Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanski Srbin:

„Mostar vas zove“, bio je moj nedavni zov za čelnike naših vodećih probosansko-hercegovačkih ili patriotskih stranaka.

Poštovani Bakire, Fahrudine i Željko, Vama čelnim ljudima Vaših stranaka SDA, SBB i DF-a, u sadašnjem trenutku, sada ili nikada, potrebno je zeleno svjetlo ili Vaš hitan dolazak u Mostar, u cilju potpisivanja zajedničke dekleracije o zajedničkom nastupu sa jedinstvenom listom kandidata za vjećnike i Gradsko vijeće.

Radost je uslijedila, jer je zov i apel dospio do njih, njihov eho je odmah dospio do Mostara, gdje su upravo i čelnici dobili zeleno svjetlo iz Sarajeva. Vaš put i treba da bude jedini ispravan put nade i spasa za Mostar, u krajnjem slučaju i za BiH, a svi ostali brojni trebaju se priključiti, ukoliko ovu domovinu iskreno i osjećaju kao svoju jedinu i zajedničku.

Mostarski ogranci SDA, SBB, DF, SBiH i BPS, usaglasili su zajedničku platformu za nastup na predstojećim lokalnim izborima u gradu na Neretvi

Međutim, u svim mojim razmišljanjima i postupcima, kao građanina ne i rođenog Mostarca, koji voli ovaj grad, koji je i svoje neposredno učešće na izborima 1996. godine za Gradsko vijeće, trebao da plati sospstvenim životom od strane nacionalističkih HDZ-ovih čimbenika i bojovnika.

Radi podsjećanja mlađim generacijama ili ovim današnjim negatorima zajedništva i jedinstvenog istupa i nasatupa na narednim izborima vijećnika.

"Feral Tribune"

Bez suvišnog filozofiranja i potrage opravdanja ovakve negacije i izbjegavanja mnogih, da se istinski priključe ovome zajedničkom bloku stranaka, zaista patriotski nastrojenih i zaljubljenika u svoj Mostar i jedinu nam domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Tražeći neka bizarna opravdanja i ubacujući demagoške floskule, kako to oni neće i ne bi išli u Koaliciju sa starnkom SDA, za današnje vrijeme i značaja za naš grad Mostar i jedinu nam domovinu, opravdanja nikakvoga nemaju.

Žalosno je, što takvi i ti isti ovu najveću i najjaču stranku u Bošnjaka, žele permanentno strpati u zajednički koš ili nivo sa dokazanim nacionalističkim strankama, ustaško-četničke ideologije, HDZ-om i SNSD-om.

Kao da su svi oni pali sa neke planete, Marsa ili zvijezde Danice, nisu trpjeli užase, bar kada je Mostar u pitanju, od ovih istih izvršilaca ideoloških zlobnih nakana.

Zaboravljajući doprinos i Armije BiH i njene bitne i osnovne platiforme postojanja i djelovanja, u strukturama SDA, kao i česte neravnopravne zajedničke borbe sa ovim istim strukturama u vlasti, od Dejtona do današnjih dana.

Kao građanin ovoga grada, osjećam ličnu žal i nezadovoljstvo, da i PMP - Prva mostarska partija, sa našim legendarnim vojskovođom Lovcem, nije pristupila ovoj Koaliciji.
Iskreno žalim da i mlađana, nedavno formirana stranka „Platforma za progres“ nije isto tako našla za shodno da se priključi ovoj Koaliciji patriotskih snaga.

U kratkom telefonskom razgovoru sa uvaženim predsjednikom prof. dr. Mirsadom Hadžikadićem, nastojao sam mu reći da ipak Mostar nije grad poput Tuzle, Zenice ili Sarajeva, kako bih mu dočarao nužnost zajedničkog djelovanja i nastupa na izborima.

Istina je, da me je poštovani Profesor uputio na svoje čelnike i članove u Mostaru, sa kojima sam i obavio veoma prijatan i korektan, informativni razgovor.

Međutim, kada se zauzme apriori isključiv i decidan stav, da se ne ide u Koaliciju radi toga i ovoga i sl. tu prestaje i svaka priča, razgovori i mogućnosti dogovaranja, nažalost.

Kako je, poštovani Profesor Ahmet Džubur, kao predsjednik KODF-a u Mostaru i jedan od potpisnika zajedničkog sporazuma Koalicije, sa usvojenim principima (njih oko 20) ali javnosti još nedostupnih, često iznosio činjenicu da iza njihove Koalicije stoji i određeni broj visoko obrazovanih intelektualaca, ipak želim napomenuti, da lično do današnjih dana i nisam čuo niti upoznao takve intelektualce, a volio bih da ih je što više i da Mostarska javnost zna o njihovom stavu i nužnim razmišljanjima.

Sve u svemu, što je tu je, dobro nam se ovoj Koaliciji priključili i neki drugi, koji možda još uvijek razmišljaju, ili vagaju svoj istinski i iskreni patriotizam i ljubav prema gradu Mostaru i njegovim građanima i prema jedinoj nam domovini.

Za sve one druge, ma kako se smatrali i deklarisali, neka i sami građani ocjene i procjene i svojim glasovima dokažu svu ispravnost ovakvih postupaka, svakoga od njih.

Siguran sam, da nam je danas i živ naš dobri Meša Selimović, da bi primjenio svoju definiciju iz „Tvrđave“, ali ih ja neću nikako drugačije nazivati i prozivati: