jer dok ga čuju, podsvijesno znaju da sve to nije i nikada neće biti samo njihovo. Mada taj milozvučni poziv na molitvu blagonaklono upija svako ljudsko uho, prvi čovjek okupiranog područja BiH, donedavno predsjednik genocidne Rs, i sada član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, to naziva arlaukanjem. A ta uvredljiva vulgarna riječ “arlaukanje” nije nimalo slučajno izletjela iz njegovih usta. Ta riječ je istinski izraz njegova odnosa prema njegovim komšijama muslimanima i njihovoj vjeri islamu.

Poziv na namaz sa džamijskog minareta je najdraži, najlješi, najtopliji, najmilozvučniji, najmiroljubljiviji poziv vjernicima na molitvu, upućen s posebnim nadahnućem, koji upija svako uho i napaja svaku dušu. I zašto bi bilo kome trebao smetari?

Dodikova uvredljiva i provokativna izjava, sprdnja sa nečim najsvetijim u islamu, koja je izazvala negodovanje i najvećeg broja njegovih, je ne samo uvreda i provokacija na račun bh muslimana, već svih muslimana u svijetu. Ona je izraz duboke bolesne mržnje, koja nije od juče, koja se nosi od rođenja. Sama riječ “arlaukanje” rječitije govori nego bilo koje riječi koje bi je pokušale objasniti.

Zar nebi jednom od čelnika BiH države, trebalo više smetati što se desetine hiljada bh muslimana protjeranih iz Banja Luke i drugih okupiranih bh gradova, prognanih širom svijeta, svakog jutra budi nostalgijom za njihovim rodnim gradom i voljenim domom?! Jer dio te nostalgije su suze prognanih majki i očeva, koji su sa djecom u naramku i zavežljajima morali bježati ispred puščanih cijevi obijesnih četnika. Istjerali ih, protjerali, pobili...ali je ostao njihov glas, da ga slušaju i čuju dok su živi, glas sa naših džamija, iz naših šehidskih mezara, glas koji ne mogu ubiti ni protjerati. Ostalo je da ga slušaju kao tišinu iz naših avlija, kao žamor iz naših ulica, kao slutnju iz naših mezara...Ne budi njih džamijski ezan u 5 ujutro, budi ih nečista savjest, trza ih iz sna čim usniju…Ne mogu oni spavati zbog grižnje savjesti, jer savjest počinje raditi, kopati... jer znaju da im ezan daje do znanja da je oteto zauvijek prokleto, da to nije njihovo i da odatle moraju otići kad tad.

I nije im dosta što su nas opljačakali i sve nam oteli, što profitiraju otetim imanjima, što upravljaju s našom imovinom kao svojom, sad bi da upravljaju i našim glasom.

U više navrata Dodik se hvališe da ima prijatelje muslimane. Ako je to istina, tim njegovim prijateljima bi bilo pametnije da ga malo bolje osmotre, da razmisle o riječima koje on svakodnevno upućuje protiv njih samih. Ono što smo do sad vidjeli iz njegova pogleda kad atakuje na Bošnjake ili iz pogleda njegovog ministra sigurnosti, suvišno je objašnjavati. Sve se samo kazuje, sve samo za sebe govori.

Dodik prestaje arlaukati počinje mijaukati?
Bahati i osioni bivši predsjednik genocidnog entiteta, a sad jedan od trojice prvih ljudi države BiH, nakon svega što mu je palo šaka i povećalo apetite i pohlepu, još osionije je krenuo dalje, prvo aralaukati, a sada kada mu je počelo malo dolaziti iz zadnjice u glavu, počinje mijaukati, kao umiljata maca, da zataška i ublaži sve svoje marifetluke i umili one koje je duboko povredio svojom mržnjom i digao na noge. Svoju silu i bahatost pokušava maskirati prividom, mada je svima jasno svi znamo da se šakal pretvara u hijenu, kao i njegov uzor Vučić iz vuka u vučiča.

Formiranjem Rs 9.1.1992.g. i zvršen je udar na ustavni poredak BiH.
Dok je Dodik u njoj, Rs nije ni mir, ni stabilnost, ni sigurnost, već kazneno djelo. Kršenje ljudskih prava, teror nad Bošnjacima su sadašnjost i prošlost Rs i gorući problem države BiH.

Dodik je bio i sada je pobornik i nosilac antimuslimanskog rasizma, koji prenosi u BiH i širi u regionu i svijetu . U tome ga aktivno ali na perfidan način podržavaju i pomažu vlasti Srbije ne čelu s Vučićem i neki evropski lideri…Neki misle da se Dodik smirio, jer mu trebaju pare. Entitet je u sve većoj krizi, pa se služi islamofobijom da prikrije te probleme. Neki drugi smatraju da je ustuknuo pred Amerikancima.

Šta se zaboravlja o Dodiku?
Dodik je Neprijatelj BiH broj 1 i to se ne zaboravlja. Dodik je rušitelj države BiH i neprijatelj Bošnjaka. Predsjedava državom koja ga debelo plaća, a negira njene vrijednosti, njenu postojanost i pravi zavjere za njeno rušenje.

Dodik često ističe da ima prijatelje muslimane, nekima od njih podilazi i nastoji ih uvjeriti u svoje laži. Kod nekih to i prolazi, ali sve manje. U tom cilju on je 2012.g. “Ordenom časti sa zlatnim zracima” odlikovao banjalučkog muftiju Edhema ef. Čemdžića, koji je odbio primiti priznanje, a kao razlog je naveo da njegove džematlije u Rs nemaju ista prava, nisu jedanake u raspodjeli radnih mjesta, nema ih u državnim institucijama, žive u strahu a prognani nemaju uslove za povratak. Bio je to još jedan pokušaj podvale s ciljem da uvjeri svijet da se u Rs poštuje drugo i drugačije i da se ne provodi diskriminacija.


U tom pravcu je bila i njegova posjeta Papi za Uskrs 2019, sa kojom je prošitio veze i otvorio vrata koja su mu do tada bila zatvorena.

Dodik već duže vrijeme negira ulogu MZ i nekih inostranih ambasadora u BiH, naročito američkih koji mu nisu bili naklonjeni, i tvrdi da mu je važnije šta će reći neki glasač nego ambasador.

Po nedavnim njegovim komentarima epidemija corona virusa je pokazala “da je BiH potpuno nepotrebna, da su glavni faktor bile entitetske vlasti”. “Strani potpuno neuspješno održavaju zemlju uspješnom” i ocijenio “da postoji Rs koja itekako može bez BiH, ali ne i obratno”.

Po savjetu mudrih i moćnijih Dodik zna uvući vrat, naćuliti uši i pustiti druge iz svoje svite da mlate njegovim tonom. Tada svojim istupima i dalje pjeni i truje, ali tiše, opreznije, pomirljivije i manje napadno. U tom tonu su i njegovi posljednji biseri protiv komunističke vlasti SFRJ, koja je po njemu razvijala “ustaška mjesta”, kao što je Bugojno, a zanemarivala Kozaru i Potkozarje. A kada je Davor Dragičević, otac ubijenog Davida, prošetao Banjalukom sa natpisom “Ko je ubio Davida?”, Dodik mu prišao i rekao mu licemjerno “da je na njegovoj strani”.

Ali nismo zaboraviti da Dodik ima i lista svoju “Crnu knjigu”, u kojoj su upisana imena svih koji su mu stali na žulj.

A nismo zaboravili ni njegove izjave iz prvih godina političkog uspona, sa kojima je sebi davao na važnosti, kako mu neprijatelji rade o glavi, protiv njega pripremaju atentat. Tvrdio je da ga je nišanio Željko Milovanović, koji je bio osumnjačen za ubistvo Ive Pukanića, suvlasnika “Nacionala”. Da Darko Šarić stoji iza kriminalne grupe koja stoji iza neuspjelog atentata na njega. Da je na njega spremao atentat Darko Elez, koji je 1.9.2010. uhapšen u Rs i Beogradu. Da je na njega atentat spremala grupa iz naselja Trn, kod Laktaša. Da su na njega spemali atentat Đorđe Vasiljević zvani Atila, koji je pobjegao iz zatvora Sremska Mitrovica i zemunac Vladimir Milisavljević za nagradu 10.000 Eura. Tokom 2012. pamtimo i njegove izmišljotine da ga je na putu za Prijedor 26.12.2010. pratilo 5 vehabija, od kojih jedna pokrivena žena, ali su skrenuli sa parkinga kod hotela Prijedor.

Blagovremeno obavješten ali i svjestan da će američka administracija resetovati crnu listu na kojoj je uz imena nepoželjnih u SAD i njegovo ime, Dodik se jedno vrijeme primirio i ublažio ton svojoj retorici, u nadi da će ga Ameri skinuti sa liste, a kada je vidio da se to nije dogodilo, opet je počeo u svom stilu zvocati i trovati. Pokazao je to već prilikom nedavnog posjeta Vučića Banja Luci. Ali on zna da mu ruski oklop nije dovoljna zaštita za punu sigurnost, pa pleše oko Trumpa i lobira u njegovom okruženju.

Po Dodikovim nedavnim komentarima epidemija corona virusa je pokazala “da je BiH potpuno nepotrebna, da su glavni faktor bile entitetske vlasti”. “Strani potpuno neuspješno održavaju zemlju uspješnom” i ocijenio “da postoji Rs koja itekako može bez BiH, ali ne i obratno”.

Od bahatosti i nasilja do poniznosti i snishodljivosti
U Dodikovom političkom životu bilo je različitih perioda od bahatosti i nasilja do poniznosti, snishodljivosti, od pomame do klanjanja do zemlje, od arlaukanja do mijaukanja. Kad je osjetio da gubi tlo pod nogama, da mu prijeti opasnost ne samo iz vana već i od njegovih, počeo je da saginje glavu. Ne oglašava se više kao šakal, već se sve više izvlači kao hijena. Nekada je za njega u Srebrenici bio genocid, a poslije nije, ali kako mu se sve više bliži kraj prestaje zavijati kao šakal i počinje se prenemagati kao hijena, jer vidi da u Banja Luci i Rs počinju puhati neki drugi vjetrovi, koji bi mogli pomesti njega i mržnju sa gradskih trgova i ulica Rs.

Ostrašćena mržnja uništiće sviju koji mrze, a ne njihove mrzitelje. Nestaće s lica zemlje nosioci genocida i svi koji ezan doživljavaju kao arlaukanje. Ezan se učio i bajram namaz klanjao stotinama godina širom BIH i svijeta, učiće i klanjaće se dok ovaj svijet postoji. Klanjao se i ovog hadžijskog bajrama širom Bosne i u banjalučkoj krasotici Ferhadiji.