I dok je tebi Sarajevo sve vrijeme čaršija ugodnog življenja, što me čini sretnim, gdje god su sljedbenici tvoje priče u većini, Bošnjaci su tamo zaista “ništa”. Šta ti to govori? Meni dovoljno. No, da te podsjetim na logore širom moje Hercegovine koje su pravili sljedbenici tvoje laži i zadojenici mržnje. Da te podsjetim na Ahmiće, Stupni Do ali i Trusinu. Ja ništa ne zaboravljam. I da te podsjetim na moju rodnu Goricu, gdje su tvoji počinili strašan zločin.

SAID ŠTETA: Tvoja je želja gospodine Željko, da mi Bošnjaci povjerujemo u tvoju laž, kao i nebrojeno laži što nam preko Drine naviru. Da povjerujemo kako smo koliko jučer postali, ono kada si ti tebi slični rekli kao na utrci...aha...sad. Ovdje te moram razočarati da Knjiga koju Uzvišeni Allah spusti kao vodilju muslimanima i svim ljudima razumom obdarenim, počinje riječima “Uči, u ime Gospodara koji te stvara.” Vidiš gospodine Željko, ne počinje sa riječima “ubij, prevari, ukradi, ponizi, slaži.”

Nepopravljivo kako to samo sljepilo mržnje umije navući mrenu na oči samozvanih intelektualaca i znalaca svega što je u zadanoj misiji ignorancije i nipodaštavanja drugog i drugačijeg. To upravo čini gospodin Željko Ivanković u svom tekstu "Tko je, ustvari, bio Mustafa Cerić prije nego što je postao vjerski, politički i financijski moćnik u Bošnjaka…", objavljenog na portalu Autograf (prije bih rekao autogaf, op.a.), a prenosi ga sarajevska “Slobodna Bosna”.
Nije mi ovdje namjera biti advokat dr. Mustafe Cerića, da odmah budemo načisto. On je već dovoljno, sasvim nepotrebno, zagazio sam u medijsko blato pa neka sam i gazi. Uostalom, u spornom tekstu dr. Mustafa Cerić se spominje u dva pasusa, a sve drugo jeste ciljano upereno protiv muslimana Bošnjaka, koje gospodin Željko Ivanković, nalazeći u mojoj omiljenoj knjizi “Legenda o Ali paši” pojašnjenje riječi “Bošnjak” koje znači “ništa” (a koje je pisalo uredništvo u Zagrebu gdje je tada pisao naš pisac, Enver Čolaković, op.a.) Zašto se gospodin Željko Ivanković nije potrudio da potraži drugi prevod ili recimo tumačenje bosanskohercegovačkog dramatičara, pisca, leksikografa i historičara jezika i književnosti, Alije Isakovića, inače mog daljeg rođaka po majci od mog oca, nani Isakuši, kako su je zvali u Dubokoj kod Stoca gdje je bila udata.

Alija Isaković u svom pojašnjenju neukima kaže: “Neuk i neobaviješten čovjek često brka pojmove Bošnjak, Bosanac, Musliman, bosanski Musliman, musliman. Nažalost, u taj svijet spadaju i neki naši novinari i neki naši ljudi na visokim položajima. To je onaj soj u kojeg nema pojmova o općem već samo o vlastitom. U velikoj mjeri to je i svojevrsna mimikrija kakvu ima i životinjsko carstvo. Dakle, Bošnjak je tradicionalno nacionalno ime bosanskohercegovačkih muslimana, sandžačkih muslimana i svih drugih muslimana koji govore bosanskim jezikom. U sovjetskim naučnim djelima i enciklopedijama, u turskim enciklopedijama, i u nekih drugih naroda koji su s nama imali historijske kontakte, mi smo uvijek predstavljani kao Bošnjaci.”

Ili mu je bilo još lakše otvoriti “Hrvatsku enciklopediju” pa pročitati sljedeće. “Bošnjak, kao i stariji naziv Bošnjanin (u lat. vrelima Bosnensis), prvotno je ime koje označuje pripadništvo srednjovjekovnoj bosanskoj državi. U osmansko doba Bošnjak je ime za podanike kršćanske vjeroispovijesti ili zakona, dok se izraz Bosnalu odnosio na islamizirano bosansko stanovništvo. Za ustaljene osmanske vladavine riječ Bošnjak označivala je svakog pripadnika zemlje ili države Bosne (Bošnjak-milleti), pa i izraz Bošnjak-kavmi znači samo Bošnjaci ili bošnjački narod. Dapače, i najslužbeniji nazivak – kad je trebalo označiti narodnosnu posebnost – Bošnjak-taifesi, podrazumijevat će Bošnjaka kao pripadnika skupine, plemena, naroda.”

Ništa od navedenog gospodin Željko Ivanković nije uzeo kao oslonac u svome pisanju jer bi to naprosto otupilo oštricu pera mržnje sa kojim udara po hartiji. Njegovo nipodaštavanje Bošnjaka kao naroda ide toliko daleko da se čovjek svakodnevnice treba zapitati, ne samo da li smo bili, nego jesmo li sad ljudi koji koračaju ovom zemljom Bosnom i Hercegovinom, koja skoro cijeli vijek krvari dobranom zaslugom naroda iz kojeg potiče gospodin Željko Ivanković.

Da ne bi bilo, što bi u mom selu rekli vodu vari, vodu hladi, ono voda pa voda, jer očito je da spomenuti nema namjeru spoznati istinu, već kako to čine istočni susjedi, načertanijski oživjeti laž. Još više, da ne bi gospodin Željko Ivanković i njemu slični umislili kako Bošnjaci nemaju pameti a lahko zaboravljaju, moram mu na ličnom primjeru poredati činjenice koje su većini nas Bošnjaka nakon prošlog rata otvorile oči. U predvečerje spomenutog rata, otac mi ispriča odvođenje na strijeljanje od strane komšija ustaša, kao dječaka niz polje do starog Ostrošca koji je danas pod vodom Jablaničkog jezera. Otac je snagom vjere islama koju je prenio na mene, nastavio živjeti život u dobru sa komšijama katolicima i pravoslavcima, na što sam posebno ponosan jer je i tu crtu prenio na mene. Čak je i moj “šišani kum” Stipe, lovac iz sela nasuprot preko jezera, bio čest gost naše kuće, pokoj mu duši. Ali, desi se rat devedesetih. Mog oca, starca u poznim godinama, odvode sljedbenici ustaštva u logor Buturović polje, kao u Drugom svjetskom ratu, zajedno sa mojom majkom, bratom, sestrom, njihovim porodicama i komšijama. Selo opljačkaše i zapališe. Neke pobiše na licu mjesta a neke su u logoru Buturović Polje mučili do smrti. Moj brat je iz tog logora izašao kao Tale sijed, od torture i mučenja. Mom ocu, sin od njegovog učenika trgovačkom zanatu, ostavi ožiljak ispod oka koji odnese u mezar a da pravde nije okusio.

Tada sam se zakleo da ću istrajavati na istini, da NIKAD, ali nikad više Bošnjaci ne budu hrvatsko cvijeće, da ne nasjednu na “lijepu priču,” kakvu nam, sada već patološki bolesno, želi gurnuti niz grlo gospodin Željko Ivanković, koji piše: “ No, vratimo se časopisu i pogledajmo tko je ustvari Mustafa Cerić, glavni uredniku svog troimenog časopisa (dizajnerov je rad Sulejmanagić detaljno elaborirao) prije nego je postao vjerski, politički i financijski moćnik u Bošnjaka. Kao prvi čovjek Islamske zajednice u Zagrebu te glavni i odgovorni urednik biblioteke Muslimanski život 1989. objavio je knjigu Envera Čolakovića Legenda o Ali-paši, a na stranici 416 u rječniku manje poznatih riječi i pojmova nam je objasnio što to znači Bošnjak.
Citiram: ”Bošnjâk – böš! (tur.) = turska rugalica za Bosance: Bošnjak – ništa!”
E pa gospodine Ivankoviću, voliš ti tako da te zovu, šta si to ovdje pojasnio o Mustafi Ceriću?
Ja od kovanice “gospodin” sačuvao sam samo ono “din”, jer se u toj košulji vjere najbolje osjećam k’o insan, i nije mi bitan oklop aristokratije. Ali moram ti još koju reći, kako bi sam progutao svoje napisane laži gospodine Željko Ivankoviću. Ti kome smeta brojanje skokova sa Starog mosta u Mostaru kojeg su eto napravili Turci a 1993.godine porušili tvoji sa Praljkom na čelu u Udruženom zločinačkom poduhvatu, a onda opet obnovili Bošnjaci uz pomoć prijateljske Turske. I dok je tebi Sarajevo sve vrijeme čaršija ugodnog življenja, što me čini sretnim, gdje god su sljedbenici tvoje priče u većini, Bošnjaci su tamo zaista “ništa”.
Šta ti to govori?

Meni dovoljno. No, da te podsjetim na logore širom moje Hercegovine koje su pravili sljedbenici tvoje laži i zadojenici mržnje. Da te podsjetim na Ahmiće, Stupni Do ali i Trusinu. Ja ništa ne zaboravljam. I da te podsjetim na moju rodnu Goricu, gdje su tvoji počinili strašan zločin.

Tvoja je želja gospodine Željko, da mi Bošnjaci povjerujemo u tvoju laž, kao i nebrojeno laži što nam preko Drine naviru. Da povjerujemo kako smo koliko jučer postali, ono kada si ti tebi slični rekli kao na utrci...aha...sad. Ovdje te moram razočarati da Knjiga koju Uzvišeni Allah spusti kao vodilju muslimanima i svim ljudima razumom obdarenim, počinje riječima “Uči, u ime Gospodara koji te stvara.” Vidiš gospodine Željko, ne počinje sa riječima “ubij, prevari, ukradi, ponizi, slaži.”

Bilo je grešnih i među Bošnjacima, priznajem, ali nikada nam to nije bio ideološki cilj, kao tvojima “udruženi zločinački poduhvat.” Ima Bošnjaka i naivnih, pa i ograničenih k’o balkon, kao na primjer član predsjedništva BiH, kojeg ismijavaš za onu rečenicu, “Bio je patriota u ratu i patriota u miru.” To ti ne daje za pravo da generalizuješ stvari i da sve Bošnjake trpaš u rubriku “budale”. Neće moći! Jer ima nas koji jasno čitamo rukopis, tvoj i tebi sličnih. Posebice između redove.

Zato ću te podsjetiti, iako se groziš na tu činjenicu. Prvi poznati rječnik bosanskog jezika napisan je 1626. godine, a štampan je 1631. godine, dakle gotovo dvije stotine godina prije prvog rječnika srpskog jezika, koji je, na osnovama bosanskog jezika, sačinio Vuk Karadžić, i više od dvije stotine godina prije nego što je Ljudevit Gaj kodificirao hrvatski književni jezik, takođe pod snažnim utjecajem bosanskog jezika. Zašto sad ovo spominjem?
Da znaš, kako ubuduće ne bi kretao orati s pola ledine, već od početka. A pošto si prvi zaorao brazdu, očito jalovu, dobronamjerno ti preporučujem, ne traži hrvatsko cvijeće među Bošnjacima.

Možeš bolan dobiti cijelu kitu, pa kud ćeš onda???