BOŠNJACI I AKTUELNI TRENUTAK U CRNOJ GORI
Autor: Božidar Proročić, književnik i publicista
Objavljeno: 24. Aug 2020. 17:08:58
Poslenici kulture sa Cetinja sa istaknutim bošnjačkim intelektualcima u sklopu "Bihorskog kulturnog ljeta"


PIŠE: BOŽIDAR PROROČIĆ, književnik i publicista Moje prijateljstvo sa Bošnjacima, je moj izraz poštovanja, prema narodu koji je u nekim teškim vremenima i godinama na EX-YU prostorima doživio golgotu, progone, ubistva i stradanja i poečetkom devedesetih ali i u Drugom svjetskom ratu. Uvjek sam se pitao šta je to što u ljudima što ih navodi na progone i na iskonsko zlo u sebi. Prema onima koji su samo drugačijeg imena i vjere. Nikada se nisam pomirio sa nehumanim zločinom i genocidom u Srebrenici, sa otmicom u Štrpcima, zločinom u Kaluđerskom lazu, Deportacijom bosanskih izbjeglica iz Herceg Novog. Samo je svoj sudski epilog dobila Srebrenica, čiji ideolozi zla Mladić i Karadžić će zasigurno svoj život okončati iza Haških zidina. Sve drugo nije dobilo svoj epilog ili vinovnici i (ideolozi zla) nikada nisu osuđeni sem pojedinaca koji su bili gotvo ,,neprimjetni” u vojnoj hijerarhiji. Traume i bole rane koje Bošnjaci nose u sebi nikada zarasti neće.
U vremenu kada je sistem vrijednosti u mnogo čemu poremećen. Kada je nepoštovanje i pad morala evidentan, moramo se zapitati što je to prijateljstvo i da li ona prava prijateljstva zaista postoje. U životu nek imate samo jednog prijatelja ali da znate da je to prijateljstvo obostrano. Prijetaljstva su još ljepša jača i trajnija ako su sklopljena sa pripadnicima manjinskih naroda u Crnoj Gori. Moje prijateljstvo sa Bošnjacima, je moj izraz poštovanja, prema narodu koji je u nekim teškim vremenima i godinama na EX-YU prostorima doživio golgotu, progone, ubistva i stradanja i poečetkom devedesetih ali i u Drugom svjetskom ratu. Uvjek sam se pitao šta je to što u ljudima što ih navodi na progone i na iskonsko zlo u sebi. Prema onima koji su samo drugačijeg imena i vjere. Nikada se nisam pomirio sa nehumanim zločinom i genocidom u Srebrenici, sa otmicom u Štrpcima, zločinom u Kaluđerskom lazu, Deportacijom bosanskih izbjeglica iz Herceg Novog. Samo je svoj sudski epilog dobila Srebrenica, čiji ideolozi zla Mladić i Karadžić će zasigurno svoj život okončati iza Haških zidina. Sve drugo nije dobilo svoj epilog ili vinovnici i (ideolozi zla) nikada nisu osuđeni sem pojedinaca koji su bili gotvo ,,neprimjetni” u vojnoj hijerarhiji. Traume i bole rane koje Bošnjaci nose u sebi nikada zarasti neće.

Ako Bošnjake u Crnoj Gori sagledamo iz kulturnog i kulturološkog aspekta, vidjećemo višedecenijsko pisano blago koje je u nekoj prošlosti svjesno ili nesvjesno bilo zapostavljeno i gotovo zaboravljeno. Od Avda Međedovića pa do Ćamila Sijarića koji je ,,Bihorcima” proslavio svoj kraj i dao mu onu neponovljuvu dimenziju magije koja krasi taj kraj i danas. Kultura jeste ono što nas povezuje što nam daje širinu da razumijemo jedni druge i prihvatimo na pravi način. Jezik autentični (Bosanski) je ono što nove generacije moraju da sačuvaju. Takav jezik se njegovao i čuva u djelima istaknutih Bošnjaka pisaca sa śevera Crne Gore Husein Bašić, Zaim Azemović, Zuvdija Hodžić, Braho Adrović, Faiz Softić, Enver Muratović i mnogi drugi. Mnogi bošnjački stvaraoci novijeg vremena su nastavili tradiciju pripovjedanja Ćamila Sijarića prosto čuvajući tu neraskidivu nit sa svojim krajem, iako mnogi žive van Crne Gore. Posljednjih godina postoje tradicionalne kulturne manifestacije, na kojima se afirmiše stvaralaštvo Bošnjaka. No na tim manifestacijama se nesebično afirmišu i drugi stvaraoci iz Crne Gore ili i šire. Mnifestacije poput ,,Bihorskog kulturnog ljeta”, ,,Festival Zavičajne staze” koje uređuje i vodi sa puno napora Mirsad Rastoder, ,,Plavski književni susreti”, književni susreti ,,Zaim Azemović. ” Podrška Bošnjacima u kulturi je put ka očuvanju njihovog identiteta, jezika, folklora, običaja, etnosa. Ona mora biti jaka i snažna ali i prepoznata zbog svoje specifičnosti i ljepote.

Zbog ekonomskih razloga trend odlaska Bošnjaka u države zapadne Evrope je prisutan od početka šesdesetih godina pa nažalost sve do dan danas. To raseljavanje je uticalo da se stvore jake zajednice Bošnjaka širom Evrope ali i svijeta. Oni nikada nisu zapostavili svoj kraj ni zaboravili. Brojni su primjeri njihove humanosti. No da bi ta veza sa maticom bila jaka mora puno toga da se uradi u Upravi za dijasporu da te veze budu i jače i bolje i sadržajnije.

Svjedoci smo da pojedini nacionalisti (šovinisti) su nedavno ispisali poruke mržnje i prijetnji prema Bošnjacima. Proradila je pomraćena fašistička svijest oslikana u portretima zloglasnog Pavla Đurišića i Draže Mihajlovića izdajnika, kvislinga, i koljača mnogobrojnih muslimana iz perioda Drugog svjetskog rata. Sve to podsjeća na jezive devedesete kada su slične poruke mržnje na isti način ispisivane. Uz to pojedini sveštenici SPC u Crnoj Gori su bili pripadnici paravojnih formacija koje su učestvovale na ratištima od Bosne do Kosova. Mržnja koja hrani pojedince prerasta u otvoreni fašizam iza koga se kriju pripadnici pro-srpski orijentisanih partija takozvanih (crnih trojki) kao svojevremeno u ratu a svi zamo što su četničke (crne trojke) radile.

Bliži se dan izbora kada će i Bošnjaci kao i svi drugi manjinski narodi izaći na izbore i dati svoj puni doprinos demokratskom kapacitetu Crne Gore i građanskim opcijama. Nadam se da će nacionalističke-šovinističke snage doživjeti svoj fijasko. Crne Gore nema bez Bošnjaka ni Bošnjaka bez Crne Gore. Ta demokratska Crna Gora koja i danas polako korača ka EU, treba da na najljepši način uvaži i podrži sve Bošnjake. Jer i oni su kao i svi drugi pripadnici manjinskih naroda jedan dragulj njene krune i njen dostojan reprezent multikulture, suživota ljubavi i poštovanja.