ODLAZAK PLAVSKOG BOEMA FEHIMA MUMINOVIĆA ĐOVANIJA
Autor: Esad Krcić
Objavljeno: 29. Dec 2020. 15:12:13












U ponedjeljak, 28. decembra 2020., u 67. godini na ahiret je preselio Fehim Muminović, dženaza i ukop su obavljeni 29. decembra, na Šehovića mezarju u Plavu.

Moj vrli komšija Fehim Muminović bio je zaljubljenik plavsko-gusinjskih prirodnih ljepota i čaršije koje nije ostavljao, ali i muzičke kulturne baštine koje ljubomorno čuvao i pjevušio uz zvuke sa žica gitare, tambure i saza, kao i usne harmonke, sve od djetinjstva pa do zadnjeg izdisaja i odlaska sa ovog dunjaluka. Još od tada je ponio nadimak Đovani, sa kojim je boemski koračao kroz život…

I tako sa plavskih Peovača preko Plavskog jezera, ali i Alipašinih izvora, uz zvuke sa instrumenata koje je s ljubavlju svirao i pjesama koje je pjevušio, slao je svijetu poruke života i ljubavi. Plavski Đovani pjesmom i zvukom ljubitelje muhabeta uvodio je u svoj tajanstveni svijet plavsko-gusinjskog i sandžačkog melosa, kako da oraspoloži i nasmije gledaoce i slušaoce, muzicirajući i pjevušeći im, zašto je od hotela do njegove kuće bilo proći nemoguće, kad se od pasje trage nije moglo proći bez tojage … Ali Đovani i kroz vakat koji je boemski koračao, uz zvuke gitare, tambure i kucanja u saz, pjevušio je da se osjeti ljepota i damar sevdaha ovog kraja ispod Prokletija, kada je Mejra šetala mermerli sokakom, a zađenula ruke za pojasom. Pjevao je Đovani, zašto su knjigu Ali paši pisale gusinjske djevojke, i molile da im na odsustvo pusti momke Gusinjane i Plavljane sive sokolove, jer ostadoše mlade neudate, isprošene a ne dovedene, dovedene ne poljubljene, i tako upuhljaše s medom gurabije… Te kako je draga dragog slala da joj đerdan kupi, da je okiti i da krenu u novi život. Pa i onda kada se šetalo gore dolje... I tako je Đovani bez posebnog nametanja i želje za populizmom i nekog unovčavanja muzičkog umijeća urezao svoje ime u kulturi muzičke baštine plavsko-gusinjskog kraja.

Fehim je također u timu sa Plavskim tamburašima ostavio duboki trag očuvanja pjesama plavsko-gusinjskog kraja. Vjerujem da će generacije koje bistvuju i koje dolaze znati cijeniti njegov učinak, ali i onih koji su otrgli od zaborava dio kulturne baštine ovog kraja.

Pored zaljubljenika u sviranju i pjevušenja lijepe pjesme, volio je humor, uvijek spreman za smijeh. Ujedno, bio je zaljubljenik u elektroniku, kao što je bio njegov rahmetli otac Šaćir, ali i braća, koji su u tome kraju servisirali električne uređaje, i dr.

Fehim Muminović Đovani bit će upamćen i po jednom velikom dobročinstvu. U vremenu srpsko-crnogorske agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992 – 95), i na Kosovu (1998-99,), kada su ratnom stihijom pokidane veze između porodica u Bosni, Kosovu i plavsko-gusinjskog kraja, Fehim je osposobio staru radioamatersku stanicu, putem koje je u mladosti osvajao poznanstva u svijetu, ali ovog puta njegovo znanje, iskustvo i umijeće rukovanja stanicom, iz dana u dan spajao je porodice da čuju glas svojih u ratom razorenoj i ubijenoj Bosni, što jeste bila bila velika radost za one koji su bili još živi, ali i tuga za one koji su nemilisrdno ubijani. Kroz sve te radosti, ali i tuge porodica, prolazio je sa njima i Fehim. Koliko je bilo bitno da čuju glas svojih najmilijih pričali su mi Ago, Mirsad i Mersim, dok je Amir Šabović na vijest o njegovoj smrti napisao na grupi Bošnjačko-američke nacionale asocijacije (BANA): - Ako je iko tokom rata u Bosni zaslužio sevapa, to je sigurno naš Fehim. Omogućio je nama, koji smo bili tokom rata u Bosni, da se svake subote čujemo sa našima u Plavu.
Fehime bio si velik kao Visitor. Tvoja će duša sigurno Džennetom šetati. Tebi rahmet, a familiji neka je ostatak, - zaključio je Amir.

Molim Allaha dž.š. da Fehimu oprosti grijehe i da mu podari Džennet, svima u porodici sabur, napredak i beriket. Amin!

Inna lillahi wa inna ilayhi raji'un!