Bosansko državno njet
LUKAVI LAVROV I SRPSKO-RUSKI MALI PIJUN
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 15. Dec 2020. 13:12:35
LAVROV KOJI NIJE ZNAO GDJE JE DOŠAO I DODIK KOJI JE ZNAO GDJE LAVROVA VODI – U SRPSKO SELO NEDALEKO OD SARAJEVA, GLAVNOG GRADA BOSANSKE DRŽAVE

Dodik je mali pijun, s kojim Vučić (i Lavrov) igraju da destabiliziraju Bosnu jer je to Vučiću jedini način da se spasi od unutarnje nestabilnosti u Srbiji, koja sve više gubi kompas u odnosu na svoje okruženje. Nije problem u Kosovu, već je problem u Vučićevoj Srbiji, koja neće da shvati da nema povratka u srednjovjekovno svetosavlje preko staromodne Srpske crkve i narcisoidne Srpske Akademije Nauke i Umjetnosti. Sergej Lavrov još uvijek ima priliku da Vučića i Dodika spasi od tog svetosavskog srednjovjekovnog mentalnog sklopa pod uvjetom da se i sam spasi od toga. Od Dodika, koji ga u Bosni voda po srpskim selima.


DR. MUSTAFA CERIĆ: Nadao sam se da lukavi Lavrov dolazi u namjeri da u ime civilizirane ruske nacije uputi izraze suosjećanja sa žrtvama genocida te da se ispriča bosanskoj javnosti na nenamjernoj omaški ruske diplomacije kad je blokirala usvajanje Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija o Srebrenici kojom se osuđuje genocid u julu 1995. god., koju je predložila Velika Britanija i podržale Sjedinjene Američke Države i zemlje Evropske unije.
Zanimljivo je bilo jučer gledati velikog Sergeja Lavrova iz Rusije kako ga mali Dodik odvodi u srpsko selo pokraj Sarajeva. Nije jasno ko je koga u tom selu reklamirao, ali je jasno da su obojica uživali dok su se reklamirali.

Lavrov je pristao od ga se od velikog ruskog ministra vanjskih poslova napravi malim diplomatom u pokušaju, a Dodik je bio ushićen i usrećen što ga se od malog dječka iz Laktaša pravi velikim srpskim bossom, kojem se eto i veliki ruski Lavrov klanja u malom srpskom selu pokraj Sarajeva.

Vjerujem da bi Sergeju Lavrovu pozavidio i sam Andrej Andrejevič Gromyko, ministar vanjskih poslova Sovjetskog Saveza sa najdužim mandatom ikad (1957 -1985), na prijemu kojeg mu je Dodik jučer priredio u malom srpskom selu pokraj Sarajeva u lijepoj i ponosnoj Bosni i k tomu još prkosnoj od sna.

Neki se pitaju zašto Dodik nije odveo Lavrova na Pale pa da gore zajedno skinu ploču ratnog zločina Radovana Karadžića sa studentskog doma, da se uslikaju i sliku pošalju Amerikancima. Bila bi to najbolja reklama za Lavrova, koji je navodno i došao u Bosnu da demonstrira ruski utjecaj na Balkanu.

No, čini mi se da hudi Lavrov nije, zapravo, ni znao gdje je došao, nit je, zapravo, znao šta je sve izgovorio. A navodno došao je u posjetu nezavisnoj, suverenoj i teritorijalno nedjeljivoj i jedinstvenoj međunarodno priznatoj bosanskoj državi u svojstvu ministra vanjskih poslova Rusije, svjetske sile, i govorio je, navodno, o tome da je izmjena Dejtona rizik te da je Rusija protiv NATO-a i za odlazak OHR-a.

Vala, pravo da ti kažem ako je zbog toga dolazio, nije trebao ni dolaziti. Te nebuloze mi u Bosne već odavno svaki dan slušamo.

No, ja sam se ipak ponadao da putujući Lavrov dolazi u posjetu nezavisnoj i suverenoj međunarodno priznatoj bosanskoj državi kao gospodin, kao časni, civilizirani i dobronamjerni ministar vanjskih poslova Rusije, koji zna za srpski genocid nad Bošnjacima/Bosancima u Srebrenici.

Nadao sam se da lukavi Lavrov dolazi u namjeri da u ime civilizirane ruske nacije uputi izraze suosjećanja sa žrtvama genocida te da se ispriča bosanskoj javnosti na nenamjernoj omaški ruske diplomacije kad je blokirala usvajanje Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija o Srebrenici kojom se osuđuje genocid u julu 1995. god., koju je predložila Velika Britanija i podržale Sjedinjene Američke Države i zemlje Evropske unije.

Šteta, Lavrov to nije učinio. Već nam je održao lekciju o Dejtonskom sporazumu, upozorio nas da se odmaknemo od NATO-a, valjda da se primaknemo srpskoj majci Rusiji. Koja će nas, ako zatreba, „braniti“ zajedno sa srpskim ravnogorskim četnicima, kao što brani Sirijce od Sirijaca. I, naravno, Lavrov traži da se OHR zatvori zato što iritira Dodika, kojem prijeti kazna ako nastavi sa negacijom genocida.

Dakako, ako OHR ode, onda bi Vučić i Dodik mogli da dovrše s Bosnom ono što su Karadžić i Mladić započeli s genocidom. Lavrov je to dobro smislio. Sve kako mu je Dodik izmislio. Mali Dodik velikom Lavrovu zapovjeda gdje će doći, šta će reći, koga će napasti, koga će protjerati i s kim Bosna može a s kim ne može u savez ići – politički i vojno. Malo morgen!

Jazuk, Sergej Lavrov je jučer bio ovdje, ali nije ostavio nikakav utisak osim gorčine kod bosanskih ljudi o tome da je Rusija slijepo pristrasna u korist srpske nacionalističke i šovinističke politike u Bosni i na Balkanu, politici od koje su sve nacije na Balkanu propatile i još uvijek pate zbog besmisli i inata u poricanju istine, pravde, mira i pomirenja.

Ali, s druge strane, neka je Lavrov došao u Dodikovu (ne)dođiju kako ne bismo imali iluziju o tome da je moguće računati na Rusiju da bude korektan i pouzdan partner za mir i stabilnost ne samo u Bosni i na Balkanu, već i u Europi, koja mora ozbiljno shvatiti opasnost od ruskog zlonamjernog obavještajnog i destabilizirajućeg vojnog utjecaja preko Srbije, koja se, navodno, proglasila vojno neutralnom zemljom sa doniranim otpadnim ruskim tenkovima.

Dodik je mali pijun, s kojim Vučić (i Lavrov) igraju da destabiliziraju Bosnu jer je to Vučiću jedini način da se spasi od unutarnje nestabilnosti u Srbiji, koja sve više gubi kompas u odnosu na svoje okruženje. Nije problem u Kosovu, već je problem u Vučićevoj Srbiji, koja neće da shvati da nema povratka u srednjovjekovno svetosavlje preko staromodne Srpske crkve i narcisoidne Srpske Akademije Nauke i Umjetnosti. Sergej Lavrov još uvijek ima priliku da Vučića i Dodika spasi od tog svetosavskog srednjovjekovnog mentalnog sklopa pod uvjetom da se i sam spasi od toga. Od Dodika, koji ga u Bosni voda po srpskim selima.

Uistinu, bila je ovo prilika za Lavrova da pokaže cijelome svijetu da je Rusija na strani civiliziranog svijeta, koji osuđuje srpski genocid u Srebrenici, kao i negatore tog genocida, koji je bez trunke sumnje utvrđen i na međunarodnom sudu pravde u Hagu punopravno presuđen.

Nažalost, prilika je propuštena!

Predlažem Biseri Turković, ministrici vanjskih poslova bosanske države, da što prije učini uzvratnu posjetu Rusiji, ali da prvo svrati u Čečeniju na susret sa predsjednikom Republike Čečenije Ramzanom Kadirovim pa tek onda da ide na susret sa Sergejom Lavrovim u Moskvu.

Možda joj se posrećiti da se vidi i sa Habibom Nurmagomedovim!

I da ga pozove da nas posjeti, ako Bog da!

POSTSCRIPTUM

Čestitam Šefiku Džaferoviću i Željku Komšiću na državničkom potezu odbijanja da prime Sergeja Lavrova, koji je pokušao da ovdje u Bosni, baš u Bosni, promovira tribijalnu politiku iz kamenog doba! Bosna je bila kraljevina i opstala kao država prije hiljadu/tisuću ljeta, gospodine Lavrav. Zato kad se dođe u Bosnu treba ruke oprati od srpskog genocida i skinuti obuću jer se po bosanskom ćilimo ne može gasiti u prljavim čizmama!

Da, tako je Sergej Lavrov je sam sebe proglasio personom persona non grata u Bosni!

Ruski ambasador u Sarajevo nije više ni bitan!