EMIR SULJAGIĆ - IZMAĐU ZABORAVA I ZALJUBLJENOSTI U ĐUKANOVIĆA
Autor: Esad Krcić
Objavljeno: 10. Sep 2020. 19:09:55

Suljagićeva mantra o Đukanovićevoj nevinosti


Srebreničanin Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Potočari, na Twitter profilu je napisao:
- “Dvadeset i pet godina života se bavim Srebrenicom. Nikad i nigdje nisam našao nijedan dokument koji indicira, kamoli dokazuje da je Milo Đukanović bio umiješan u Srebrenicu. Da postoji, bio bi objelodanjen”.

Sudeći prema skribanterijama po socijalnim mrežama, Suljagića su izgeda potakla politička (post)izborna dešavanja u Crnoj Gori, u kojima je Đukanoviću vjerno izborno tijelo koji su ga držali na vlast, okrenuli leđa, litijaški se pretumbali, i četničkom ikonografijom se vratli ocu Ristu u drugo oko u glavi, i nakon 30 godina uzdrmali mu poziciju neprikosovnenog vladara. Da mu je Suljagić uz nogu vjerni prijatelj, ako je znao, mogao ga posavjetovati da je nezrelo pred izbore mijenjati Zakon o slobodi vjeroispovjesti; posebno da ne dira vakuf IZ, jer u njemu država CG nikada ništa nije ulagala, već je to hedija islamskih vjernika. Država CG jeste ulagala i gradila crkve iz temelja, ali i jeste rušila džamije do temelja, koje su kroz vakat u ime krsta i kralja bile na udaru zadojenih genocidnih hordi sa Njegošem i guslama „No lomite munar i džamiju”.
Ali izgleda Suljagić je post na Twitteru napisao da bi više opravdao sebe, baš kao i oni koji su se pravdali kada su zlikovca „sto za jednog“ doveli u Memorijalni centar Potočari na 20.godišnjicu genocida. Vidjele su se podle namjere i spina od strane Vučića i srbijanskih tajnih službi. Kako kažu tako je i Suljagić na 25.godišnjicu genocida nad Bošnjacima u Srebrenici upravo Đukanoviću omogućio sa državne pozicije, bez izvinjenja za sva zla nanešena Bosni i Bošnjacima tokom agresije, da preko videoclipa govori i prstom upire u svoju ratnu braću, po krstu i kami – “drugo oko u glavi”, a dobro se zna da su „dva oka u glavi“ Srbija i CG sve ratove vodili zajedno, protiv Bosne, Bošnjaka….

Crnu Goru u rat su upravo gurnuli tadašnji predsjednik Bulatović, premijer Đukanović i dr. Komandna odgovornost državnih čelnika SRJ, Srbije i Crne Gore je ista i nema toga ko ih može osloboditi i abolirati zločina, a to vallahi ne mogu ni dva Emira – Kusturica i Suljagić, pa koliko god lagali i petljali po mrežama i medijima!

Najzad, ako je po Suljagićevoj mantri Đukanović “nevin”, zašto za 25 godina nije došao u Memorijalni centar u Potočarima da i sam vidi šta je uradila srpsko-crnogorska agresorsko-genocidna politika kreirana '90-tih u Beogradu i Podgorici, kojoj je i on pripadao, a koja je žarila i palila u cijelom regionu? Ovo zna i manja grupa čestitih Crnogoraca koji su slali antiratne poruke, ne u ime nas! Ali to nisu bili ni Momo ni Milo!

Ako je Suljagiću šiša ispila pamet, bosanskoj, bošnjačkoj i svjetskoj javnosti je dobro poznato da su Srbija i Crna Gora 1992. - 1995. izvršili agresiju na RBiH. U istom periodu u više gradova sa svojim pomagačima u Bosni su izvršili genocid nad Bošnjacima. Brojni gradovi sa većinskom bošnjačkom populacijom u istočnoj Bosni, kao i Hercegovini, te sjevernom i sjevero-zapadnom dijelu naše domovine, potpuno su istrijebljeni – etnički očišćeni od Bošnjaka. Dva najveća suda na Planeti sa sjedištem u Haagu, tj. sudovi UN, kao i Sud BiH, sa više presuda presudili su političkoj velikonacionalističkoj vrhuški koji su planirali, naredili i izvršili genocid, UZP, zločin protiv čovječnosti, kao i kršenja zakona i običaja ratovanja. Nažalost još ih puno ih je na slobodi, ali ratni zločin ne zastarijeva, pa čak ni onda kada se žrtva zaljubi u dželata. Nadati se da će stići sudska pravda svakog onog koji je okrvavio ruke krvlju nevinih civila.
Na čelu SRJ i Srbije su između ostalih bili balkanski kasapin Slobodan Milošević, Dobrica Ćosić…, dok su vrh Crne Gore činili predsjednik Momir Bulatović, premijer Milo Đukanović i predsjednik Skupštine Svetozar Marović, a njihovi zajednički odani izvođači radova u BiH su bili ratni zločinci Karadžić, Mladić… Svi oni su bili neprikosnoveni lideri, gospodari života i smrti, koji su širili rat, pljačku, silovanja, ubijanja, krv, rušenja, pepeo, istrebljenja… Oni su po automatizmu sa državne pozicije bili i članovi Vojnog savjeta.

Emir Suljagić se pamti po raznim „preletanjima“, ali ovakav poražavajući i nedoličan stav sa pozicije direktora Memorijalnog centra žrtava genocida u Srebrenici je ispod nivoa i za svaku osudu. Zato nas obavezuje da reagiramo. On voli stolicu i funkciju, a nema toliko karaktera, časti i dostojanstva da sam uvidi grešku, da pored izvinjenja žrtvama agresije i genocida, podnese ostavku i da se povuče sa pozicije direktora tako važne institucije. Zato je za očekivati da će oni koji su odgovorni u Memorijalnom centru Potočari, kojima je istina i žrtve genocida ispred ličnih interesa i politikanstva, to uraditi u što kraćem roku. Prvenstveno mislim na čestite Majke Srebrenice, koje treću deceniju sa bolom u duši i brobom za sve žrtve genocida, susreću se sa raznim problemima.

Nego, zamislite na tren, šta bi se dogodilo sa direktorom Muzeja holokausta u Washingtonu ili “Simon Visental centra” u Beču, da napiše ili izjavi nešto slično poput direktora Memorijalnog centra Potočari, vajnog Emira Suljagića, da blizak Hitlerov suradnik nije kriv za holocaust jer ga k'o biva on nije istražio. S pravom bi se svi Židovi digli na noge, ali i cijela javnost, naravno da odbrane žrtve holocausta, da odbrane istinu od lažova. Bio bi razapet, između Beča, Washingtona i Tel Aviva.


Dio zlikovačke srpsko-crnogorske hunte koji su planirali, pripremili i naredili agresiju na RBiH i genocid nad Bošnjacima


Od srpsko-crnogorske genocidne agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i sistematski počinjenog genocida nad Bošnjacima 1992 -95., na račun žrtava - naslušali smo se raznih srpsko-crnogorskih laži, podmetačina, spinova, negiranja… Agresor je na sve moguće načine činio sve da uništi državu RBiH, ovlada njom i u potpunosti sa cijelog teritorija njegoševski istrijebi Turke, tj. bošnjački narod, da uništi svaki segment koji podsjeća na bošnjačku i bosansku bogatu višestoljetnu kulturu i svaki trag islamske kulture i postojanja. U pepelu je nestalo više od hiljadu džamija i drugih islamskih objekata, kao i kulturno-historijskih objekata, kojima nema broja, što jeste najbolji pokazatelj velikosrpskog fašističkog plana, da uporedo sa kulturocidom i urbicidom izvrše genocid i etničko čišćenje. Sve to je dobro isplanirano u beogradsko-podgoričkoj kuhinji, a neprikosnoveni lideri na čelu sa balkanskim kasapinom Miloševićem, svoj krvavi posao su povjerili njihovim odanim poslušnicima, partnerima i izvođačima zločina Karadžiću, Mladiću, Plavšićki, Koljeviću, Krajišniku, Maksimoviću i istaloj velikosrpskoj zločinačkoj bulumenti sa sjedištem u paljanskom brlogu. Sa svima njima ruku pod ruku kao balkanska osovina zla, išla je SPC i SANU, čije planove su zajednički izvršavali, ognjem, krvlju i kostima nevinih civila, koje su ugradili u temeljima genocidne tvorevine, i bespravno sagrađane pravoslavne crkve koja svjedoči o zlu i pljačku privatne zemlje i imovine Nane Fate Orlović.



Pamtimo dobro ratnu prošlost i odgovornost, srpsko-crnogorsku okupaciju Sarajeva i 44 mjeseca držanja građana u obruču smrti, koji su bili meta iz svih oružja i oruđa, snajpera. Ovo je bez sumnje bio najveći logor smrti u srcu Europe u kojem su izgladnjivani i ubijani nevini građani. Ubijeno je oko dvanaest hiljada civila i 1.601 dijete. U zloglasnim logorima smrti u Prijedoru je ubijeno 3.173 civila, dok je 31.000 ljudi bilo zatočeno. U Višegradu na Drini – grad živih lomača – 3.000 civila, u Foči – gradu pokolja na Željeznom most na Drini – 2.800 civila, Zvornik, Bijeljina, Vlasenica, Bratunac, Ključ, Sanski Most, Brčko, Nevesinje, Trebinje, Banja Luka… na posljetku genocid u Srebrenici, u gradiću na Drini - samo za nekoliko dana jula 1995. ubijeno je preko 12.000 civila, iako je na spomen kamenu zapisan broj 8.372…

Uz sve ove ratne zločine udruženog zločinačkog poduhvata “dva oka u glavi” odvijali su se ratni zločini u Srbiji i Crnoj Gori. Otmice, hapšenja, deportacije, pljačke, logori, ubistva, kljanja… Ratne zločine su počinile policijske snage i formacije koje su radile prljave poslove za vladajuću srpsko-crnogorsku huntu na čelu sa Miloševićem, Jovićem, Ćosićem, Bulatovićem, Đukanovićem, Marovićem… Osim zločinca Miloševića niko od ovih nije odgovarao a niti su oni procesuirali odgovorne za počinjene ratne zločine. Ali to ne znači da nisu odgovorni. Zločin nad Bošnjacima - hapšenja i deportacije bosanskih izbjeglica Karadžiću na nož, kao i zločin u pljevaskoj Bukovici, otmica u Štrpcima, završili su ispod Đukanovićeve predsjedničko-premijerske krvave ponjave.
Suljagić, putujući u Haag i drugdje (vjerovatno priheftan na fondove Srebrenice), kao Srebreničanin imao je veliku obavezu utvrditi činjenice o odgovornosti državnog vrha Srbije i Crne Gore za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, ali i drugim mjestima u BiH, i naravno ratne zločine koji su tokom genocidne kampanje počinjeni nad Bošnjacima u Srbiji i Crnoj Gori. Najzad, pored ostalog, mogao je puno toga saznati i iz svjedočenja Đukanovićevog ministra unutarnjih poslova u CG Nikole Samardžića, ali i Karadžićevog ministra Mandića. Kako ih on to nije mogao naći, a dostupna su javnosti na internetu? To sve govori o njemu kao „istraživaču“ i da mu je bilo preče koketiranje sa bjelosvjetskim srpsko-četničkim švalerkama i prekomjernim pijančenjima.

Suljagić i kao novinar je poznat kao preletač iz novina u novine. Čas u jednim čas u drugima... Čak je upamćen da je kao bivši zamjenik ministra odbrane BiH prva osoba u Bosni i Hercegovini osuđena zbog klevete na Twitteru. Upamćen je i kao ministar obrazovanja, nauke i mladih KS kada mu je propao plan zabrane vjeronauke u školama.

O njegovim preletanjima iz stranke u stranku više niko ne može upratiti i upamtiti. Kažu, novinarsko-politička prostitutka u jednom krevetu zamrkne u drugome osvane.
Ono što dodatno zabrinjava je kako su odgovorni u Memorijalnom centru Potočari mogli za direktora da izaberu osobu poput Suljagića koji je odranije poznat po “svojim agresivnim istupima i primitivnim napadima na političke neistomišljenike, jednako je nasilan i prema vlastitoj ženi , koja je već duže vrijeme žrtva njegovih fizičkih i psihičkih tortura”! - objavili su mediji.
Definitivno, Memorijalni centar žrtava genocida Potočari ne zaslužuje da ga vode i predstavljaju osobe koje lažu, petljaju i koji vrše nasilje u porodici.

Na kraju podvlačimo i želimo da ostane zapisano, da se pamti: Ako u jednoj državi, u ovom slučaju Crnoj Gori, koju je politički vrh svjesno i planski gurnuo u rat u Bosni, postoji narod i narodi, kao i pojedinci i stranke koji su joj kol'ko-tol'ko spasili obraz, to su Bošnjaci koje je predvodio Harun Hadžić, predsjednik SDA Crne Gore, Albanci – u više sranaka, Crnogorci (sa manjim dijelom pripadnika drugih etničkih grupacija) u Liberalnom savezu na čelu sa Slavkom Perovićem, dio SDP-a, te još nekoliko manjih stranaka i pojedinaca koji su uz sve rizike po svoje živote vodili antiratnu politiku, bili su protiv agresije na BiH i Hrvatsku, protiv genocida i svih ratnih zločina nad Bošnjacima, Hrvatima... Njih je bilo manje od 30% populacije u CG. U tom vremenu 1992 -95, sa oko 70% koje su predvodili Bulatović i Đukanović, nacionalistički četnički oligarsi, bili su strani krvave i sramne historije Crne Gore. Bili su tamo gdje je bio rat, barut, pljačke, silovanja, zlostavljanje, krv, kama i jama, tamo su bili oni, udruženi sa Miloševićevom Srbijom i Karadžićevim zlikovcima u RBiH. Zajedno su na krvlju i kostima Bošnjaka stvarali veliko-srpsku genocidnu tvorevinu unutar Bosne i Hercegovine. Ovi danas koji šenluče i prijete „žicama, crnim pticama i Srebrenicima“ - Bošnjacima u Pljevljima, Bijelom Polju, Beranama... to su ti ratnici iz njihovog stroja. To što su se iz ličnog šićara pretumbali po strankama, socijalistima, fašističkim i četničkim „demokratskim frontovima“ i „europskim“ nazivima koalicija, ne mijenja njihovu poziciju. Probudili su se na Amfilohijevim litijama da „ne daju svoje svetinje“, kojima su više mjeseci prijetili Bošnjacima, širili mržnju protiv islamskih svetinja, i svi koji su htjeli mogli su da vide nakon svih nanešenih zala koliko su žedni krvi. Komšijama prijete, a vladajuće strukture CG su šutjeli, nisu ni pokušali da im zabrane divljanja po ulicama gradova. I onda prijeteći grafiti u Beranama, guslanje u Bijelom Polju, fizički napadi i krikovi sa pozivima na genocid “Polećela crna ptica, Pljevlja biće Srebrenica”, „selite se Turci“. Niko nije uhapšen!
Ne zna Suljagić da je pljevaljska Bukovica sa selima spržena 1992-93., i da za to niko nije odgovarao, pa iako se dobro zna koje odgovoran za taj ratni zločin na granici sa Bosnom.

Proklet bio ko bude zaboravio i u ime žrtava genocida halalio!