Rožaje grad u kome se vjekovima isprepletale prijateljske, rodbinske i kumovske veze između Bošnjaka, Crnogoraca, Albanaca, i svih drugih kojima je Rožaje bilo i ostalo srce severa Crne Gore. Gostoprimstvo i humanost stanovnika ovog kraja je nadaleko poznata. Uvjek su znali putnika namjernika i gosta da dočekaju, a u nekim teškim ratnim i poratnim godinama da otvore avlije svojih domova i hanova za mnoge nevoljnike izbjegle i prognane.

Ameli Ntonb (belgijska književnica) jednom je zapisala: "Glavna je karakteristika nesebične dobrote da je neprepoznatljiva, nevidljiva, nenaslutiva - jer dobročinstvo koje glasno izgovara svoje ime nije nikad nesebično.” Upravo tako se može i opisati junak naše priče Esad-Esko Plunac službenik Centra za socijalni rad Rožaje. Esad-Esko Plunac rođen je sad već daleke 1963. godine u patrijahalnoj porodici kao treće od ukupno sedmoro djece. Iako odgajan kao mnoga djeca svog vremena u ljepotama Rožajskih sela, vrleti, lugova, i izvora pod planinom Hajlom imao je djetinjstvo ispunjeno teškim životom ali sa vjerom naadom i humanošću zajednice koja se slagala i ispomagala. Uz ognjište je slušao priče od svojih predaka o dobroti, i humanosti što će umnogo kasnije odrediti i njegov životni poziv ali i put. Prema brojnosti djece njegov djed je bio kum sa Josipom Brozom Titom pa se iz tog doba sjeća socijalne podrške koju su đeca u njegovoj porodici dobijala svakog 25 maja, dana mladosti i Titove štafete u tadašnjoj SFRJ. Vjerovatno ga je ovo tada inspirisalo da bude kao i mnogi ponosni Titovi pioniri ima izgrađenu svijest o socijalnoj pravdi i jednakosti. Zavrsio je osnovnu i srednju školu u Rožajama sa odličnim uspjehom. U ranoj mladosti bio je poznat fudbaler u Rožajama, i Skoplju gde je i studirao a i Njemačkoj – Stuttgartu, gde je i boravio na razmjeni studenata. Prva je generacija srednjeg Pedagoškog usmjerenja kao preduslov ili preporuka da upiše filozovski fakultet u Skoplju, grupa pedagogija i psihologija koji je završio 1988. Kao pedagog i profesor filozofije i sociologije započeo je svoju karijeru sa puno ljubavi u Rožajama koje nije želio nikada da napušti.

Već 30 god. radi u JU Centar za socijalni rad u Rožajama kao savjetnik za brak, porodicu i mlade. Ponosan na svoj humanitarni rad u dva mandata član Glavnog odbora Crvenog Krsta i Crvenog polumjeseca Crne Gore. Nakon raspada bivše države kao istaknuti humanista zajedno sa ostalim Rožajcima je toplo prihvatio izbjeglice iz BiH a nakon toga i veliki talas sa Kosova. Kratko vrijeme bio je i pomoćnik ministra rada i socijalnog staranja kao i član socijalnog savjeta. Ono što Esada-Eska Plunca čini posebnim je njegov dugogodišnji društveni anagažman posvećen ne samo stanovnicima Rožaja već i čitavog sjevera Crne Gore. U mnogim teškim vremenima koja su iza nas ostala, Esad-Esko Plunac se borio ne samo za socijalnu pravdu i ravnopravnost već i za najranjivije kategorije stanovništva a posebno za mlađe generacije. Ne samo na njegovom poslu u sklopu JU Centar za socijalni rad Rožaje već i kuću Plunaca se dolazilo kad kod je neko bio u nevolji, teškom materijalnom statusu, nije se gledalo na doba dana ili vrijeme. Zbog toga je kod svojih sugrađana postao jedan od najomiljenih sugrađana koji njegovo ime i prezime izgovaraju sa velikim poštovanjem.

U razgovoru sa autorom ovih redova na pitanje koji je recept za humanost i kako pokazati dobrotu prema drugima Esad-Esko Plunac odgovorio je: ,,Pokaži svoju dobrotu i humanost prema onome koji je nikada nije imao. Pokloni mu iz svog srca čisti zrak nade, razagnaj mu tamu, vrati mu vjeru u dobre ljude jer oni su svuda oko nas, otkrij mu da je vrijedan svaki tren života i ljubavi.” Mnogi ideali u svom humanističkom pogledu Esad-Esko Plunac je pokazao u najtežim godinama, i dan danas ostao je dosljedan i vjeran principima poput: dobrote, humanosti, slobode, istine, pravde, ljubavi. Njegova jaka inicijativa i energija usmjerena je bila na mnoge i na tom plemenitom putu spasio je mnoge od moralnog sunovrata i propasti inspirišući ih da uvjek pronađu ono dobro u sebi. Duboko svjestan prisutnosti svakodnevne političke i ekonomske situacije u Crnoj Gori polazeći od relnog stanja u društvenoj zajednici i ličnih iskustava, dao je svoj puni doprinos i najbolji dio sebe u ostvarivanju ideja humanizma.

Na pitanje šta mu je bilo najteže u poslu i karijeri tokom svog (dosadašnjeg) humanitarnog rada odgovorio mi je: ,,Nakon raspada bivše države prihvatio sam i ja i moji sugrađani u našim avlijama i kućama sve nevoljnike, prognanike iz BiH a kasnije i sa Kosova. Pružili smo utočište prognanima sa svojih vjekovnih ognjišta. Prihvatili ih kao najrođenije. Mnoge neprospavane noći sam ostao budan razmišljajući kako im pružiti toplu riječ i sigurnu utjehu. To smatram najvećim primjerom humanosti ne samo moje već i svih mojih Rožajaca ali i države Crne Gore.”

Esad - Esko Plunac se trudi da sve mlađe generacije usmjeri na aktivnost u sportu. Pošto je u ranoj mladosti bio dobar fudbaler gledao je da u vremenu bronjih poroka savremenog društva podstakne zdravo sportsko rivalstvo. Obavaljao je dužnosti sporstskog direktora FK ,,Ibar” mi OK ,,Ibar.” Nije se vezivao za klasične pravne i poslovne norme, struke već je sa svog aspekta i svojim ličnim primjerom i bogatim životnim iskustvom iskreno predao sebe ideji socijalne pravde.

Za sami kraj razgovora pitao sam mog sagovrnika kakav je ideal socijalne pravde u njegovim očima. Na to mi je Esad-Esko plunac odgovorio: ,,Voditi društveni život u skladu sa načelima socijalne pravde, jednakosti i slobode je večiti ideal svakog humaniste. Ako ne vjerujemo u taj ideal onda ne vjerujemo ni u sebe. Najveće borbe kroz sve godine novije tranzicije Crne Gore težio sam da ostvarimo punu socijalnu pravdu i jednakost. A Crna Gora je ispit humanosti i socijalne pravde mnogo puta položila. Moramo imati jednak stav prema svima. U mnogim teškim vremenima kao i sada kada je virus Covid-19 narušio svjetski zdravstveni sistem pokazali smo veliku humanost. Sa istom posvećenošću i dobrotom i dalje ću težiti da pomognem svima. Dobro svijetli kao svetionik na morskoj pučini dajući nadu onima kojima je najpotrebnija.”

Dok sam završavao razgovor sa mojim sagovornikom Esadom-Eskom Pluncem uvidio sam koliko je skromnosti u njemu. Ali i njegovu ogromnu pozitivnu energiju kojom je plijenio tokom čitavog razgovora. U svoj notes sam zapisao misao: ,,Dok bude ovakvih primjera biće i one humane Crne Gore koju svi volimo i za koju živimo.”