MAHMUTBEGOVIĆ UPUTILA OTVORENO PISMO CVIJANOVIĆ: PRESTANITE DISKRIMINIRATI DJECU ZBOG BOSANSKOG JEZIKA
Autor: Bošnjaci.Net
Objavljeno: 26. Sep 2020. 15:09:43


Potpredsjednica Federacije Bosne i Hercegovine Melika Mahmutbegović uputila je otvoreno pismo predsjednici bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Željki Cvijanović povodom diskriminacije bošnjačkih učenika u mjestu Liplje kod Zvornika u obrazovnom sistemu bh. entiteta Republika Srpska. U pismu se navodi:

“Poštovana gospođo Cvijanović, neugodno smo iznenađeni vijestima da su na početku nove školske godine roditelji bošnjačkih učenika u mjestu Liplje kod Zvornika ponovo bili prinuđeni na bojkot nastave da bi se izborili za jedno od svojih osnovnih ljudski prava – pravo na jezik.

S nevjericom smo primili vijest da se u 21. stoljeću djeci u jednom dijelu naše države Bosne i Hercegovine zabranjuje nazivanje jezika njegovim historijskim imenom, te da se iz neobjašnjivih razloga koriste druge vrste jezičke nominacije poput “jezika bošnjačkog naroda” i sličnih naziva koje historija ove zemlje, praksa i nauka ne poznaju.

Svjesni smo da je i prosječno informiranim osobama poznato da korištenjem naziva bosanski jezik građani Bosne i Hercegovine slijede nominaciju svoga jezika čiji se kontinuitet može pratiti od bosanskog srednjovjekovlja do danas. Takvih je, prema popisu iz 2013. godine, 52,86 građana ove zemlje, dakle, ukoliko treba napomenuti, više nego je pojedinačno pripadnika bilo koje etničke skupine u Bosni i Hercegovini, uključujući i Bošnjake, što govori o njegovom utemeljenosti u tlu ove zemlje.

Duboko smo vjerovali da ćete Vi snagom autoriteta dužnosti predsjednice entiteta Republika Srpska utjecati na zaustavljanje ove nadasve sramne prakse u entitetskom obrazovnom sistemu, gdje se bosanski jezik posredno zabranjuje.

Umjesto toga, Vi ste zahtjeve roditelja bošnjačkih učenika u mjestu Liplje kod Zvornika nazvali “političkim”, bez da ste s njima razgovarali, izlažući ih, kao i njihovu djecu, dodatnoj stigmatizaciji i diskriminaciji u društvu. Takvo nešto je potpuno suprotno i slovu i duhu Daytonskog sporazuma i Odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz jula 2000. godine koji garantiraju i pravo na povratak i konstitutivnosti naroda na cijelom tlu ove države.

Nažalost, ne možemo se oteti utisku da je na sceni institucionalno provođenje zaključaka Odbora za standardizaciju srpskog jezika pri Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti (SANU) iz augustu 2015. godine koji je “odlučio” da, uprkos svim historijskim faktima, pa i popisu iz 2013. godine, bosanski jezik “lingvistički ne postoji”!?

Imajući u vidu tragičnost uloge SANU-a kao najviše naučne institucije u Srbiji uoči i tokom tragičnog raspada bivše Jugoslavije i užasnih zločina počinjenih na tlu Bosne i Hercegovine, uključujući i genocid, zabrinjavajuće bi bilo spoznati da u svojoj politici slijedite koncepte koji nesumnjivo predstavljaju kulturno nasilje, što potpuno suprotno duhu dobrosusjedskih odnosa.

U tom smislu želim Vas podsjetiti da sam ja 2015. godine pokrenula inicijativu za izmjene ustava Posavskog, Zapadnohercegovačkog i Hercegovačko-neretvanskog kantona, a u vezi s ocjenom ustavnosti po pitanjima – Srba kao konstitutivnog naroda, bosanskog i srpskog jezika, te ćiriličnog pisma.

Zalažući se za balansiran pristup, vjerovala sam da će zvaničnici bh. entiteta RS u takvim gestama prepoznati dobru volju da se poštuje pravo svih građana na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine da svoj jezik nazivaju njegovim historijskim imenima, da ih kao takve prepoznaju i poštuju institucije i ustanove, uključujući i obrazovne, te da se, na koncu, na jednak način taj jezik nominira u službenim dokumentima i ispravama.

Zato Vas još jednom pozivam da preispitate svoje prakse i stavove u pogledu dešavanja u mjestu Liplje kod Zvornika, kao i da se građanima osiguraju prava koja im pripadaju po zakonima države Bosne i Hercegovine i međunarodnim normama moderne civilizacije.

Ono što tražimo za svoj narod, omogućimo i drugima, jer samo na taj način možemo graditi sretniju budućnost za sve građane Bosne i Hercegovine, zemlje u kojoj će naša djece i unuci htjeti i moći da žive, umjesto da bježe hiljadama kilometara od rodne grude kako bi tamo daleko ponovo bili svoji – komšije i istinski”.