“Živimo kao životinje. Pomozite, umrijećemo!”, - sa snježne hladne poljane iz kampa “Lipa” stižu očajničke poruke migranata, koje i dalje malo ko čuje. Jer krivi su …što su još živi.

Migranti u Vučjaku kod Bihaća (Foto kredit: telegram.hr)

ZIJAD BEĆIREVIĆ: U Bibliji i Kur’anu, u svim svetim knjigama, na desetini i više mjesta traži se od vjernika da pomognu siromasima i putnicima namirnicima…a bespomoćnih siromaha i putnika namirnika sa putnim zavežljajem sve više na rutama kroz Evropu, na kojima ih kamenuju i batinaju i odgone od državnih granica i svojih kućnih pragova.

Ovo što se u BiH radi sa migrantima i tražiocima azila nije pomoć hiljadama izbjeglica i migranata koji su natjerani mukom i jadom, (a ne iz hira kako to zlobnici žele predstaviti), napustili svoja kućna ognjiša, od kojih su mnoga spaljena. Ovo je “rat protiv migranata”. Rasture im domove, ugroze živote i egzistenciju, pokrenu iz domova, natjeraju u stampedo, puste ih ko stoku na livadu bez dovoljno vode, struje, bez interneta, pa im okrenu leđa.

Ko je odgovoran za to, ko je odgovoran za živote i sudbinu miliona očajnika koji su krenuli trbuhom za kruhom od nemila do nedraga? Ko je odgovoran za hiljade beskućnika pod vedrim nebom Bosanske krajine? Odgovorni su svi koji sjede u toploj sobi, piju i naslađuju se, gledajući grupe očajnika umotane u deke na snijžnim bespućima, po temperaturi koja noću pada nekoliko podeoka ispod nule i mrzne krv u žilama. Krivi su pokretači rata, okupatori i plačkaši, politički ljigavci i uhljebi u državnim sistemima i međunarodnim institucijama. Krivi su i oni kojih se tiče i kojih se ne tiče.

Svi mi u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, svi u EU, pa i svijetu, nosimo sramotu na licu i grijeh na duši, jer gledamo očajnike kako skapavaju u očaju, a ne činimo ništa da im pomognemo. Čekamo da to uradi neko drugi.

U Bibliji i Kur’anu, u svim svetim knjigama, na desetini i više mjesta traži se od vjernika da pomognu siromasima i putnicima namirnicima…a bespomoćnih siromaha i putnika namirnika sa putnim zavežljajem sve više na rutama kroz Evropu, na kojima ih kamenuju i batinaju i odgone od državnih granica i svojih kućnih pragova.

Zar nije krajnje nepošteno i licemjerno natjerati hiljade izbjeglica i migranata u BiH, u lijevak Unsko- sanskog kantona, da u njemu skapavaju, a zatvoriti im granice svih evropskih država u koje bi pokušali ući, i dočekivati ih sa psima i batinama na granicama Hrvatske i Slovenije, pa slomljene i očajne vraćati na vjetrometinu podno snijegom pokrivene planine Plješavice?!

Da li se s ovakvim odnosom prema izbjeglim i prognanim želi se reći svima u svijetu koji trpe nasilje, rat i glad da im je bolje da ginu pred svojom kućom, nego da krenu od kuće i trpe ovo što trpe ovi sada? Da li je to poruka EU?

Sramota Evrope
Ovo je sramota Evrope. Ne može se samo dati nešto para, od kojih će se najmanje potrošiti na migrante, i pustiti ih da umiru na snijegu i hladnoći pod šatorima koje su sami napravili od najlona, i uz vatru koju su naložili od plastičnih flaša i otpada. Iako je EU upravo ovih dana odobrila 25 milona eura za rješavanje migrantske krize, migranti i dalje imaju jedan obrok dnevno, a oko 3.000 njih i dalje nema nikakva smještaja. A već godinama gledamo hiljade njih kako u naručju drže djecu, plutaju gumenim čamcima i nestaju u vodama Sredozemlja. Mnogima od tih se ni za trag ne zna, a ovi danas su pušteni da ostavljaju stope prozeblih nogu u snijegu Krajine, dok im se i tu trag ne zametne.

Izbjeglička kriza na leđima Krajišnika
Nije dužna ni Bosna, a još manje Unsko sanski kanton, da pune 3,5 godine nosi na sebi teret izbjegličke krize, koja svake godine sa nastupom zime eskalira. Ljude koji su sad na snijegu treba staviti u autobuse i u grupama po 50 rasporediti u 20 bh gradova da u njima prezime zimu, ili ih vozovima pa i avionima, odvesti u bilo koju od 50 država Evrope da tamo dočekaju proljeće. Ali lakše je okrenuti leđa i pustiti ih da mrznu na snijegu, a odgovornost i krivicu prenositi sa jednog na drugi nivo bh vlasti, sa jedne na drugu organizaciju, kojoj je to posao.

Užasne slike iz BiH idu u svijet
Užasne su slike koje ovih dana iz BiH idu u svijet. Tu sramotu, iako nismo krivi, nećemo nikad moći oprati. Iako vlasti USK-a već duže od tri godine nose teški teret migrantske krize i šalju upozorenja nadležnim domaćim, pre svege Vijeću ministara, i međunarodnim institucijama da teret treba ravnomjerno rasporediti, stanje se ne mijenja. Srbija je oprala ruke, oprala ih Hrvatska i Slovenija, već davno Mađarska, a sada ih pere i EU. Niko u svijetu nema pravo reći da bosanski narod, posebno bošnjački, nema razumjevanje za izbjegle i prognane. Ne smije se nikad zaboraviti da je tokom agresije na BiH preko pola bh populacije protjerano sa svojih ognjišta, da i sada u tuđini na svim kontinentima, u preko 100 zemalja svijeta, živi 1,5 milion Bosanaca i Hercegovaca, pretežno Bošnjaka. Svi oni su još uvijek izbjeglice i prognanici. Upravo zbog toga, bez obzira što to nije pošteno, Bosna mora nositi i na svojim slabim plećima iznijeti teret migrantske krize, koji joj je licemjerna Evropa natovarila. Samo- kako svijetu, koji svakog dana po desetinu puta gleda stravične prizore iz kapa “Lipa” zasipanog ledenom kišom i pokrivenog snijegom, kao godinu unazad u kampu Vučjak, objasniti da narod USK-a, koji već dva mjeseca protestuje i upućuje upozorenja MZ, nije za to kriv, već da su to krivi neki drugi.

Ne može se reći da su izbjegli i prognani Bosanci i Hercegovci, rasuti širom svijeta, zaboravili šta su sve doživjeli i kako im je bilo kad su i sami bježali i bili prognani ? Mnogi od njih i danas čeznu za rodnim domom, jer iako imaju dobar život, kažu da “žive ni na nebu ni na zemlji”.

Kamp “Lipa”
Kamp “Lipa” je otvoren u aprilu 2020, a finansirala je Evropska komisija i grad Bihać, s namjerom Brisela da se migrantima i izbjeglicama (koje niko nije htio prihvatiti) tu obezbjedi smještaj samo do septembra ove godine. Bihać je dao 70 duluma zemljišta, obezbjedio vodu, struju...IOM i drugi nisu preduzeli ono što su bili dužni i sad vrše pritisak da se izbjeglice smjeste u “Biru”, koja je u centru grada.

Predsjedništvo BiH je 27.8.2020. odlučilo da smještaj izbjeglica i migranata mora biti van naseljenih mjesta, radi čega je 1.10. 2020 .g. 350 izbjeglica premješteno iz kampa “Bira” i kamp “Lipa”, koji je 30 km od Bihaća. Tako je u “Lipi” gdje je bilo 1.138 migranata do zatvaranja kampa boravilo 1.508 osoba. Kada se Međunarodna organizacija za migracije (IOM ) povukla iz kampa “Lipa”, migranti su ostali pod vedrim nebom. Iz IOM-e su im poručili - “Zatvaramo kamp i daćemo vam vreće za spavanje!”.Tako su zbjeglice i migranti ostali na otvorenom, pod vedrim nebom, a na hladnu kišu nastavio padati snijeg. A kako je zimi hladno s Plješavice, to treba vidjeti i osjetiti.

Stav građana i vlasti Bihaća je - “Bira nikad više!”, jer su izigrani dva puta, sa “Vučjakom” i “Lipom”. U “Biri” je bilo 1.500, a oko Bire 1.500 migranata (koji su ugrožavali sigurnost građana), a redovno su autobusima iz Rs i iz drugih područja BiH pristizali novi. Umjesto da Bihaću izraze zahvalnost, da bude grad Heroj, sad ga optužuju i krive. A izbjeglice i migranti nisu bili samo u “Lipi”, i sada ih 500 boravi u Đačkom domu “Borić”, 300 u “Sedri”, 700 u “Miralu” V. Kladuša, a 1.500 luta po šumama oko Bihaća i Kladuše.

Kamp “Lipa” pravno više nije u funkciji dok ne bude opremljen za dugotrajan boravak, a ne kaže se zašto to do sada nije urađeno, jer da jeste svega ovog ne bi bilo, pa bi u tom slučaju migranti mogli tu ostati.

U “Lipi”, gdje je bilo oko 1.500 migranata sada ih je još uvijek oko 400 , a smješteni su u kontejnerima i šatorima koji su ostali nakon požara ili su dodatno postavljeni, dok su se drugi razišli po šumama i naseljima.

Agonija migrantske krize, iz Bihaća se prenijela i na mještane Blažuja kod Sarajeva, koji protestuju, jer se plaše da će u bivšu kasarnu Blažuj, u kojoj već ima 4.000 migranta, doći migranti iz “Lipe”. Pored Blažuja i u kampu “Ušivak” se trenutno nalazi 776 migranata i izbjeglica.

Niko nije kriv, krivi su neki drugi
Nakon što se IOM povukao iz kampa “Lipa” i kamp službeno zatvoren, jer je nepodesan za zmske uslove, Međunarodne organizacije traže od bihaćkih vlasti da migrante smjeste u “Biru”, u kojij su ranije boravili, čemu se građani i vlasti Bihaća oštro suprostavljaju.

I dok svi, koji su na bilo koji način odgovorni za stanje u kojem se danas nalaze migranti i izbjeglice u BiH, peru ruke i prenose odgovornost na druge, očajnici već tri dana i tri noći zamotani u deke ko tifusari gaze snijeg i cvokoću od zime. A tek jutros su dobili prvi topli obrok.

Zbog eskalacije migrantske krize svoju zabrinutost izražavaju IOM, UNHCR, DRC, MdM i Save the Childern, podržavaju bilo koje rješenje i pozivaju vlasti BiH da djeluju,..a 2.000 očajnika pokušava preživjeti u napuštenim tuđim zgradama i improvizovanim kampovima.

Načelnik Bihaća Šuhret Fazlić obećaje obroke, koje daju Crveni križ USK-a i Bihaća i nevladine organizacije, ali “ne mogu raditi u korist vlastite štete” i “od nadležnih očekuju konkretne aktivnosti”. Po njegovim riječima Krajina se već 3,5 godine nosi sa migrantskom krizom. U Đačkom domu “Borić” je 500 migranata, “Sedri” 300, “Miralu” V. Kladuši 700, 1.400 u “Lipi” i 1.000 do 1.500 u šumama oko Kladuše i Bihaća.

Evropska unija umjesto da se aktivnije uključi poziva vlasti BiH da rješavaju problem. A nakon požara u kampu, za koji kažu da je namjerno podmetnut, stanje je još gore, na granici humanitarne katastrofe.

Ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić, tvrdi da su migrantsku krizu iskomplikovale vlasti USK, jer su odustale od dogovora postignutog prije par mjeseci da migrante iz kampa “Lipa” prebace u kamp “Bira” (u kojoj ima 3000 mjesta) i sad traže rješenja u kampovima “Borići” i “Sedra”…I on je tu brigu ostavio vlastima USK-a, pa sad “zagovara određene principe sistematičnog rješavanja u okviru postojećih mogućnosti”, dok migranti doslovno umiru

I umjesto da svi mi iziđemo i dignemo svoj glas protiv ovog što se radi sa migrantima i izbjeglim, trpimo sramotu koja pada na lokalne vlasti, narod Bihaća i državu BiH.

A u Bihaću je jezivo hladno i u sred ljeta kad zapuše sa Plješavice i udare hladne kiše, koje često padaju danima . A kako je tek hladno zimi kada padnu snjegovi i počne duvati sa Plješavice, kao ovih dana? Ko je to osjetio samo jednom sigurno jadikuje zbog onog što trpe očajnici stjerani u Bihaćki džep.

Rs za izbjeglice zabranjena zona
Migranti i izbjeglice su teret RBiH i ne smiju ući na područje Rs. Tako je rekao Dodik, a podržavaju ga srpski ministri u Savjetu ministara. Tamo nisu dobro došli, jer su većina Muslimani. One koji kroče na tlo Rs policija odmah hapsi i deportuje u USK. Da li je to zato što je pola BiH na kome je Rs okupirano područje, na koje imaju pravo samo Srbi? Sa kojim pravom i moralom ne dopuštaju na tu zemlju, koja nije i nikad neće biti samo njihova, da stane noga beskućnika, koji traži samo komad kruha i krov nad glavom za nekoliko noći. Zaboravili Srbi da je na područje Rs doselio najveći broj Srba koji su tokom “Oluje” prognani iz Hrvatske. Znaju li ti doseljenici da su i oni bili izbjegli i prognani, kad se solidarišu s Dodikom i podržavaju ga u tome da onemogući dolazak migranata na područje Rs. I od kud pravo bilo kom da kaže da su to teroristi? Ako su mladi, ako je većina mlađa od 30 godina, zar iste dobi nije 200.000 Bosanaca i Hercegovaca koji su zadnjih godina otišli u evropske zemlje, gdje su ih dobro prihvatili i omogućuju im pristojan život. Da li su i oni samo radi toga što su mladi, teroristi?

Ko su i odakle migranti u BiH?
O tome nema tačnih podataka. Procjenjuje se da u BiH trenutno boravi oko 8.500 migranata i izbjeglica. Smješteni su u 7 prihvatnih kampova, od kojih je 5 u Unsko sanskom kantonu, gdje ih je oko 3.500.

U BiH je 2019.g. ušlo 30.000 migranata, što je duplo više nego u prethodne dvije godine. Ove godine ih je manje. Većina ih dolazi iz Srbije, preko Drine? Najviše ih je iz Pakistana 38%, Afganistana 12%, Sirije 8%, Bangladeša 8%, a sve više ih je i iz Alžira, Maroka, Tunisa…Velika većina migranata ne želi ostati u BiH i traže put za EU.

Svi oni su migranti, izbjeglice i prognanici, koji idu trbuhom za kruhom. Zar im treba gledati u zube prije nego im ponudite komad kruha? Mnogi od njih su u BiH duže od 3 godine i pretucaju se od nemila do nedraga, pa šta su učinili, kome su zlo napravili? Od sveg zla što su napravili to je što su se između sebe sukobili, pa je to neke koštalo i života. U noći 30 na 1. Novembar potukle su se dvije grupe migranata, kada su 2 ubijena a 18 povrijeđeno.
Nažalost, tragedija se dogodila i u Sarajevu. Dešavaju se i provale, jer glad očiju nema. A zar je čudno što se događa kad nekoliko hiljada ljudi u beznađu pustite na livadu, pa im ne date da idu ni naprijed ni nazad? Ostavite ih na vjetru i snijegu na kojem nemaju ni osnovne uslove da preživljavaju. A kad se dva beznađa nađu u beznađu svašta se može dogoditi. Zašto se ne želi priznati da i ti mladi ljudi imaju pravo na bolji život, od onog u kojem su do sada živjeli. Možda i među njima ima loših ljudi, potencijalnih terorista, ali ih ima i među nama. To ni za koga ne može biti pravo ni izgovor da ih ignoriše i odbacuje.

Lektira za sviju nas
Hrvatski pjesnik Petar Preradović napisao je davne 1846.g. pjesmu “Putnik”, koja bi za veliki broj nas, naročito za birokrate EU, trebala biti obavezna lektira. Moje generacije učile su je napamet. Pjesma počinje sa stihovima:

Bože mili, kud sam zašo!
Noć me stigla u tuđini,
Ne znam puta, ne znam staze,
Svuda goli kamen gaze,
Trudne noge po pustinji!

Još konaka nijesam našo!
Sjever brije s snježnog brda,
A tuđincu, siromaku
Još je veći mrak u mraku,
Još je tvrđa zemlja tvrda!
…….
Tuđa zemlja ima svoje,
Ne spoznaje jade tvoje,
Tuđa ljubav ljubi svoga!" -


“Nedaj Bože nikome da bude izbjeglica u tuđoj zemlji i da se tretira ba ovakav način. Nadajmo se da će im “društvo” pomoći da nađu topli smještaj dostojan čovjeka”, - piše na FB moja sugrađanka Mirsada Zulfo Gačić.

Narod Bosanske Krajine učinio je i dalje čini sve što može da migranti i izbjeglice u Bosni i Hercegovini osjete topli dom dobrodošlice dok ne nađu put do svoje sreće. Slike koje ovih dana odlaze u svijet iz Bihaćkog kampa “Lipa” ide na dušu nekim drugima.