Bošnjaci/Bosanci ne samo u Mostaru, već u cijeloj Bosni, posebno u Sarajevu, moraju to zapamtiti. Moraju razumjeti poruke koje im dolaze iz njihove „Naše stranke“, posebno od njihovog političkog lidera Predraga Kojovića, koji je ponosan na Irmu i Bošku što su izdale svoje probosanske glasača, uglavnom Bošnjake/Bosance, koji su opet ispali naivni.

Od srca hoću da vam čestitam na časnoj probosanskoj pobjedi na posljednjim općinskim izborima u Mostaru.

Vi ste na općinskim izborima u Mostaru imali dvije ponude od dva suprotna politička bloka: probosanski blok od osam stranaka i antibosanski ili prohrvatsko-iredentistički blok od dvije ili više stranaka.

Vi Mostarke i Mostarci, koji ste glasali za bilo koju od osam probosanskih stranaka, koje su se tako javno deklarirale, niste pogriješili. Vi niste mogli znati šta se iza perde u njihovim glavama krije. Vi ste svoj glas dali s uvjerenjem da je to glas za probosanski jedinstveni grad Mostar nasuprot ideji o podjeli grada Mostara po etničkoj, nacionalnoj ili vjerskoj liniji; nasuprot mostarskom nametnutom aparthejdu; nasuprot negaciji UZP-a; nasuprot ideji o trećem entitetu; nasuprot političkoj doktrini o iredentizmu, tj., političkoj namjeri da se neki dijelovi bosanske države pripoje Hrvatskoj.

Vi, Mostarke i Mostarci, kojima je grad Mostar u duši i bosanska država na srcu, niste nužno glasali ni za jednu posebnu osobu, već ste glasali za politički probosanski koncept, na kojeg su se svih osam stranaka javno pozivale i na taj način davale vam nadu da ćete svi zajedno pobijediti političku opciju koja bi da dijeli jedinstveni grad Mostar i da razbija bosansku državu.

I, vi ste, uistinu, pobijedili. Osam stranaka sa probosanskom idejom, u koju ste vi, Mostarke i Mostarci, iskreno vjerovali dobila je na izborima 18 vijećnika, tj., 18 ruku, za izbor gradonačelnika Mostara sa probosanskim opredjeljenjem. Šta se u međuvremenu promijenilo u glavama i rukama nekih izbranih „probosanskih“ vijećnika/vijećnica pa su svoje glasače, uglavnom Bošnjake/Bosance, iznevjerili/iznevjerile tako što su podržale, aktivno ili pasivno, antibosansku ili prohrvatsko-iredentističku opciju, ostaje biti tajna.

No, nije tajna da je riječ o tipičnoj izdaji glasača, koji su, sad je to izvjesno, naivno povjerovali Irmi Baraliji i Boški Ćavar da ih neće iznevjeriti, da neće legalizirati nastavak Ha-de-ze-ove vlasti u Mostaru i nakon dvanaest godina uzurpacije. One su, Irma i Boška, zajedno u horu iznevjerile obećanu probosansku riječ. One su okrenule ćurak i omogućile da HDZ-e nastavi sa svojom politikom izluđivanja Bošnjaka/Bosanaca u Mostaru.

Bošnjaci/Bosanci ne samo u Mostaru, već u cijeloj Bosni, posebno u Sarajevu, moraju to zapamtiti. Moraju razumjeti poruke koje im dolaze iz njihove „Naše stranke“, posebno od njihovog političkog lidera Predraga Kojovića, koji je ponosan na Irmu i Bošku što su izdale svoje probosanske glasača, uglavnom Bošnjake/Bosance, koji su opet ispali naivni. A naivnost je opaka bolest od koje se Bošnjacima/Bosancima valja liječiti. Neko je, već, primijetio, kako je „Naša stranka“ mudro pokazala svoju pravu multietničnost u Mostaru: na čelu je Srbin, glasači su Bošnjaci, a korist imaju Hrvati. Pitanje: koliko „Naša stranka“ ima glasača u Banjoj Luci među Srbima i Mostaru među Hrvatima? Očito, ti glasači njima nisu ni potrebni jer ih imaju dovoljno među naivnim Bošnjacima/Bosancima, koji će opet povjerovati u njihovu „patriotsku“ priču o probosanskoj opciji.

Mnogo je pitanja o namjerama „Naše stranke“ nakon općinskih izbora u Mostaru. No, jedno mi se čini najbitnijim: Zašto su Irma i Boško imale potrebu da javno kažu da nisu glasale za probosansku opciju nakon što je „Naša stranka“ tražila da glasanje bude tajno?

Zašto pasivna, koja je isto kao i aktivna, podrška „Naše stranke“ da Ha-de-ze da nastavi sa svojom antibosanskom politikom u Mostaru, nije ostala tajna, kao što su sâmi tražili? Zašto su imali potrebu da svoj stav o glasanju u Mostaru objelodane?

Vjerojatno nećemo nikad saznati kolika je bila cijena te njihove podrške! Ali, već znamo da je to flagrantna prevara! Koju Bošnjaci/Bosanci mogu da zaborave, kao dosada, a mogu i da je zapamte! Vidjet ćemo! Ako Bog da!

To je, dakako, inatska poruka da se kaže Bošnjacima/Bosancima: Nismo vam mi krivi što ste naivni! Eto, vidjeti mi možemo raditi što hoćemo! Možemo vas nasaditi kako nam je volja! Ništa nam ne možete! Unatoč hodžama!

No, unatoč njihovim prevarama, ja sam ponosan na vas Mostarke i Mostarce zato što ste pokazali da Mostar nije ekskluzivni stolni grad Hrvata, već je to grad svih ponosnih Mostarki i Mostaraca, kojih ima najviše u Mostaru. Kad ne bude izdajnika, Mostarom će vladati Mostarke i Mostarci, koji Mostar imaju u duši i bosansku državu na srcu.

Do tada, dragi moji Bošnjaci/Bosanci, svi i svuda, u pamet.

Nemojte biti naivni!

Čitajte znakove, koje vam šalje „Naša stranka“ i gledajte (t)ko je od Bošnjaka/Bosanaca s njima u koaliciji jer prevara u Mostaru mora biti opomena i spoznaja: „S kim si onakav si“!

Bože Milostivi, omili nam ljubav i slogu! Amin
Bože Svemilosni, omrazi nam izdaju! Amin!